Katedralna i zborna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Puli nalazi se na središnjem priobalnom dijelu starogradske jezgre. Ona je jedno od dvaju sjedišta Porečke i Pulske biskupije. U antičko vrijeme bila je jedna od prvih kršćanskih bazilika na istarskom tlu ukrašena freskama, podnim mozaicima i šesterokutnim krsnim zdencem ispred pročelja. Na okolnim otočićima Uliki, Sv. Katarini, Sv. Petru i Sv. Andriji također su se nalazile bizantske bazilike.
Katedrala je temeljito obnovljena od 1417. do 1451. u gotičkom stilu, a 1712. dodano je klasicističko pročelje, koje je kasnije dobilo današnji barokni izgled. Zvonik i crkva obnavljani su sve do 1924. Na bočnim zidovima ostali su gotički lučni prozori, a ranokršćanske tranzene na prozorima srednjega broda. Lađe su odijeljene renesansnim stupovima i lukovima, koji drže drvenu krovnu konstrukciju. U suženoj apsidi, na začelnom ravnom zidu s tri gotička prozora, postavljene su orgulje i veliko raspelo, a ispred je mramorni oltarni stol s rimskim sarkofagom i relikvijama svetaca postavljen u 19. st. U sredini bočnih lađa su oltari Blažene Djevice Marije s drvenim kipom i Srca Isusova s kipom, radom tirolske radionice. Ondje su postavljeni i kipovi sv. Tome, sv. Majke Terezije iz Kalkute, sv. Josipa sa slikom Milosrdnoga Isusa, slika bl. Miroslava Bulešića te oltar sa slikom sv. Tome i Isusa. Kod ulaza je bočna kapela s krsnim zdencem odijeljena oltarnom pregradom.
Do polovice 19. st. oko crkve nalazilo se groblje, iz kojega su ekshumirani posmrtni ostatci, a danas je to park Jurja Dobrile s njegovom bistom. Relikvijski grob (vjerojatno kosti sv. Tome) i 12 zlatnih statua, koji je otkriven 1860., otuđili su tadašnji vlastodršci. Saveznici su sustavno bombardirali Pulu (23 puta sa 100 bombardera), a katedrala je najviše stradala u veljači 1944. Obnovljena je neposredno nakon rata.
Mise su nedjeljom u 10.30 te radnim danima u 17 sati. Nedjeljna misa u 9 sati je na talijanskom jeziku.
