Stalež je nekada bio zaštita određenoga sloja koji je imao vlastita stroga pravila ponašanja i uključivanja u gospodarski i politički život. Polazeći od činjenice rascjepkanosti društva, nekada na staleže, a danas na profesije i druge razne interesne skupine, može se zaključiti da svi takvi oblici podjela nude određene elemente sigurnosti, odnosno zaštitu. U prošlosti se ta sigurnost tražila u staležima, danas u nekim strukovnim organizacijama: primjerice odvjetnici, liječnici, sudci, profesionalni menadžeri, novinari i brojni drugi. Sve sadašnje strukovne organizacije u pravilu su korisne i pozitivno djeluju kao korektiv u slučajevima ugroženosti njihovih članova. Najpozitivniji primjer su novinari, posebice kada je riječ o njihovoj zaštiti od nasrtaja političara nezadovoljnih njihovim pisanjima. Zato bi bilo nepravedno sve te organizacije raznih strukovnih skupina izjednačiti sa staležima.
Za razliku od spomenutih skupina, političari imaju poseban povlašten položaj zvan »imunitet«, kojim su zaštićeni zbog svojih izjava i ponašanja u parlamentu. Međutim to ih ne oslobađa od odgovornosti kao građana u privatnom životu. Dakle, svaki je političar neka vrsta dvojnoga građanina (homo duplex). No i kod njih postoje razlike, ovisno o tome je li riječ o izabranom saborskom zastupniku ili o nekom drugom javnom dužnosniku ili o lokalnom političaru.
Problemi nastaju kada je u jednoj osobi spojeno više funkcija pa je teško razlučiti je li takav pojedinac homo duplex ili homo triplex, a u nekim slučajevima i homo multiplex. Tada dolazi do neke vrste »sukoba ličnosti« u pojedincu pa se od više funkcije ne vidi čovjek. Zato kod primjene propisa u tim slučajevima pravni sustav nije dosljedan. Prosječan čovjek u slučaju kriminala odgovara prekršajno ili kazneno, a političar često bude oslobađan ili odgovara uvjetno uz eventualno simboličnu obvezu »guljenja krumpira«. Visoki se dužnosnici nakon smjena ili izdržanih kazna uzimaju u obzir kao mogući novi političari (ako oni to žele) ili kao stručnjaci u struci u kojoj su počinili kaznena djela.
Slično je i s dvojnim državljanstvima kada »posjednik dviju domovina« prije izvršenja kazne pobjegne u susjednu rezervnu domovinu pa se nakon proteka rokova zastare vraća. Tim pravom koriste se i ostali dvojni građani zatečeni u kriminalu, obično neki korumpirani liječnici i športski menadžeri. Svi se oni mogu svrstati u posebne staleže jer svoju sigurnost mogu ostvariti bolje nego ostali hrvatski građani s jednom domovinom.
Usporedbom nekada i danas, u prošlosti u staleškom uređenju postojali su čitavi slojevi pojedinaca povezanih u interesne skupine koji bi se slagali i naslanjali jedni na druge (seljaci i obrtnici, radnici i poslodavci, bankari i trgovci sl.). Vrjednovalo se od manje vrijednih prema vrjednijima i cjenjenijima. Raslojavalo se od malobrojnijih slojeva raznih činovnika i državnih službenika do vojske, policije, političara i sl.
Tako su se stvarale i mijenjale razne povezanosti i naslonjenosti, ali se čuvala i različitost. Svatko je znao svoje staleško mjesto, stečeno nasljeđem ili podrijetlom, a samo bi se iznimno daroviti i sposobni pojedinci penjali u viši stalež. Genijalcima bi se čak dopuštalo preskakati i po nekoliko staleža.
Lakše se to može shvatiti na primjeru prigodnoga davanja odličja plemstva ili počasnih titula (doktora, plemstva, lordova u Engleskoj i sl.). U raznim oblicima taj običaj zadržan je do danas, a ima toga i kod nas, kao što je davanje počasnih doktorata političarima iz susjednih država, iako se, ako malo ironiziramo, titule i diplome mogu kupiti. Kada smo kod kupovanja diploma, mora se konstatirati da je i u tom području pravni sustav iznevjerio jer se odbijaju provjere stečenih diploma iako je dovoljno donijeti samo jedan zakončić.
Ipak za sve njih, osim za političare, ne može se tvrditi da uživaju posebnu zaštitu izvan redovitoga pravnoga sustava.
