Svetkovinom Cvjetnice, koja je Nedjelja muke Gospodnje, kršćani ulaze u vrijeme Velikoga tjedna. Obredima se proslavlja Isusova završnica zemaljskoga života. Pokazuje se Bog koji je, poslušan do smrti, spreman za ljude dati život da bi na kraju uskrsnuo na novost života. Zadivljuju riječi sv. Pavla u Poslanici Filipljanima: »Isus ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.« Onaj koji je na Cvjetnicu poslušno ušetao u Jeruzalem okićen maslinovim grančicama, završit će na ogoljenu deblu križa.
Ozračje Cvjetnice izaziva jezu. Poslušan Bog svjesno ulazi u Jeruzalem jer se približava završnici života. Otvaraju se velika gradska vrata. Škripanje željeznih spona teških vrata uznemiruje Isusovo srce. To je njegov posljednji svečani ulazak u Jeruzalem. Zna, kada prođe kroz ta vrata, ona se više ne će otvarati dok ga ne osude. Jedino što ga je moglo potaknuti da prođe kroz jeruzalemska vrata jest poslušnost Otcu. Posluh je pobijedio gorčinu koja se odjednom stvorila u srcu jer vidi narod koji mu zadovoljno maše grančicama, bacaju pred njega svečanu odjeću, dočekuju ga kao kralja, ali podmuklo, iz ozračja Jeruzalema osjeća se zluradost. A to najviše boli. Isus će zato jednu večer uspjeti otići do Maslinske gore, samo da bi isprao jezu Jeruzalema, ali to će biti nakratko jer će tako učvrstiti svoju poslušnost Otcu. Gradska se vrata zatvaraju. Grad Jeruzalem, napučen ljudima u vrijeme Pashe, postaje tamnica, postaje Isusova samica.
Ponizio se Spasitelj kada je zakoračio u Jeruzalem. Svjesno se zaključao u mjestu koje će ga zemaljski dokrajčiti, među ljude koji će pokazati najgore od sebe kako bi utišali glas pravednika. To poslušno Isusovo zaključavanje nije kao pamdemijsko »zatvaranje« suvremenoga svijeta koji želi zaštititi zdravlje. Isusovo »zatvaranje« jest briga da druge zaštiti od grijeha, a rezultat takve brige jest prolivena krv i probodeno srce na križu. Imao je veće ciljeve od osobnoga probitka. Učinio se plijenom za druge kako bi sve priveo spasenju pa sebe naizgled potpuno uništio. A poslušnost Otcu dovela je njegovu žrtvu do spasonosne pobjede uskrsnuća koju još treba neko vrijeme strpljivo čekati.
Poslušnost je bila važna da ustraje do kraja. Cvjetnica je stoga jedan poslušan dan kada kršćanin ne će tražiti svoj probitak, svoju pravdu, nego će se učiniti plijenom iz poslušnosti prema Bogu. Poslušnost postaje krajnje predanje u kojem više nema mogućnosti izbora. Predanje je to koje vodi na žrvanj s kojega nema bijega.
O Isusovoj poslušnosti govori Ivan Zlatousti: »Kako se učinio plijenom? Uzeo je oblik sluge, postao sličan ljudima, obličjem čovjeku nalik. Napisano je da se učinio plijenom. To znači da je smatrao svakog drugoga boljim od sebe. Ponizio se postajući poslušan do smrti. Postao je poslušan kao Sin svomu Otcu. Nije stoga pao u ropsko stanje, već je upravo tim činom čuvao svoje čudesno Sinovstvo, slaveći tako Otca.«
Cvjetnica može postati kraj razumijevanja korizme. Evo čudesnoga cilja svakoga korizmenoga odricanja: čovjek stječe poslušnost prema Bogu! Poslušnost koju je iskazao Isus može pomoći kršćaninu da i sam postane poslušan. Isusa je posluh zaključao u Jeruzalemu, ali mu je otvorio put prema uskrsnuću. Teško je biti poslušan, priznat će svaki čovjek. Poslušnost zaista vodi prema zaključavanju u odluke nad kojima pojedinac nema potpuni nadzor. U braku je poslušnost izraz međusobnoga poštovanja supružnika. I premda se čini da je sloboda odjednom zaključana u zajednička četiri zida, odjednom se brak počinje produbljivati. Kada je kršćanin poslušan u braku, nastaje divan suživot osoba, pokazuje se da dva bića dišu kao jedno tijelo. Kada gaje poslušnost prema roditeljima, djeca se pokazuju zrelim osobama koje razumiju da im mudri stariji žele samo dobro. Iako je poslušnost djece prema roditeljima nekada poput turobnoga zaključavanja, dobit je neizmjerna. Koliki su samo zbog manjka poslušnosti odrasli u nezrele osobe? Koliki nisu naučili vrjednovati mudrost starijih? Isusova poslušnost može postati cilj ovoga korizmenoga vremena. Čovjek iz Kristova primjera može naučiti da je uzvišen put od poslušnosti do uskrsnuća i tada po Božjoj mudrosti nastupa potpuno ispunjenje svih radosnih čežnja.
Poslušni Spasitelju, Ti si prepoznao vrijednost prepuštanja namislima svojega Otca, do kraja si slijedio ljubav prema nama ljudima, iako Te žrtva dovela do križa. Po križu si uskrsnuće iznjedrio. Potakni nas da ustrajemo na putu poslušnosti jer nakon žrtve vjerujemo da ćemo završiti u Tvojoj blizini gdje živiš u vijeke vjekova. Amen.
