Pobačaj izveden pilulama – mifepristonom u kombinaciji s mizoprostolom – čin je smješten u anonimnost i samim time banaliziran do krajnjih granica. Medikamentozni ili kemijski pobačaj u Republici Hrvatskoj primjenjuje se od 2015. godine – prvo u Rijeci, a potom i drugdje. I dok u Hrvatskoj pobačajnu pilulu propisuje liječnik, a žena je preuzima nakon pregleda u bolnici, u Sjedinjenim se Državama od 2016. šalje poštom na kućnu adresu, a tako je i u Velikoj Britaniji. Pandemija COVID-19 posebno je pogodovala ustaljenju prakse »kućnoga pobačaja« kao usluge »telemedicine«. Naručivanje pobačaja preko interneta, bez liječničkoga pregleda, donijelo je nove momente u raspravi. Od kada je 2022. u Sjedinjenim Državama zakon o pobačaju vraćen u mjerodavnost država, slanje pobačajne pilule poštom postalo je glavnom strategijom zaobilaženja zakona pojedinih saveznih država koji su ograničile ili zabranile pobačaj. Prema Institutu Gutmacher, u 2023. 63 posto pobačaja u Americi bilo je medikamentozno. I dok zagovornici tvrde da je medikamentozni pobačaj učinkovit i siguran, studije pokazuju da u određenom postotku izaziva komplikacije, osim toga što normalizira čin usmrćivanja nerođenoga djeteta sve do »oblika kontracepcije«. Američko javno zdravstvo zbog toga je djelovanje mifepristona podvrgnulo istraživanjima, o čemu je 14. siječnja održano saslušanje u američkom Senatu.
Zatvoriti pobačaj u anonimnost
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu se svake godine učini 40 do 50 milijuna pobačaja, tj. oko 125 000 dnevno. Pobačajna pilula RU486, tj. Mifepristone, uvelike je promijenila priču o pobačaju i društveni pogled na nj. Preparat – registriran kao lijek – pojavio se prvo 1988. u Francuskoj, zatim u Engleskoj i Švedskoj. Zagovornici pobačaja promicali su ga kao »pilulu za pobačaj kod kuće«, ističući kao najveću prednost to što se može upotrijebiti u prvih nekoliko tjedana trudnoće. Time se kemijski pobačaj počinje poimati kao »kontracepcija« ili »regulacija menstruacije«, a zapravo je riječ o sredstvu koje obustavlja trudnoću i usmrćuje plod. Već 1999. bioetičar Anthony Stephen Burnside predvidio je da će kemijsko sredstvo dovesti do privatizacije pobačaja, a time i njegove veće banalizacije. Francuski biokemičar Ettiene E. Bauleu, koji se smatra »ocem pobačajne pilule«, tvrdio je da život ljudskoga bića počinje ugnježđenjem zametka u maternicu, a ne začećem; 1987. ustvrdio je da će »kontragestija omogućiti ženi da mirne savjesti isprazni sadržaj svoje maternice«. Primjer je to verbalne dehumanizacije nerođenoga djeteta kakvom se koriste i suvremeni promicatelji »reproduktivnih prava«. Mehanizam kemijskoga pobačaja dovodi do toga da žena ne mora imati osjećaj da je učinila pobačaj budući da se nije riječ o kirurškom zahvatu. Na taj način uništavanje života postaje neprimjetno, a javnozdravstvene institucije teško uopće mogu pratiti statistiku učinjenih pobačaja. Proizvođači mifepristona kao njegove prednosti osim privatnosti isticali su i veću reproduktivnu kontrolu zbog izostanka »medicinskoga nadzora«. Međutim upravo izostanak medicinskoga nadzora povećava rizik od komplikacija nakon uzimanja pilule. Također time se postupno zamagljuje odgovornost muškarca za trudnoću i čin pobačaja, a tu odgovornost gubi i društvo. I dok zagovornici reklamiraju mifepriston kao učinkovit i siguran, ta je tvrdnja nedavno stavljena u pitanje.
Nuspojave »lijeka« u gotovo 11 posto žena
Do sada najveća poznata studija o djelovanju kemijskoga pobačaja koju je proveo američki Centar za etiku i javne politike objavljena je 28. ožujka 2025. Podatci pokazuju da je u 865 727 medikamentoznih pobačaja, provedenih od 2017. do 2023., 10,93 posto žena iskusilo sepsu, infekciju, krvarenje ili drugu ozbiljnu nuspojavu unutar 45 dana nakon uzimanja mifepristona, a na deklaraciji lijeka piše da su komplikacije rjeđe od 0,5 posto slučajeva. U Sjedinjenim Državama njegova je uporaba odobrena 2000., za vrijeme uprave predsjednika Clintona. Tada su međutim uvedene i sigurnosne odredbe; propisivanje pilule predviđalo je tri posjeta liječniku unutar sedam tjedana, kako bi se na vrijeme sanirale moguće smetnje. Mifepriston se izdavao jedino u zdravstvenoj ustanovi, pri čemu je liječnik mogao odrediti stupanj trudnoće i eventualno dijagnosticirati izvanmaterničnu trudnoću, činitelje većega rizika. Međutim od 2023. pobačajna pilula može se dobiti bez posjeta liječniku, ispunjavanjem formulara na internetu, poštom na kućnu adresu. Slijedom takve odredbe liječnici ne moraju prijaviti nikakve neželjene posljedice uzimanja »lijeka« ako nije došlo do smrti pacijentice. Nakon što je pokrenuta studija ispitivanja stvarnih posljedica mifepristona senator Bill Cassidy, liječnik i voditelj Povjerenstva za zdravlje, obrazovanje i rad (HELP) američkoga Senata, 14. siječnja predsjedao je saslušanjem o šteti i rizicima abortivne pilule dostavljene poštom. Cassidy je opredijeljen za život i to se saslušanje može smatrati prvim »pro life« događajem toga tipa, iako je upriličena ravnopravna rasprava između stručnjaka i senatora koji se protive pobačaju i onih koji ga podupiru nazivajući ga oblikom medicinske »skrbi«. Cassidy je tom prilikom istaknuo kako »studija Centra za etiku i javne politike pokazuje da 9 od 10 žena koje uzmu pilulu propisanu za kemijski pobačaj dožive bol koju opisuju kao umjerenu do oštru«. »Polovica žena kaže da je iskustvo bilo gore nego što su očekivale. Druga studija pronašla je da je jedna od deset žena iskusila ozbiljne neželjene posljedice, uključujući krvarenje, sepsu ili infekciju.« Također je upozorio da je stopa neuspjeha pobačaja pilulom u svijetu 5,26 posto, nakon čega se žene podvrgavaju kirurškomu pobačaju.
Riječka ginekologija: podatci o smetnjama identični američkima
U Hrvatskoj je uporaba mifepristona uvedena 2015. najprije u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, gdje je ginekolog dr. Herman Haller sa svojim timom proveo pionirsko istraživanje o mogućim posljedicama kemijskoga pobačaja. Prikupili su podatke o 126 žena koje su napravile kemijski pobačaj od 2015. do 2017. Na tragu promicatelja pobačaja, i Haller u članku s rezultatima studije ne govori o usmrćivanju embrija, ploda ili djeteta, nego o ispražnjavanju »sadržaja materišta«. Kao prednosti kemijskoga pobačaja navodi to što je neinvazivan u odnosu na kirurški te je oštećenje maternice svedeno na minimum. Donosi zanimljive podatke o ženama – dob, stručnu spremu, vrstu zaposlenja, broj prethodnih pobačaja i trudnoća te upotrebu kontracepcije. Ne donosi međutim podatke o tome je li žena u vezi ili braku – očito ne smatrajući oca djeteta važnim u kontekstu odluke za pobačaj. Prema studiji većina žena bila je u dobi od 30 do 34 godine, to im je prva trudnoća i prije nisu imale pobačaja; imaju srednju stručnu spremu i zaposlene su u državnoj službi, a znatan broj nije se koristio kontracepcijom. Iako dr. Haller smatra mifepriston sigurnim i učinkovitim, ne poriče mogućnost neželjenih posljedica, tj. komplikacija. »Prema našim rezultatima jedino kratka uporaba mifepristona u dozi od 200 mg peroralno u 773 slučaja (89,9 %) ne uzrokuje nikakve smetnje, u 60 (7,0 %) dovodi do pojave krvarenja, a započeti je pobačaj zabilježen u tri slučaja (0,3 %). Od ukupnoga broja žena u njih 23 (2,7 %) uslijedio je potpuni pobačaj unutar 36 – 48 sati od primjene mifepristona«, navedeno je u studiji. Neželjeni su učinci mizoprostola krvarenje, grčevi i umor. Zaključno je dr. Haller konstatirao: »Posljednjih se desetak godina u Hrvatskoj bilježi pad broja namjernih prekida trudnoće, što se može pripisati većoj samosvijesti i edukaciji žena, ali i informiranosti o metodama kontracepcije i njihovu korištenju.« Istodobno smatra: »Ako ipak dođe do neželjene trudnoće, treba ženama omogućiti izbor suvremenih metoda prekida neželjene trudnoće uključujući i primjenu medikamenata odnosno medikamentoznoga pobačaja.«
Žene koje su vidjele svoje dijete
Američka Uprava za hranu i lijekove preporučuje mifepriston u prvih 10 tjedana trudnoće budući da je u kasnijoj trudnoći veći rizik od komplikacija. U međuvremenu u javnost su izišle pojedine žene čije iskustvo tezu o sigurnosti stavlja u pitanje. Rosalie Markezich iz Kalifornije u listopadu 2025. tužila je liječnika koji je, nakon što je ostala trudna, ocu njezina djeteta poštom poslao pobačajne pilule. Pod njegovim pritiskom uzela ih je. Nakon što su izazvale pobačaj i nakon što je vidjela svoje dijete, doživjela je traumu. Ona nije jedina žena s takvim iskustvom. Kritičari slanja pobačajne pilule poštom ističu da je nuždan liječnički pregled, upravno kako bi se izbjegao povećan rizik od komplikacija. Također ističu da sadašnja situacija – uzimanje pobačajne pilule bez nadzora liječnika – omogućuje i pritisak i prisilu druge osobe poput ženina partnera ili rodbine, a pogoduje i prisilnomu pobačaju u sklopu trgovine ljudima i industrije seksualnoga iskorištavanja. I dok je na saslušanju 14. siječnja dr. Nisha Verma istaknula da je medicinska sigurnost kemijskoga pobačaja znanstveno dokazana, dr. Wubbenhorst istaknula je kako je zbog svih navedenih razloga itekako potrebna nova regulacija propisivanja i izdavanja pobačajne pilule.
Pobačaj – internetska transkacija?
