TALIJANSKA PSIHOLOGINJA O BORBI PROTIV OVISNOSTI MEĐU MLADIMA (1) I roditeljska odsutnost, ali i »hiperprisutnost« dio su problema

Iskustvo višegodišnjega rada s mladima koji su se suočavali s problemom različitih ovisnosti talijanska psihologinja Laura Pigozzi ukoričila je u nedavno objavljenoj knjizi »L’etŕ dello sballo« (hrv. »Doba vrhunca«), koja je imala snažan odjek u talijanskoj javnosti i o kojoj je pisao i projekt »Obitelj i mediji«.

Talijanska psihologinja upozorava da su ovisnosti – posebice u digitalnoj eri – postale ključan problem za mlade, svojevrsna epidemija o kojoj se nedovoljno govori, »bolest stoljeća koja je uzrok svih toksičnosti« među mladima. Autorica Pigozzi upozorava da je zapadno društvo došlo ne samo do vrijednosne dezorijentacije nego i do življenja u čudnom stanju u kojem izostaju želje, ali postoji neprestana potraga za nekom vrstom užitka. To se osobito prelama preko današnjih mladih u zapadnim društvima.

»Premda izostanak brige stvara praznine koje se poslije kompenziraju ovisnostima, na sličan način djeluje i ‘hiperprisutnost’ i ‘hiperbrižnost’, koje su zapravo pokazatelj izostanka prave brige. ‘Hiperbriga’ je zapravo vrsta zlostavljanja«, upozorava talijanska psihologinja Laura Pigozzi

Ljubav koju majke daju svojoj djeci već od dobi novorođenčadi talijanska psihologinja pokušava i »znanstveno izmjeriti«, podsjetivši da majke u tim najosjetljivijim fazama dječjega razvoja donose ne samo hranu i njegu nego i »osjećaj za život«. To je ujedno proces koji nosi i različita »antitijela« potrebna za stvaranje otpornosti protiv ovisnosti. No postoji i druga opasna krajnost, napominje talijanska autorica, a to je pretjerana roditeljska skrb o djetetu. »Premda izostanak brige stvara praznine koje se poslije kompenziraju ovisnostima, na sličan način djeluje i ‘hiperprisutnost’ i ‘hiperbrižnost’, koje su zapravo pokazatelj izostanka prave brige. ‘Hiperbriga’ je zapravo vrsta zlostavljanja. Zato i kada kažemo da netko određenom tvari popunjava neke praznine, ne trebamo nužno odmah pretpostaviti da su odsutni članovi njegove obitelji odgovorni za tu prazninu. Ta se praznina zapravo može stvoriti i ‘hiperprisutnošću’ članova obitelji«, upozorava u knjizi talijanska psihologinja. Obje krajnosti vode izgrađivanju iskrivljene slike sebe i stvaranju potrebe u kojoj mladi prepoznaju drogu i druge supstancije (one mogu imati i digitalnu formu) koje donose kratkoročnu ugodu kao »alat samopomoći«, pojašnjava psihologinja Pigozzi.

15 do 17 godina prosječna je dob u kojoj mladi – uključujući i one iz hrvatskoga društva – prvi put probaju neku od teških droga, poput kokaina, heroina ili LSD-a. Otprilike 60 posto mladih na Zapadu smatra da konzumacija alkohola u tinejdžerskoj ili adolescentskoj dobi nema nikakve posljedice za zdravlje.