Za vrijeme ranoga kršćanstva od 6. do 8. st. na području brijunskoga otočja i toga dijela Istre vjerojatno je djelovala Cissanska biskupija (nazvana prema otoku Cissi). Njezin je biskup Vindemije 579. godine bio sudionik sinode u Gradu na kojoj se raspravljalo o šizmi, koja je poznata kao »istarski raskol«. Na otočju se nalazi puno ranokršćanskih spomenika, arheoloških nalaza i ostataka trobrodne bazilike sv. Marije u uvali Madona i drugih ranih crkava.
U isto vrijeme nedaleko od povijesnoga dijela Fažane na antičkom kompleksu izgrađena je grobljanska crkva posvećena starozavjetnomu proroku Elizeju, koji je živio oko 800. godine prije Krista. Elizej je bio učenik proroka Ilije (Elijah). Ona je jednobrodna ranokršćanska crkvica s dimenzijama 5 x 8,50 m, ravenskoga je tipa s višekutnom sniženom apsidom, zidanim oltarom i preslicom, koja se urušila. Crkva ima orijentaciju istok – zapad. Zidana je nepravilno oblikovanim kamenim blokovima s prozorima na pročelju i apsidi, koji su izrađeni od kamenih tranzena (rešetaka), iznad kojih su postavljeni predromanički spoliji. Na vratima je kameni okvir iz vremena gradnje. Na apsidi se sačuvao kameni vijenac ispod njezina krovišta. Iznad trijumfalnoga luka vidljivi su tragovi fresaka. Ispred crkvice nalazio se drveni trijem koji je izgorio u 17. st.
U arheološkim istraživanjima 1956. godine ispred ulaza u crkvu otkopano je šest ranosrednjovjekovnih grobova uklesanih u stijenu sa sačuvanim sadržajem predmeta. Tamo je nađen i grob iz srednjega vijeka, kao i dio zida i pločnika rimske vile na kojoj je crkvica podignuta. Pri istraživanju otkriveni su antički predmeti, grobljanski zid i predmeti iz kasnijih razdoblja.
U Draguću je još jedna crkvica iz 12. st. koja je posvećena sv. Elizeju, učeniku proroka Ilije, s oslikanim freskama u bizantskom stilu.
