Bilo da mirišu, zuje ili cvrkuću, pouzdano najavljuju dolazak proljeća i buđenje prirode. Njihova prisutnost u gradovima razbija sivilo asfalta i betona, a pjesma prometnu buku. Iako im se mnogi raduju, grad za njih nije sigurno mjesto, premda bi mogli biti gostoljubiva mjesta i za prirodu. Upravo o tome raspravljalo se na stručno-znanstvenoj konferenciji »Maksimalno na strani prirode« koja je početkom ožujka održana u Zagrebu u organizaciji Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima Grada Zagreba – Priroda Grada Zagreba.
Dr. Biljana Janev Hutinec, voditeljica istraživanja i razvoja u Prirodi Grada Zagreba, ističe da je došlo vrijeme da se o prirodi u gradovima razgovara sustavno, interdisciplinarno i dugoročno. Naime gradovi se često promatraju kroz njihov izgrađeni dio kao što su stambena područja, promet i ostala infrastruktura, a oni su istodobno i ekosustavi u kojima žive tisuće vrsta, i to zajedno s ljudima. »Cilj je konferencije okupiti znanstvenike i stručnjake iz raznih institucija i područja kako bismo razmijenili znanja, iskustva i primjere dobrih praksa te raspravili o tome kako očuvati prirodu u gradovima, istodobno čineći gradove otpornijima, zdravijima i ugodnijima za život nas ljudi. U vremenu klimatskih promjena i sve većega pritiska na prostor razumijevanje uloge prirode u gradovima više nije samo tema za stručnjake, nego je to pitanje budućnosti naših gradova«, rekla je dr. Janev Hutinec te objasnila da urbana bioraznolikost obuhvaća sva živa bića koja žive u gradu, i to u njegovu izgrađenom dijelu, što uključuje i parkove, drvorede, vrtove, travnjake, rijeke, jezera i sve druge zelene i vodene površine u urbanom prostoru.
Život na rubovima
»Gradovi su zapravo puniji života nego što mislimo. Samo ga moramo naučiti primijetiti. Ako malo pažljivije pogledamo, vidjet ćemo da dijelimo prostor s velikim brojem vrsta koje su se uspjele prilagoditi urbanomu okolišu.« S obzirom na to da su administrativne granice Zagreba šire od samo izgrađenoga dijela, a utjecaj grada i dalje je znatan, u tom dijelu govorimo o periurbanoj bioraznolikosti. Tako se periurbana bioraznolikost odnosi na prirodna i poluprirodna područja na rubovima gradova kao što su šume, travnjaci, poljoprivredne površine i drugo. Ta su područja vrlo važna jer povezuju grad s okolnim područjem i omogućuju kretanje vrsta. S obzirom na to da priroda ima vrijednost sama u sebi, ne možemo na nju gledati samo u odnosu na to koliko koristi ljudima. »Svaka vrsta i svaki ekosustav dio su složene mreže života koja postoji i mnogo prije nas, a istodobno smo i mi dio te iste mreže. Kada štitimo prirodu, zapravo štitimo i uvjete za vlastiti život. Danas, kada više od polovice stanovništva u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, živi u gradovima, očuvanje prirode u njima poprimilo je izuzetnu važnost, što je prepoznato i na globalnoj razini«, ističe dr. Janev Hutinec te dodaje da se važnost prirode za ljude može najbolje vidjeti kroz usluge ekosustava.
Priroda nije prazan prostor
Naime usluge ekosustava obuhvaćaju sve koristi koje ljudi dobivaju iz prirodnih ekosustava, bilo izravno ili neizravno. U gradovima to znači da zelene površine hlade prostor tijekom toplinskih valova, pročišćavaju zrak, zadržavaju oborinske vode i smanjuju rizik od poplava i klizišta. Oprašivači omogućuju proizvodnju hrane, a kontakt s prirodom ima snažan pozitivan učinak na mentalno i fizičko zdravlje ljudi. Unatoč tomu ona je danas sve više ugrožena. »Glavni je razlog vrlo jednostavan, a to je gubitak i fragmentacija staništa. Gradovi se šire, a prirodni se prostor smanjuje i prekidaju se putovi širenja vrsta. Betoniranje tla, gubitak zelenih površina, fragmentacija staništa, svjetlosno i kemijsko onečišćenje, invazivne strane vrste i klimatske promjene stvaraju sve veći pritisak na vrste koje žive u urbanom prostoru«, rekla je dr. Janev Hutinec i dodala da je problem i stajalište ljudi koji u gradovima žive.
Priroda se u gradu često ne primjećuje te ju je lako doživjeti kao prazan prostor koji samo čeka novu gradnju, a pri tome su ljudi još skloni i stalno uređivati prostor oko sebe, pa tako i prirodu. No čak i mala cvjetna livada, pojedina stara stabla ili mrtvi drvni ostatci mogu biti važan mali ekosustav koji podupire čitav niz vrsta. Građani imaju u očuvanju prirode u svojem susjedstvu mnogo veću ulogu nego što su toga svjesni. Naime već je i mala promjena, poput sadnje domaćih biljnih vrsta umjesto stranih, smanjenja upotrebe pesticida ili ostavljanja dijela travnjaka da procvjeta i time osigura hranu brojnim oprašivačima, dobrodošla pomoć mnogim vrstama. Uz to je, napominje dr. Janev Hutinec, važno i promatranje i bilježenje vrsta koje čovjeka okružuju kako bi stručnjaci doznali više o njihovoj rasprostranjenosti u gradu.
Aplikacije koje pridonose
Danas postoje i aplikacije poput iNaturalista preko koje svatko može fotografirati neku vrstu i time pridonijeti prikupljanju podataka. Iako ta opažanja mogu biti i vrlo zanimljiv hobi, ona ujedno postaju vrijedan podatak koji pomaže bolje razumjeti bioraznolikost gradova.
Vrijedan je primjer građanske znanosti City Nature Challenge, svjetsko natjecanje gradova u bilježenju divljih vrsta pomoću aplikacije iNaturalist, koje će se održati od petka 24. do ponedjeljka 27. travnja. U Hrvatskoj se ta inicijativa provodi uz koordinaciju Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Prošle godine Zagreb je bio najuspješniji hrvatski grad sa 3507 opažanja 795 vrsta te se dr. Janev Hutinec nada da će se ove godine uključiti još veći broj sudionika.
»Takve inicijative pokazuju koliko građani mogu pridonijeti znanosti i očuvanju prirode. Očuvanje prirode ne počinje samo velikim projektima i strategijama, nego ponekad samo time da počnemo primjećivati život oko sebe i učimo o njemu«, zaključuje dr. Janev Hutinec.
Možda je došlo vrijeme i da se u gradovima počnu više primjećivati – oprašivači. U Hrvatskoj obitava gotovo 200 vrsta danjih leptira, više od 700 vrsta divljih pčela te više od 100 vrsta cvjetnih muha, ističe Tomislav Krizmanić iz Zoološkoga vrta grada Zagreba. Naime, osim one najpoznatije, medonosnoe pčele, važni su oprašivači i divlje pčele, kojima pripadaju i bumbari, leptiri, cvjetne muhe ili lebdjelice te kornjaši. A velik broj tih oprašivača bolje oprašuje veći broj biljaka od medonosnih pčela. Više od 75 posto biljaka na Zemlji ovisi o oprašivačima, a o njima ovise i ljudi jer su upravo oni odgovorni za proizvodnju većine ljudske hrane. Tako i u gradovima oprašivači imaju važnu ulogu u proizvodnji hrane, ne samo za ljude, nego i za brojne životinjske vrste koje žive u urbanim sredinama te o njima ovisi urbana bioraznolikost. Međutim gradovi prema njima često nisu gostoljubivi.
»Najviše su ugrožene zbog gubitka staništa u izgradnji, prekomjerne košnje zelenih površina, gubitka hrane poput biljaka koje cvatu, prekomjerne uporabe kemijskih sredstava, nedostatka pogodnih mjesta za razmnožavanje kao što su staro drvo, šupljine i golo tlo, te klimatskih promjena«, objašnjava Križmanić te dodaje da građani mogu pomoći oprašivačima da o(p)stanu u gradovima. To mogu učiniti načinom uređenja i održavanja zelenih površina na balkonima te oko kuća i zgrada. Treba saditi autohtone vrste biljaka i smanjiti sadnju egzotičnih vrsta jer od njih domaće vrste oprašivača često nemaju koristi, a neki kultivari uopće ne proizvode nektar. Stoga bi kod kupnje biljaka bilo dobro raspitati se o tome, a sadnjom primjerice nekih starinskih sorta cvijeća koje su sadile naše bake pomoći i njihovu očuvanju. Osobito je važno izbjegavati sadnju invazivnih stranih vrsta koje se često upotrebljavaju u hortikulturi jer se time šteti cjelokupnoj lokalnoj bioraznolikosti, upozorava Maksimalno na strani prirode. U nekim dijelovima vrta treba smanjiti košnju kako bi se omogućila cvatnja biljaka te postaviti »hotele« za kukce, a u nekim bi kutcima vrta trebalo ostaviti komade staroga drva koje je posebno važno za pčele drvarice, a za vrijeme žege osigurati izvor vode te smanjiti uporabu kemijskih sredstava.
INICIJATIVA ZA OPRAŠIVAČE • Zoološki vrtovi u akciji
