Prva subota u srpnju širom svijeta obilježava se kao Međunarodni dan suradnje. Iako taj dan služi kao podsjetnik na važnost zajedničkoga rada, dijaloga i razmjene ideja kako bi se riješili globalni izazovi i postigao napredak u različitim područjima, poput ekonomije, društva i okoliša, on nosi i poruku koja duboko odzvanja u evanđeoskom pozivu na zajedništvo, ljubav i služenje.
U vjeri zajedništvo nije dodatak, nego srce vjere. Apostol Pavao jasno nas uči: »Tako smo mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugomu« (Rim 12, 5). Suradnja nije samo odabir, nego duhovni poziv – poziv da se oslonimo jedni na druge, da dijelimo i boli i radosti te da u različitosti gradimo jedinstvo.
Kroz povijest Crkve mnoge su zajednice svjedočile snagu zajedničkoga rada. Vjernici su se okupljali u zadrugama, bratovštinama i molitvenim zajednicama kako bi zajedno živjeli vjeru i nosili nadu ondje gdje je najviše trebalo.
Današnji svijet mladima ne nudi mnoge sigurnosti. No upravo tu gdje je najviše nesigurnosti vjera postaje svjetlo koje vodi. Mladi koji u Kristu prepoznaju istinu, ne ostaju pasivni. Oni osnivaju volonterske skupine, organiziraju karitativne akcije, pokreću ekološke inicijative, i sve to u duhu suradnje i služenja. Mladi vjernici trebaju biti »sol zemlje« i »svjetlo svijeta« (Mt 5, 13-14) – ne samo riječima, nego djelima. Njihova suradnja ne bi trebala biti samo praktična, nego duboko ukorijenjena u molitvi, euharistiji i zajedništvu Duha Svetoga. Papa Franjo isticao je da zadruge trebaju uključivati mlade te im omogućiti da postanu subjekti, a ne samo gledatelji društvene i ekonomske scene.
Pismom do naroda: Zašto su Ćiril i Metod važniji nego što se misli
U povijesti rijetko susrećemo dvojac koji je uspio spojiti vjeru, jezik, kulturu i pismenost u snažan civilizacijski iskorak. Upravo to su učinili Ćiril i Metod, braća iz Soluna koja su sredinom 9. stoljeća promijenila tijek slavenske povijesti, ne mačem, nego slovima. Zamislite da živite u 9. stoljeću, a svi važni tekstovi poput Biblije, molitava i knjiga napisani su na jeziku koji nitko ne razumije. Srećom Ćiril i Metod pojavili su se s radikalnom idejom: vjera bi trebala biti dostupna svima, i to na jeziku naroda. Zajedno su pokrenuli ono što bismo danas nazvali kulturnim i duhovnim startupom: širenje pismenosti i vjere na jeziku običnih ljudi.
Moravski knez Rastislav g. 863. zamolio je braću iz dalekoga Bizanta, poznavatelje slavenskoga jezika, da prosvijetle Slavene katoličkim naukom. Osim evangelizacije, Ćiril i Metod postavili su temelje slavenske pismenosti i kulture, pokazujući da znanje treba biti dostupno svima, a ne samo bogatima i učenima. Naravno, nije sve bilo tako lako, susretali su se s brojnim neistomišljenicima i ulazili u mnoge polemike, od kojih je najznačajnija polemika o takozvanoj »trojezičnoj herezi«. Crkveni autoriteti tvrdili su da se Sveto pismo smije čitati samo na »svetim jezicima« – hebrejskom, grčkom i latinskom. No Ćiril je mudro uzvratio: »Zar Bog nije stvorio sve jezike, a ne samo tri?« Njihova borba za jezik naroda bila je više od pitanja jezika, bila je borba za dostojanstvo, razumijevanje i identitet.
Od Carigrada do Moravske, od Rima do Panonije njihova misija bila je i duhovna i diplomatska. I upravo zbog toga njihova uloga zaštitnika Europe nije tek sentimentalna gesta, nego duboko politička i kulturna poruka: Europa ne počinje u Bruxellesu, nego u jeziku, pismenosti i međusobnom poštovanju. Danas ih zovemo apostolima Slavena, a papa Ivan Pavao II. proglasio ih je suzaštitnicima Europe, uz svetoga Benedikta. Njihova ostavština nadilazi granice religije, oni su simbol kulturnoga suvereniteta, slobode izražavanja i važnosti obrazovanja. U vremenu kada se često raspravlja o europskom identitetu, jezičnim pravima, kulturnoj autonomiji i integraciji Ćiril i Metod zvuče iznenađujuće suvremeno. Njihova priča podsjeća nas da civilizacija ne ovisi o veličini jezika, nego o vrijednosti ideje da svatko ima pravo razumjeti svijet koji ga okružuje – i Boga, i vlast, i samoga sebe.
Građanska suradnja – put k osnaživanju zajednice kao cjeline
Politolog Željko Romić podijelio je s nama osnove međunarodne suradnje i što ona znači, posebice danas u doba različitih sukoba diljem svijeta. »Suradnja u političkom i društvenom smislu temelji se na snažnoj mreži društvenoga kapitala i aktivnoj civilnoj angažiranosti, što su prepoznali istaknuti politolozi poput Roberta Putnama. U svojoj analizi Italije Putnam ističe da ‘povezanost među pojedincima, mreže socijalnih odnosa te norme reciprociteta i povjerenja koje iz njih proizlaze’ čine temelj uspješne demokracije«, objasnio je Romić. Dodao je kako Putnamova istraživanja sugeriraju da su regije s visokom razinom društvenoga kapitala i tradicionalnom organiziranošću uspješnije. »Slično, Daniel Stid napominje u kontekstu demokratske prakse da ‘civilno društvo može djelovati izravno kako bi riješilo ključne probleme, ali njegov neizravni učinak može biti jednako važan: omogućiti pojedincima da sudjeluju, surađuju i u tom procesu razviju se u građane sposobne održavati demokraciju’«, objasnio je.Molitva za mir u svijetu
S obzirom na osjetljivost teme ovoga broja pozivamo vas na zajedničku molitvu za mir u svijetu. »Gospodine, Stvoritelju naš, pogledaj s ljubavlju na naš svijet ranjen ratovima, nasiljem i podjelama. Milostivi Bože, molimo za mir koji nam samo Ti možeš dati. Blagoslovi državnike koji su u ratnom vihoru i neka se svaka mržnja u njihovim srcima makne snagom Imena Isusova. Podari nam darove Duha Svetoga, neka izlije mir u srca ljudi, da prestane mržnja, da utihne oružje i da u svijetu zavlada tvoje sveto evanđelje ljubavi i pomirenja. Daj mudrost vođama naroda, snagu onima koji trpe i hrabrost svima nama da budemo graditelji mira, u obiteljima, zajednicama i među narodima. Svoju svetu ruku pruži nad nas kako se naša ljudska ruka ne bi dizala protiv druge ruke. Po zagovoru nebeske Majke, Kraljice mira, i Sina Tvojega Isusa Krista oslobodi nas od zla i daruj mir ovomu nemirnomu svijetu. Amen.«
Pripremili: L. Galić, V. Lukačin, I. Moslavac, E. Raguž
