Birati zdravu odjeću znači razmišljati unaprijed što će koža »živjeti« osam ili deset sati dnevno

Koža je najveći organ ljudskoga tijela i ima važnu zaštitnu ulogu od utjecaja iz okoline. Budući da je svaki dan u izravnu i dugotrajnu kontaktu s odjećom, znanstvenici dokazuju da određene kemikalije prisutne u tkaninama, osobito tkanine vrlo sitnih čestica, mogu u manjoj mjeri proći kroz kožu i ući u organizam. Zato materijal od kojega je odjeća izrađena nije važan samo zbog udobnosti, nego može utjecati i na zdravlje kože.

U općoj populaciji alergijski kontaktni dermatitis pogađa približno 15-20 posto ljudi tijekom života, a tekstilne boje i aditivi prepoznati su kao jedan od relevantnih uzroka

Svojstva tkanine poput prozračnosti, sposobnosti upijanja znoja i prisutnosti kemijskih dodataka mogu djelovati na prirodnu zaštitnu barijeru kože, ravnotežu mikroorganizama koji na njoj žive te na pojavu iritacija ili alergijskih reakcija. Prijenos spojeva iz odjeće može se provesti kroz površinu kože na tri različita načina. Prvi je zbog trenja između odjeće i kože, što rezultira izravnim prijenosom tvari. Drugi je put kroz oslobođenu paru prilikom nošenja tekstila. Najzad, znoj također može ispustiti molekule kemijskih spojeva iz odjeće, omogućujući izravan prijenos u tekućinama.

Razlike između prirodnih i sintetičkih vlakana posebno su relevantne u kontekstu prozračnosti, zadržavanja vlage, prisutnosti kemijskih aditiva i potencijalnoga razvoja kožnih bolesti. Prirodna vlakna poput pamuka, lana, svile i vune dobivaju se iz biljnih ili životinjskih izvora te se općenito smatraju prozračnijima i ugodnijima za kožu. Pamuk, primjerice, ima visoku sposobnost upijanja vlage i omogućuje bolju cirkulaciju zraka, čime pridonosi učinkovitijoj regulaciji tjelesne temperature i smanjuje rizik od omekšavanja i oštećenja kože zbog vlage (maceracije). Ipak ni prirodna vlakna nisu potpuno lišena rizika; vuna može izazvati iritaciju zbog mehaničkoga trenja, osobito u osoba s osjetljivom kožom.

Sintetička vlakna: praktičnost s potencijalnim rizicima

Sintetička vlakna, uključujući poliester, najlon i akril, proizvode se kemijskom sintezom, najčešće iz petrokemijskih derivata. Ta vlakna imaju manju sposobnost upijanja vlage te su hidrofobna, što može dovesti do zadržavanja znoja na površini kože i stvaranja toploga i vlažnoga mikrookoliša pogodna za rast mikroorganizama. Istraživanja pokazuju da patogene bakterije i gljivice mogu preživjeti na tekstilnim površinama od nekoliko sati do čak 90 dana, ovisno o vrsti mikroorganizma i uvjetima okoliša. Osim toga tijekom proizvodnje sintetička se odjeća često tretira bojilima, sredstvima protiv gužvanja, antibakterijskim i vatrootpornim spojevima. Među potencijalno problematičnim tvarima spominju se formaldehid, teški metali (poput nikla i kobalta) te perfluorirani spojevi (PFAS) koji odjeći daju vodootpornost.

Procjenjuje se da sintetički materijali čine oko 60 posto globalne proizvodnje tekstila, a jedno pranje poliesterske odjeće može osloboditi stotine tisuća mikrovlakana u otpadne vode. Ta mikrovlakna završavaju u rijekama, morima i prehrambenom lancu, a čestice mikroplastike već su detektirane u ljudskoj krvi i plućnom tkivu

Istraživanja pokazuju da se određeni spojevi mogu prenijeti na kožu, osobito uz toplinu i znoj, a time potencijalno dospjeti i u krvotok. Posebnu pozornost izazivaju tzv. »vječne kemikalije« (PFAS), bisfenol A (BPA) i ftalati, koji se mogu nalaziti u sintetičkim mješavinama poput poliestera i spandeksa. Neka istraživanja povezuju povišene razine tih tvari s poremećajima plodnosti, smanjenom stopom trudnoće, povećanim rizikom od pobačaja i hormonskim poremećajima poput sindroma policističnih jajnika i endometrioze. Još 1993. godine provedeno je istraživanje na životinjama koje je pokazalo smanjenje broja spermija u skupine izložene poliesterskoj odjeći, no treba naglasiti da su suvremeni podatci na ljudima još ograničeni te se ne može sa sigurnošću izolirati odjeća kao primarni izvor izloženosti tim tvarima. U istraživanju provedenu među zaposlenicima tekstilne industrije u Kini, objavljenu u časopisu »Medicine« (Baltimore) 2017., utvrđeno je da je jednogodišnja prevalencija kontaktnoga dermatitisa iznosila 28,5 posto. Među radnicima koji su intenzivno rukovali tkaninama i kemikalijama zabilježena je prevalencija od približno 50 posto, a kod administrativnoga je osoblja, s manjom izloženošću, iznosila 12,7 posto. Ti podatci upućuju na to da su kemijska obrada i profesionalna izloženost tekstilu znatan činitelj rizika.

Kako prepoznati odjeću koja »diše«?

Birati zdravu odjeću znači razmišljati unaprijed što će koža »živjeti« osam ili deset sati dnevno. Valja obratiti pozornost na deklaraciju – birati jednostavnije sastave i izbjegavati odjeću s jakim kemijskim mirisom ili s više funkcionalnih premaza (vodootpornih, protiv gužvanja, »antibakterijskih«) jer takvi dodatci mogu sadržavati tvari koje nadražuju kožu. U osoba sklonih dermatitisu osobito je važno izbjegavati grube tkanine, debele šavove i intenzivno obojene materijale jer osim kemijske mogu izazvati i mehaničku iritaciju. Vrlo jarke boje često znače više boja i dodatne obrade pa je kod osjetljive kože sigurnije posegnuti za neutralnijim tonovima. Preporučuje se oprati novu odjeću prije prvoga nošenja kako bi se uklonili ostatci boja i kemikalija iz proizvodnje. Osim toga treba razmišljati o tome kako se materijal ponaša tijekom dana. Hoće li se lijepiti za tijelo, zadržavati vlagu i toplinu ili omogućiti koži da ostane suha i »diše«? Preuska odjeća povećava trenje i stvara toplu mikroklimu pogodnu za iritacije, a kvalitetan, prozračan materijal održava ravnotežu između udobnosti i funkcionalnosti. Zdrava odjeća trebala bi biti ugodna na dodir, prilagođena godišnjemu dobu i što prirodnijega sastava. Ona nije nužno najskuplja, ali je promišljeno odabrana – jer ono što čovjek svakodnevno nosi ima dugoročan utjecaj na zdravlje kože, ali i cijeloga organizma.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA