DOBA DIGITALNIH OVISNOSTI Život mladih na digitalnom kontinentu

Foto: Shutterstock | Mediji su danas ukinuli vremenska i prostorna ograničenja među ljudima te svijet učinili »globalnim selom«

Mediji su danas »okupirali« našu svakodnevicu u tolikoj mjeri da je život bez njih postao gotovo nezamisliv. Dokaza su i ulice u našim gradovima kojima prolaze ljudi spuštenih pogleda usmjerenih prema malim ekranima. Ta pošast osobito je pogodila mlade te smo se upravo zbog toga u ovom broju odlučili posvetiti životu mladih u virtualnim prostorima. Povod ovoj temi je i ovogodišnja proslava 53. svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije koji Crkva slavi svake godine na prvu nedjelju nakon Uzašašća.

Mediji su nam svakako olakšali živote, i to u sferi poslovanja, obrazovanja i povezivanja s drugim osobama. Međutim, s njima su došle i brojne negativne pojavnosti. To stajalište dijeli i papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci povodom proslave Svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije, ističući da se mladi danas sve više povlače u virtualne zajednice i otuđuju od društva kojemu pripadaju. Na te misli nadovezuju se i američka znanstvenica Sherry Turkle sa svojom knjigom glasovita naslova »Sami zajedno« te njemački znanstvenik Manfred Spitzer koji je autor djela »Digitalna demencija«. Da ne bi sve stalo na različitim znanstvenim hipotezama, u ovom vam broju pišemo i o statističkim podatcima o uporabi medija u djece i mladih, koje nam donose istraživanja EU Kids online Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a. Osim što su s medijima došle i brojne promjene, nastala su i nova »zanimanja« poput tzv. youtubera i influencera koji su danas izrazito popularni među mlađom populacijom. Stoga smo nekoliko redaka odlučili posvetiti razmišljanju zbog čega su influenceri toliko bliski mladima, ali smo i naveli pozitivan primjer naših dviju katoličkih influencerica.

Današnjica bez medija je nezamisliva, a svi negativni medijski aspekti mogu se prevladati ako se medijima znamo služiti. Postoji i rješenje toga problema: medijski odgoj i opismenjavanje za medijsku pismenost.

Doba digitalnih ovisnosti

Ovisnosti o novim tehnologijama, pametnim mobitelima i internetu više nisu mogućnosti i predviđanja, nego su ozbiljan problem današnjice. Svakoga dana izloženi smo ekranima po nekoliko sati – svi preferirani oblici obavljanja zadataka u životu uključuju nekakav oblik ekrana. Bilo na poslu, tijekom učenja ili zabave u slobodno vrijeme ekrani su postali sveprisutni, a velika većina jedan ekran svakodnevno nosi sa sobom.

Ovisnosti o novim tehnologijama, pametnim mobitelima i internetu više nisu mogućnosti i predviđanja, već su ozbiljan problem današnjice. Svakoga dana izloženi smo ekranima po nekoliko sati dnevno – svi preferirani oblici obavljanja zadataka u životu uključuju nekakav oblik ekrana.

Upravo na taj problem upozoravaju brojni znanstvenici, od kojih treba istaknuti rad Sherry Turkle, američke znanstvenice koja je još 2011. godine u svojoj knjizi »Sami zajedno« (Alone Together) pisala o »robotizaciji« čovjeka, odnosno o načinu na koji tehnologija mijenja način na koji komuniciramo. Ističe da je komunikacija licem u lice postala krnja i da mnogi pokušavaju kompenzirati taj nedostatak interakcije kroz tehnološke kanale. Manfred Spitzer, njemački psihijatar, u svojem djelu »Digitalna demencija« iznosi još dodatnih upozorenja. Spitzer stavlja jak naglasak na rezultate istraživanja koji pokazuju da djeca izložena tehnologiji od rane dobi slabije pamte, slabije uče, mozak im se slabije razvija te postaju ovisni o tehnologiji. Ta ovisnost nije samo zbog zabave koju nudi tehnologija, nego i zbog toga što im postaju potrebna tehnološka pomagala za obavljanje jednostavnih, svakodnevnih zadataka. Znanstvena zajednica upozorava i na sve više mladih koji »pate« od fenomena akronimski nazvana FOMO – Fear of missing out, u prijevodu »strah od propuštanja«. Taj fenomen identificiran je još 1996. godine, a s pojavom sve razvijenijih i rasprostranjenijih društvenih medija, kao i zbog digitalne (r)evolucije koja je mnogima omogućila jeftiniji i jednostavniji pristup tehnologiji, trend njegova rasta se nastavlja. Mladi doslovno razvijaju potrebu za uporabom društvenih mreža, bez obzira na to čine li tamo nešto ili ne, iz straha da ne bi propustili neki događaj. Stoga razmislimo hoćemo li zbilja doživjeti »kraj svijeta« ako nemamo pametni telefon u rukama 24/7?

Mladi – društveni pustinjaci

Povodom proslave 53. svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije papa Franjo uputio je svoju poruku »’Udovi smo jedni drugima’ (Ef 4, 25). Od social network communities do ljudskih zajednica«. Kako otkriva i naslov poruke, Papa se ove godine posvetio razmišljanju o virtualnim zajednicama u internetskom prostoru koje je već Benedikt XVI. nazivao digitalnim kontinentom.

Foto: Shutterstock | Papa Franjo tvrdi da su mladi danas zahvaljujući pretjeranoj uporabi medija postali društveni pustinjaci

Na početku poruke Papa ističe da je internet postao resurs našega vremena i da je život bez njega danas nezamisliv. Internet se uvukao u svaku sferu naših života i olakšao nam poslovanje, obrazovanje i povezivanje s osobama koje se nalaze u nekom drugom kutku svijeta. Ipak, unatoč pozitivnim stranama interneta, Sveti Otac upozorava kako je on danas postao područje izloženo dezinformacijama, ali i iluzijama. Tako ističe da »slika zajednice na društvenoj mreži nije sinonim istinske zajednice«. Društvene mreže postaju »izlog gdje se izlaže vlastita narcisoidnost«, a upravo su »mladi najviše izloženi iluziji da ih društvene mreže mogu potpuno zadovoljiti na planu odnosa«. Mladi tako, nastavlja Papa, postaju društveni pustinjaci kojima prijeti opasnost da se potpuno otuđe od društva kojemu pripadaju. Rješenje toga problema Sveti Otac vidi u podsjećanju na razmišljanje da smo svi mi udovi jednoga tijela čija je glava Isus Krist. Zahvaljujući toj biblijskoj slici zajedništva, imamo dokaz da u svojim srcima nosimo trajnu težnju za životom u zajednici i da smo bez suživota s drugima ranjivi i slabi.

A budući da smo svjesni činjenice da internet povećava našu samoizolaciju, zadaća nam je izići iz virtualnoga prostora, današnje suvremene pustinje, te otvoriti vrata zajednice koja treba naše mladenačke talente.

Život s medijima

Mladima je nemoguće zamisliti svakodnevni život bez medija, njima su okruženi i na njih su naviknuti. Preko njih se mladi dodatno mogu obrazovati, stjecati nova iskustva i stvarati širu sliku o svijetu.

Mladima je nemoguće zamisliti svakodnevni život bez medija, njima su okruženi i na njih su naviknuti. Preko njih se mladi dodatno mogu obrazovati, stjecati nova iskustva i stvarati širu sliku o svijetu.

Istraživanje EU Kids online u Hrvatskoj je nacionalno komparativno istraživanje o medijskim navikama djece i njihovih roditelja te sigurnosti djece na internetu. Provedeno je 2017. i u njemu je sudjelovalo 1017 djece u dobi od 9 do 17 godina. Dobiveni rezultati zanimljivi su i vrlo korisni. Naime, pokazalo se da djeca internetu najčešće pristupaju preko pametnih telefona i računala/laptopa/notebooka te da gotovo polovica djece u dobi od 9 do 11 godina, 2/3 djece u dobi od 12 do 14 godina te 3/4 djece u dobi od 15 do 17 godina uvijek kada želi ili treba može pristupiti internetu. Najviše upotrebljavana društvena mreža je Facebook, a slijedi je Instagram.

Prema istraživanju pod nazivom »Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima« UNICEF-a (2010.), većina učenika ima vlastiti mobitel, čak njih 96 %. Gotovo isti postotak (95 %) njih ima kod kuće računalo, a pristup internetu od kuće ima 85 % učenika. Isto je istraživanje pokazalo da gotovo polovica učenika svakodnevno pristupa internetu. Kada to čine, omiljene su im aktivnosti traženje zabavnih sadržaja (glazba, filmovi, videoigre). Osim toga, velik broj njih preko interneta se dopisuje s prijateljima te se koristi specijaliziranim stranicama za druženje, kao što su društvene mreže.

Budući da se djeca sve više koriste internetom i društvenim mrežama, potrebno ih je bolje educirati jer je istraživanje Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a iz ožujka ove godine pokazalo da je samo 8 posto ispitanika (većinom između 15 i 30 godina) učilo o vještinama kritičkoga sagledavanja medijskih sadržaja. Stoga treba sve više medijski opismenjavati djecu i mlade, pa i one starije.

Ta današnja »digitalna« mladež

Nekad lutke, lopte i autići, a danas pametni telefoni i tableti. Otprilike tako izgleda promjena koja se dogodila u dječjoj igri unazad kojih petnaestak godina. Napredak tehnologije je i unaprijedio i unazadio mogućnosti roditelja u odgoju djece. Vloggeri, internetske videoigre i reklame na internetu obasipaju djecu koja se čak i od treće godine koriste tehnologijom te se njihov pogled na svijet oblikuje i »na mreži«.

Nekad lutke, lopte i ‘autići’, a danas pametni telefoni i tableti. Otprilike tako izgleda promjena koja se dogodila u dječjoj igri unazad kojih petnaestak godina. Napredak tehnologije je i unaprijedio i unazadio mogućnosti roditelja u odgoju djece.

Prema istraživanju britanskoga »Ofcoma«, s godinama raste vrijeme koje se provodi igrajući računalne igre: od 6 sati i 12 minuta tjedno za djecu od tri do četiri godine sve do 13 sati i 48 minuta tjedno za djecu od 12 do 15 godina. Mnogi roditelji požalili su se kako sve teže nadziru svoju djecu u »tehnološkim aktivnostima« što su stariji – 44 % roditelja djece između 12 i 15 godina kaže da im je gotovo nemoguće kontrolirati vrijeme provedeno na internetu. Dok je 2011. godine 65 % ispitanih roditelja tvrdilo kako internet za njihovu djecu ima više koristi nego štete, ta je brojka do 2018. godine pala na 54 %. Najveći strah polovice ispitanih roditelja jest da kompanije preko interneta prikupljaju informacije o tome što im djeca rade »na mreži«, ali ih brine i mogućnost ugroze djetetove »reputacije« njegovim nepromišljenim postupcima, kao i »prisila« na internetsku kupnju.

Sve popularniji vloggeri u svojim videima na YouTubeu omogućavaju izravne poveznice na svoje trgovine u kojima djeca jednim klikom mogu kupiti njihove proizvode. Mnoge opasnosti koje »vrebaju« ipak toliko ne plaše polovicu ispitanih roditelja koji ne stavljaju »roditeljsku zaštitu« na načine koje im njihov pružatelj usluga to omogućuje. Vjeruju da svojim odgojem i drugim metodama ipak mogu naučiti djecu pravomu načinu uporabe svjetske mreže.

Kad odrastem, bit ću influencer

Kada bi prije 20 godina pitali dijete što želi biti, čuli bi se različiti odgovori: od frizerke i veterinarke preko liječnika i vatrogasca, svećenika ili pravnika do pilota ili arhitekta. Danas su odgovori nešto drugačiji, tako da nerijetko možemo čuti upravo dvije riječi: »influencer« i »youtuber«. O čemu se točno radi i što je tu mladima tako zanimljivo?

Foto: Shutterstock | Život mladih danas se sveo na prikupljanje »lajkova« i pratitelja

Prema Cambridgeovu rječniku »influencer«, ili hrvatskim rječnikom utjecajnik, osoba je koja vlastitim utjecajem izaziva promjene načina na koji se ljudi ponašaju, primjerice uporabom društvenih mreža. Tako različite »snage« u svijetu športa, mode, kulinarstva, znanosti i književnosti te mnogim drugima prihvaćaju društvene mreže kao najbolju platformu za uspješnu karijeru. Preko bloga, YouTube-kanala, Facebooka i Instagrama može se zaviriti u njihov svakodnevni život i pratiti njihov sadržaj. No što je to s čime se poistovjećuju mladi i koji je razlog tolike popularnosti influencera?

Mladi u virtualnom svijetu traže i prepoznaju ono što vole i to prate. Što bolji i zanimljiviji sadržaj influencera, to više »lajkova« i pratitelja, a što više pratitelja, to je osoba popularnija i uspješnija. Tako influenceri postaju glavna tema u društvima i tako potiču pojedinca da se informira i bude »u tijeku«. Osim toga, sadržaji influencera često su jednostavni, a to odgovara mladima u razbibrizi i bijegu od školskih obveza.

Svoje mjesto na društvenim mrežama našle su i različite katoličke stranice, kanali i influenceri koji svojim vjernim pratiteljima šire ljubav prema Kristu i evanđelju. Tako su se i u Hrvatskoj nedavno pojavile prve katoličke influencerice, Marijeta Martić i Emina Dabo Hunjak, poznatije pod zajedničkim instagramskim imenom »Chance for walk«. U moru istih influencera iskočile su iz okvira te u vrlo kratkom roku svojim jedinstvenim, vjerskim sadržajem privukle pozornost tisuća mladih katolika. No djevojke nisu jedine – otvoren je i YouTube-kanal »Pod smokvom« koji je pokrenulo sedam svećenika koji svakodnevno pružaju tisućama objavu snimke evanđelja dana s komentarom.

Očito je da društvene mreže danas pružaju različite sadržaje koji više, manje ili nimalo prate naše vrijednosti. No isto tako je očito i da smo mi ti koji izabiremo koje vrijednosti želimo pratiti. Stoga: pamet u glavu!

Problem sadržaja i odgajanja publike

Uz zadatak donošenja pravodobne, cjelovite i točne informacije, jedna od dominantnih funkcija medija jest i odgajanje publike. Iako suvremeni način medijskoga poslovanja ima svoje prednosti, poput brzine pristupa i lake dostupnosti informacija, paradigma slobodnoga tržišta medije stavlja u poziciju da konstantno moraju »prodavati« određeni sadržaj kako bi opstali u tržišnoj igri.

Uz zadatak donošenja pravovremene, cjelovite i točne informacije, jedna od dominantnih funkcija medija jest i odgajanje publike. Iako suvremeni način medijskog poslovanja ima svoje prednosti, poput brzine pristupa i lake dostupnosti informacijama, paradigma slobodnog tržišta medije stavlja u poziciju da konstantno moraju “prodavati” određeni sadržaj kako bi opstali u tržišnoj igri.

Taj sadržaj često je neprimjeren jer je rezultat pribjegavanja različitim štetnim praksama. Načelo koje se u svijetu označava frazom iz engleskoga jezika: »If it bleeds it leads«, prema kojem mediji plasiraju nasilne sadržaje koji nailaze na plodno tlo među publikom te se uvijek mogu »prodati«, može rezultirati percepcijom svijeta kao nasilna i opasna okružja, što pak izaziva izolaciju pojedinca. Ostale česte štetne prakse koje se »prodaju« jesu senzacionalistički pristup u obradi određene teme, velika količina seksualnih sadržaja, koji nerijetko graniče s pornografijom, te koncept »lažnih vijesti«, kojemu je papa Franjo pridao pozornost u svojoj prošlogodišnjoj poruci uz Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. Stoga u svakodnevnoj medijskoj praksi možemo uočiti svojevrsni paradoks: osnovna misija medija jest prenošenje istine, dok nasuprot tomu stoji imperativ proizvodnje, prodaje i tržišne utakmice. Izvor paradoksa leži u činjenici da istina sama po sebi ne može biti roba i predmet trgovine. Papa Franjo u svojoj je prošlogodišnjoj poruci naglasio kako je potrebno »čišćenje istinom«. »U kršćanskom shvaćanju istina nije samo pojmovna stvarnost koja se tiče suda o stvarima… istina ima veze s čitavim našim životom… istina je nešto na što se možeš osloniti da ne padneš«, poručio je Sveti Otac. »Čovjek, dakle otkriva istinu i iznova otkriva istinu kada je doživljava u sebi samom kao vjernost i pouzdanost Onoga koji ga ljubi. Jedino to može osloboditi čovjeka: Istina će vas osloboditi (Iv 8, 32)«, poručio je Papa.

Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, K. Jakobović, M. Labaš, Z. Medak

IZVORGlas Koncila br. 23/2019.
Prethodni članakLJUDI – ROĐACI NEBA I ZEMLJE Gdje su duh i duša u tijelu?
Sljedeći članakUBIJENE I RANJENE ŽENE U DOMOVINSKOM RATU Srpska granata ubila četiri života, a nitko ne odgovara!