– E, sad mi više ništa nije jasno! Koji nam je zapravo glavni problem u državi, u društvu? – raskriljenih ruku započinje svoju žalopojku moj šuro, znani »Sin Oluje«. – Do jučer sam bio siguran da su to fašizam i »aveti« prošlosti, borba za palestinsku stvar i odlučivanje hoćemo li u rat u dresu Rusije ili Ukrajine… A ono, krenula opet »mitomanija«!? Mito i korupcija, inspektori ulovili glavnog inspektora! Uhićenja na sav glas, pompozne smjene čelnika svih najvažnijih sektora, a u lančanom nizu tko zna koliko još »otkazanih« direktora… Pričao mi susjed Joža da ih je u firmi njegove kćeri preko noći odletjelo sedam. Ono, sedam direktora kao sedam sekretara SKOJ-a. A otprilike od njihova doba isti takvi nam i jašu na svim vodećim funkcijama i pozicijama… Valjda zato u toj suvremenoj korupciji i mitu još uvijek »igra« i meso? Skoro mi je dirljivo da u ova doba digitalne revolucije kao mito još uvijek dobro posluže čvarci i krvavice… Podsjeti me to na doba onih socijalističkih svinjskih polovica i telećih četvrtinki, koje bismo, nakon svih onih drugova »po vezi«, katkad dobili i mi »bezveznjaci«. Lijepo je znati da nisu svi prešli na taj vegetarijanski novac, da se i današnje budže buđolama mogu podmititi!… Hm, sad mi pada na um, možda su nam ta uhićenja i korupcije i podmetnuli da skrenu pozornost s Thompsona i za dom spremnih, da nam malo misli preusmjere, možda i s »Vjesnikova« nebodera koji se od potencijalnog scenarija za vrhunski krimić pretvorio u »bombašku atrakciju«, napeto iščekivanu kao što bismo mi, nekoć klinci, čekali dolazak cirkusa u grad… I što sad? Koji nam je problem u društvu preči i najveći?
– Sad imaš »cirkus« u gradu svaki dan. A i nadalje nam je najveći problem odgoj – iznenadih sam sebe izgovorenim – i to ne samo ovaj bolestan zdravstveni koji nam nasilu naguravaju u škole, nego svaki odgoj, pa i onaj kod kuće… Evo, i ovaj vrtićki, pratiš vijesti? Od transvestiranih »teto-stričeka« pa do teta koje dilaju pornosličke, svega tu ima, kao u divovskim shopping centrima… Ja do jučer mislio kako su sve vrtićke tete napol’ svete od toliko bavljenja malim anđelima, a kad ono… »Iz tete Mire tri vraga vire?!« Kažem ti ja, sve ovo drugo, a štošta nam se pred oči stavlja, samo je da zaboravimo na odgoj, koji je za svako društvo prvi i najvažniji! Uostalom, da nije tako, ne bi se njime mahom žene bavile, glavne i najvažnije u svakoj kući, bar otkako ja znam za sebe. Nema nam bez odgoja! Bez njega dođe i rat i korupcija, i palež i uvrnuta travestija, neodgovorni egoizam i svi drugi »izmi«…
– Osim altruizma? – pronađe mi Šuro rupu u obrani »dinamovske« veličine.
– No dobro, ti spadalo… Shvatio si ti, odgoj nam je svima prva, od Boga zadaća: podizati nove naraštaje u pravim i zdravim vrijednostima. Jer badava nam sve ako će naša djeca i unuci učiti pa tako misliti, i to baš u Tomislavovoj jubilarnoj godini, da je od hrvatskog kralja važniji današnji zagrebački faraon istoga imena!
