Dok se sve više govori o porastu uličnoga nasilja među mladima, malo se spominje u kojoj je mjeri to sve povezano s alkoholom i drogama. Alkohol je probalo 87 posto hrvatskih učenika, cigarete 43 posto, a droge njih 16 posto. Europsko istraživanje o pušenju, pijenju alkohola, uzimanju droga, ovisnosti o kockanju i digitalnom svijetu među učenicima (ESPAD) provedeno prošle godine na 113 882 učenika u dobi od 15 i 16 godina u više od 36 zemalja pokazalo je da je Hrvatska i dalje iznad prosjeka po konzumaciji sredstava ovisnosti, točnije među najlošijim sudionicima istraživanja. Istina, kod većine pokazatelja bilježi se lagani pad u odnosu na ranije razdoblje. Epidemiologinja prof. dr. Sanja Musić Milanović iznijela je pregledne trendove upotrebe sredstava ovisnosti u predstavljanju ESPAD istraživanja za 2024. u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Cigarete je barem jednom u životu probalo 43 posto hrvatskih učenika, alkohol 87 posto, a njih 16 posto probalo je neku drogu. Čak 71 posto njih provodi na društvenim mrežama dva ili više sati dnevno, a u posljednjih godinu dana 18 posto učenika igralo je neku od igara na sreću.
Brojke pokazuju da je prevencija svih vrsta ovisnosti među mladima u Hrvatskoj na niskim granama. Naime, čak je trećina učenika pušila u zadnjih mjesec dana, jednako kao u Mađarskoj, a najniža je stopa zabilježena na Islandu (4,2 posto) i u Švedskoj (8,2 posto). Svakodnevno cigarete u Hrvatskoj konzumira čak 20 posto mladih, pa dijele s Bugarskom prvo mjesto među 37 zemalja. Na Islandu to čini tek 0,8 posto učenika. Očekivano, uporaba e-cigareta među mladima je u porastu. U Hrvatskoj je u životu 53 posto učenika pušilo e-cigarete, a u posljednjih 30 dana 33 posto, što Hrvatsku svrstava u vodeće zemlje po uporabi. Zabrinjava i da je velika većina učenika, njih čak 87 posto, pila alkohol barem jednom u životu, a 56 posto u posljednjih 30 dana. Gotovo 44 posto učenika barem se jednom opilo. Kada je riječ o psihoaktivnim drogama, kanabis ostaje najčešće korištena tvar kod učenika u 2024. godini, navodi Goranka Jureško za Jutarnji list.
Većina razmišlja o promjeni posla
Mnogi tvrde da se generacija Z ne može zadržati novcem jer percipiraju se kao brzopleti i površni, ali iskustvo pokazuje da su jako motivirani kad rade ono što razumiju, vole i žele, kaže Ana Marinović, direktorica Odjela ljudskih potencijala Luke Ploče.
Stanislav Soldo u Slobodnoj Dalmaciji pisao je o fenomenu mladih koji više ne žele »raditi do mirovine« na istom radnom mjestu te o tome kako generacija Z i milenijalci donose svjež pogled na rad, karijeru i lojalnost poslodavcu, i mijenjaju pravila igre na tržištu rada. »Za nas je važnije okruženje, prilika za napredak i smisao posla nego samo stabilnost«, rekla je 26-godišnja stručnjakinja za digitalni marketing, koja je u tri godine promijenila čak četiri poslodavca, i nije jedina. Prema recentnim istraživanjima, više od 60 posto zaposlenih mladih u Hrvatskoj razmišlja o promjeni posla u sljedećih godinu dana. Klasična ideja lojalnosti poslodavcu polako blijedi, a prioriteti se mijenjaju: fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće i pozitivna radna kultura postaju presudni faktori. »Ne bježimo od rada, ali želimo da naš rad ima svrhu i da nas netko cijeni. Ako toga nema, idemo dalje«, ističe sugovornica.
Bez ustručavanja o visini plaće
Trenutačno su u Luci Ploče prisutne sve radno aktivne generacije, tako da se zapošljavaju najstariji, odnosno pripadnici generacije babyboomera, zatim pripadnici generacije X i generacije Y, te najmlađi, oni koji su tek zadnjih nekoliko godina kročili u svijet rada, pripadnici generacije Z. Njih je u Luci Ploče trenutačno oko 8 posto, u postotku tek neznatno više od broja pripadnika generacije babyboomera, kojih je 7 posto u ukupnom broju zaposlenih. Na razgovorima za posao bez ustručavanja pitaju podatke o visini plaće. Direktorica Ana Marinović iz Odjela ljudskih potencijala Luke Ploče kaže: »Pripadnici generacije Z dijametralno su suprotni i različiti od svojih najstarijih kolega, a razlika leži u načinu na koji se odnose prema poslu i radu. Mladi su skloni otvoreno tražiti povratnu informaciju i brzu vidljivost rezultata svoga rada, a starije generacije više cijene stabilnost i tradicionalni pristup radnoj etici. Najstariji kolege naizgled žive za posao, jako su lojalni poslodavcu i koncept ravnoteže između poslovnoga i osobnoga života nije postojao u njihovo vrijeme. Mladi kolege žele fleksibilnost, autonomiju i sve ono što će im omogućiti da rade i izvrše zadaće. Ono što smo primijetili da izvrsno funkcionira su mentorski programi u kojima stariji kolege mentoriraju mlade kolege i gdje zapravo imamo uzajamni transfer znanja. Stariji kolege s oduševljenjem dočekaju priliku da prenesu sve svoje znanje koje su godinama stjecali, a pripadnici generacije Z su stvarno znatiželjni, žele učiti i žele znati. Zauzvrat u tom procesu i mladi kolege dijele svoje znanje i olakšavaju svakodnevni rad starijima jer su ipak puno vještiji u novim tehnologijama i sveprisutnoj digitalizaciji radnih postupaka«, kaže Ana Marinović.
