Ne samo da je »kultura otkazivanja« prisutna u političkom životu, kulturi i drugim dijelovima javne sfere u zapadnim društvima, nego se s cenzuriranjem i bojkotiranjem »kontroverznih« pojava u posljednje vrijeme započelo i u dječjoj literaturi, pričama, bajkama i basnama. Čak ni klasici – poput Snjeguljice ili Trnoružice – koji su doživjeli i svoje poznate ekranizacije, nisu izuzeti od takve nove forme agresivnosti, podsjećaju iz »Obitelji i medija«.
No, preporučaju iz »Obitelji i medija«, prema »kulturi otkazivanja« ne treba zauzeti obrambeni stav, »liniju manjega otpora«. S tim se fenomenom roditelji trebaju sa svojom djecom zajednički suočiti i na pomalo neočekivan način – dijalogom.
U ponekim se bajkama i pričama nalaze elementi koji su na prvu suprotstavljeni vrjednotama do kojih drži moderno društvo, među kojima je i prečesto »eksploatiran« pojam ravnopravnosti muškarca i žene. Međutim, to nije razlog da bi se neka priča stavila na »popis zabranjenih djela« u duhu suvremene političke korektnosti. Tako u priči o Pepeljugi treba pažljivo iščitati što je ključna poruka, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Je li poanta te priče da će jedna djevojka, zaboravljena i u stanju podređenosti svojoj maćehi, sva rješenja za svoj život pronaći u tome da se uda za bogatoga princa? Ili je u središtu te poznate bajke zapravo ljubav? »Takve stare priče zapravo nose arhetipove i univerzalne istine na koje se možemo vraćati. One nam govore da je ljubav jača od zla, da se nadanja ispunjaju ako su nošena dobrim namjerama, da zajedništvo donosi snagu ma kako vremena bila teška«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija« i dodaju: »I Pepeljugin se brak s princem može tumačiti kao čin otkupljenja i potvrda da se protiv zla ne može boriti zlom.« Uostalom, bajke, basne i priče koje su se utkale u duh zapadne civilizacije govore i o tome da je život sam po sebi neizvjestan i krhak, podložan brojnim iskušenjima. »Sve to ne možemo izbjeći, ali ako imamo vjere, uvijek ćemo i u lošem znati prepoznati ono što je dobro«, potiču iz »Obitelj i medija«.