ZRINKA SKELIN IZ »MARIJINIH OBROKA« O SUZBIJANJU GLADI Više se boje smrti od gladi nego koronavirusa

Osiguran svakodnevni topli obrok za djecu na mjestu obrazovanja u najsiromašnijim zemljama svijeta – misija je koju »Marijini obroci« ispunjavaju već 18 godina, a u potporu koja donosi nadu gladnoj djeci uključeni su i hrvatski donatori koji se brinu za 16 školskih kuhinja u pet zemalja (Malavi, Ekvador, Liberija, Benin i Zambija) u kojima redovito hrane oko 13 400 djece, a u 2019. godini prikupljeno je toliko sredstava da su osigurali obrok za dodatnih 18 600 djece. No taj model odjednom je zbog pandemije doveo u pitanje obroke za više od milijun djece budući da su škole bile zatvorene, a glad i nevolje samo su se produbljivale. Morali su u »Marijinim obrocima« u potpunosti izmijeniti način kako bi donacijama koje stižu iz Europe i Sjeverne Amerike i dalje mogli hraniti djecu u 19 zemalja.

U mjesecu u kojem se na poseban način izražava zahvalnost za kruh i plodove zemlje i u kojem je najpoznatija svjetska mirovna nagrada dodijeljena Svjetskomu programu za hranu, o tome kako se s novim okolnostima u suzbijanju gladi i osiguravanju obroka najpotrebitijima suočavaju u »Marijinim obrocima« govorila je predsjednica »Marijinih obroka Hrvatske« Zrinka Skelin, 29-godišnja ekonomistica.

 Obroci došli do obitelji

»Brzina kojom su zaposlenici, partneri i volonteri ‘Marijinih obroka’ – koji djeluju u zemljama u kojima se obroci poslužuju – odgovorili na izazove usred pandemije bila je zadivljujuća. Primijenjene su različite strategije, u različitim državama, u dogovoru s lokalnim vladama i zajednicama kako bi se obroci ipak mogli nastaviti dijeliti. Jasno, to se nije dogodilo preko noći jer je logistika bila komplicirana i složena, ali uz trud i ustrajnost prijeđene su brojne zaprjeke. Primjerice u Malaviju – gdje ‘Marijini obroci’ hrane više od 25 posto sve osnovnoškolske djece – škole su bile zatvorene i dječji su domovi privremeno postali i njihove učionice. Upravo je Malavi primjer odlične suradnje zaposlenika i volontera ‘Marijinih obroka’ s tamošnjom lokalnom zajednicom. Obroci su došli do učionica, tj. dječjih domova, tako da su roditelji preuzeli obrok u školi, odnijeli ga doma i tamo pripremili obrok svojoj djeci. Osim dijeljenja obroka nastojalo se potaknuti djecu i na dodatno održavanje higijene i pranje ruku pa su se uz obroke dijelili i sapuni«, rekla je Zrinka Skelin.

Sada se situacija polako mijenja i velik broj škola ponovno je otvorio ili će uskoro otvoriti svoja vrata. Od zemlje do zemlje slika je različita, no u »Marijinim obrocima« u suradnji s lokalnim zajednicama, podružnicama i partnerima pripremaju sve kako bi se školska prehrana ponovno pokrenula u školama.

Prazni želudci
»Obroci su došli do učionica, tj. dječjih domova, tako da su roditelji preuzeli obrok u školi, odnijeli ga doma i tamo pripremili obrok svojoj djeci. Osim dijeljenja obroka, nastojalo se potaknuti djecu i na dodatno održavanje higijene i pranje ruku pa su se uz obroke dijelili i sapuni«, rekla je Zrinka Skelin.

Mnogi strahuju da će kao jedna od posljedica pandemije koronavirusne bolesti biti i povećanje broja gladnih u svijetu, a posebno se to odnosi na djecu. Sugovornica je napomenula: »Jasno je da su djeca u ovim trenutcima posebno ranjiva i kako svjedoče neki roditelji – više se boje smrti od gladi nego smrti od koronavirusa. Osim toga velik je broj obitelji ostao bez prihoda, zbog čega je potreba za dnevnim obrocima bila još i veća. Zapravo i jedna od voditeljica programa ‘Marijinih obroka’ u Keniji svjedoči da je u početku bilo puno brige i tuge zbog zatvaranja škola i nemogućnosti dobivanja obroka u školi, a neka su djeca čak nastavila ići u školu bez obzira što je bila zatvorena jer nisu mogla ostati doma praznih želudaca. Baš zbog toga je strategija dijeljenja obroka doma bila veliko olakšanje i djeci i roditeljima.«

Jednostavni, ali hranjivi obroci

Pandemija zasigurno utječe i na privatne donatore »Marijinih obroka«, no – kako je rekla naša sugovornica – broj donacija u proteklim mjesecima nije se smanjio. »Upravo suprotno – donacije su se povećale. Prosječno je dovoljno 132 kn da se nahrani jedno dijete kroz cijelu školsku godinu, a to je moguće jer se u svakom pogledu našega djelovanja nastoji odgovorno ophoditi s povjerenim sredstvima. Obvezali smo se da 93 posto svake donacije potrošimo na humanitarno djelovanje, hrana se nabavlja lokalno i kupuje naveliko, čime se snižava trošak te se u velikoj mjeri oslanjamo na rad volontera. Obroci su različiti te se prilagođavaju podneblju. U nekim je zemljama obrok kaša, negdje je to riža s grahom, ribom ili povrćem iz školskih vrtova… Nastoji se da obroci budu jednostavni, ali i dovoljno hranjivi.«

Ljubav dopire svuda

Potpuno zaključavanje zbog pandemije nije smanjilo aktivnosti i trud volontera »Marijinih obroka«, iako su pojedini koncerti, sajmovi i utrke bili otkazani. »Čak su se u ovoj pomalo čudnoj 2020. godini dogodile brojne lijepe stvari koje se prije nisu uspjele realizirati, a željno smo ih iščekivali zadnjih godina.

Tako su ove godine otvorena dva informacijska centra ‘Marijinih obroka’ – u Zagrebu i Slavonskom Brodu, a uskoro se otvara i treći u Požegi. Volonteri su nastavili iz tjedna u tjedan organizirati tradicionalne štandove u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru, a preko ljeta su organizirani i razni virtualni događaji«, rekla je sugovornica, ističući da je nedavno izišao treći dokumentarni film »Marijinih obroka« »Ljubav dopire svuda« koji se može pogledati na njihovoj internetskoj stranici s hrvatskim titlovima, a u kojem glavnu ulogu ima glumac Gerard Butler.

U »Marijinim obrocima Hrvatske« već planiraju veliku božićnu kampanju u kojoj će ponuditi posebno osmišljene pakete kojima će se moći darivati bližnje, a pritom pomoći nahraniti još koje dijete »Marijinih obroka«. No najprije će snagu skupiti na tradicionalnom zahvalnom hodočašću sredinom studenoga na kojem će biti zajedno s osnivačem »Marijinih obroka« Škotom Magnusom MacFarlaneom Barrowom. Inače se to okupljanje održavalo u Međugorju, a sada će se okupiti virtualno na molitvu krunice, svjedočanstva, razgovore…

Izgrađivanje zajednice

Posvjedočila je sugovornica da je za tu organizaciju počela volontirati 2013. godine, a kao jedno od svojih najvećih životnih postignuća istaknula je volontiranje u školi u Quitou u Ekvadoru gdje se nalazi i školska kuhinja »Marijinih obroka«.

»U Ekvadoru sam imala prilike živjeti i volontirati još kao studentica. Bilo je više poticaja – u početku znatiželja, želja za stjecanjem novih znanja i iskustava, djelomično i nastojanje da samu sebe upoznam bolje. A nakon što sam se volontiranjem uvjerila da su ti ciljevi važni i da stvarno mijenjaju živote to mi je bio dovoljno dobar razlog za nastavak volontiranja. Mislim da sam blagoslovljena što sam mogla odrastati i što danas mogu živjeti u Hrvatskoj, ali svejedno u brojnim situacijama ovo što mi je dano uzimam zdravo za gotovo. Postoji neki recipročan odnos kod volontiranja, s jedne strane daje se vlastito vrijeme ili novac, ali apsolutno se uvijek zauzvrat dobiva nešto više – radost, sreća, osjećaj svrhovitosti. Čak se ne bih zaustavila ni na tome, mislim da volontiranje, osim duhovno, obogaćuje i vrlo praktično: stječu se nova ili utvrđuju stara znanja i vještine koje će sigurno u nekom trenutku života zatrebati. Mislim da je volontiranje posebno iskustvo i odlično uloženo vrijeme, u kojem izgradnjom samih sebe izgrađujemo i zajednicu.«

IZ REDOVNIČINA DNEVNIKA
Baba Kata i »Marijini obroci«
Baba Kata voli klasično grijanje. Peć i drva. Pa moleći krunicu uživa dok drvo pucketa, sagorijeva i oslobađa toplinu. »Sinko«, veli baba zamišljeno, »ja sam čula za ‘Marijin obrok’. Je li to Gospin obrok?« »Jest, baba«, odgovorih joj. »To su obroci za djecu u Africi.« »Tamo su crnci«, baba će. »A zašto pitaš, baba?« »Ja sam čula da se to može uplatiti pa da djeca imaju riže i kruha u školi.« »Jest, jest, samo 132 kune i jedno dijete ima obrok za cijelu školsku godinu.« »Je li moguće?« začuđeno će baba. »Ja sam mislila da je to više. Sinko, deder mi dodaj moj novčanik.« Otvori ona novčanik te izvadi dvije novčanice. »Evo i od mene«, baba će. »Neka jedno dijete ima riže i kruha. Ja sam rodila i odgojila devetero djece pa znam što je imati i što je nemati.« I opet baba Kata razmišlja: »Koliko se hrane baca i izmišlja se ovo i ono. Kad bi se ljudi odrekli cigareta, droge i drugoga poroka, koliki bi se samo nahranili!« Baba Kata ima najnižu mirovinu. Ali je velika srca. (Slavica Buljan)

IZVORGlas Koncila br. 42/2020.
Prethodni članakSEZONA GRIPE I PREHLADE TRAŽI DODATAN OPREZ Učvršćivanje »vrata« protiv infekcije
Sljedeći članakPITANJA NAKON BEATIFIKACIJE »RAČUNALNOGA LUMENA« Zamke »digitalne zrelosti«