HRVAT DR. TIBOR NAVRACSICS, MAĐARSKI POVJERENIK EUROPSKE KOMISIJE: Hrvatsko-mađarsko strateško partnerstvo nadjačat će sve probleme

Snimio: T. Vuković | Dr. Tibor Navracsics
Mađarska je kroz problem migracija pokazala da se itekako može očuvati vlastiti suverenitet. Otvoreno je rekla da joj nitko »odozgor« ne može nametnuti obvezujuće kvote u primanju migranata jer temeljem tisućgodišnje svoje povijesti Mađarska institucionalno želi pripadati Europi, a ne muslimanskomu svijetu, turskomu imperiju, Rusiji, protiv kojih, razumije se, nema ništa, nego ponavljam – Europi u kojoj joj je mjesto.

U ovogodišnjem je tradicionalnom obraćanju naciji na početku godine predsjednik mađarske vlade Viktor Orban istaknuo da je Mađarska ostvarila izvanredan gospodarski rast, da će ga nastaviti održavati od 2 posto iznad prosjeka Europske unije i idućih godina, unatoč očekivanomu globalnomu usporavanju. Ustvrdio je da je zaposlenost narasla sa 55 na 70 posto te da rastu plaće, a više je nego udvostručena minimalna plaća. Osim toga najavio je niz novih povlastica za mlade obitelji kako bi potaknuo demografski rast, npr. veći zajam za obitelji s najmanje dvoje djece kako bi im se pomoglo da kupe vlastiti dom, zatim subvencije za kupnju automobila i oslobađanje od poreza za žene koje podižu najmanje četvero djece, zajam od 10 milijuna forinta, što je oko 36 000 eura, ženama mlađim od 40 godina koje sklope prvi brak, s tim da će trećina toga zajma biti oproštena kada se rodi drugo dijete, a čitav otpisan nakon rođenja trećega. Usputno, s hrvatskoga motrišta to je naišlo na odobravanje i vodećega hrvatskoga demografa dr. Stjepana Šterca. No istodobno je Orban oštro kritizirao proimigrantski nastrojene političare i europske birokrate rekavši: »Bruxelleski birokrati su utvrda, a imigracija je njihov instrument internacionalizma… Ponovno se javljaju snage koje žele otvorena društva i svijet bez nacija, žele fabricirati supranacionalnu globalnu vladu.« Budući da je prevladavajuća slika o Mađarskoj, njezinoj sadašnjoj vladi i predsjedniku vlade u većini europskih i hrvatskih medija potpuno suprotna od iznesenih podataka, htjeli smo, vođeni starom latinskom uzrečicom: »Audiatur et altera pars / Neka se čuje i druga strana«, doznati neke možda nove i nepoznate činjenice ne samo o mađarskim, nego i o ostalim aktualnim europskim temama, zamolivši za razgovor Hrvata iz Mađarske dr. Tibora Navracsicsa, povjerenika Europske komisije za obrazovanje, kulturu, mlade i šport.

Rođen je g. 1966. u Veszprému (hrv. Vesprim), 15-ak km sjeverno od jezera Balatona, diplomirao je 1990. pravo na budimpeštanskom Sveučilištu »Eötvös Loránd« i dvije godine kasnije položio je ispit za sudca. Postigao je i doktorat iz političkih znanosti na istom sveučilištu, od 1993. do 2001. bio je sveučilišni profesor, od g. 1998. voditelj Ureda za odnose s javnošću u uredu predsjednika vlade Orbana, potom g. 2006. postaje zastupnik u mađarskom parlamentu, pa 2010. ministar javne uprave i pravosuđa te 2014. ministar vanjskih poslova i trgovine. Objavio je nekoliko knjiga s područja političkih znanosti s posebnim naglaskom na Europsku uniju, obavljao odgovorne dužnosti u nekim znanstvenim udrugama, surađivao je u političkim časopisima, u nekima od njih bio je i urednik.

Jačati zajedničku srednjoeuropsku svijest
Dr. Navracsicsu, ne zamjerite što naš razgovor započinjemo s prilično sumornim pitanjem. Konkretno, kako gledate na izjave prilično brojnih hrvatskih političara i čelnika nevladinih udruga, kao i tekstove velikoga broja medija, u kojima se već dugo Mađarska prikazuje isključivo kao totalitarna država, u kojoj su ugrožena osnovna ljudska prava te se progone neistomišljenici, nacionalne manjine, medijski djelatnici neskloni sadašnjoj vlasti i slično?

DR. NAVRACSICS: Neosporno je da Mađarska pripada demokratskomu krugu zemalja te da hrvatsko-mađarski odnosi trenutačno proživljavaju teško razdoblje u kojem, očekivano, mediji imaju veliku ulogu. No taj problem u međuodnosu gledam puno šire imajući u vidu 800 godina u kojima smo živjeli u zajedničkim državnopravnim okvirima, a tek posljednjih 100 godina odvojeno. Mađarska je poslije toga suživota živjela samostalno, a Hrvatska kao dio druge državne zajednice. Istaknuo bih još jednu povijesnu činjenicu: iako je svaki od dvaju naroda imao svoj vlastiti samostalni jezik, ipak je postojao i zajednički – latinski. Istina, vrlo mali dio mađarske političke elite govorio je hrvatski i obratno, međutim to je danas već odavno izgubljeno. Hrvati ne govore i ne razumiju mađarski, a Mađari jednako tako hrvatski. Sada dolazimo do jedne od ključnih činjenica – hrvatski se novinari, razumljivo, vrlo malo ili nikako ne informiraju iz izvora koji su pisani u Mađarskoj, nego onih iz većine zapadnoeuropskih medija, koji zbog različitih političkih i drugih razloga često ne prenose vjerodostojnu sliku o mađarskim prilikama. Dakle, smatram nužnim da se taj nekadašnji most ponovno uspostavi jer onih osam stoljeća mađarske i hrvatske povijesti vrlo je velika vrijednost. Mađari se rado pozivaju na to da je prije Prvoga svjetskoga rata Mađarska bila inkluzivna država koja je integrirala i bila sposobna biti domovina raznim narodima surađujući s njima. Zapravo, u Karpatskom bazenu, tj. Panonskoj nizini bila je Europska unija u malom. Mislim da i Hrvati i Mađari trebaju jačati tu vrstu zajedničke srednjoeuropske svijesti, a posljedica toga bilo bi zbližavanje i izgradnja puno boljih mađarsko-hrvatskih odnosa.

Poznat nam je odnos HNS-a prema Mađarskoj
Nije li proturječna sadašnja hrvatska vlast, koja se barem deklarativno zalaže za dobrosusjedske hrvatsko-mađarske odnose, a istodobno stvara vladajuću koaliciju s Hrvatskom narodnom strankom (HNS), čiji je čelnik ne tako davno doslovce panično upozoravao kako »Hrvatskoj jednostavno nije mjesto u društvu Orbana i zadrtih konzervativaca iz Poljske«?
DR. NAVRACSICS: Poznata nam je spomenuta činjenica, no ja bih malo »spustio loptu« i podsjetio na širi kontekst. Naime, Hrvatska narodna stranka kao liberalna stranka članica je Saveza liberala i demokrata za Europu, skraćeno ALDE – The Alliance of Liberals and Democrats for Europe, saveza koji je u Europskom parlamentu najviše napadao Mađarsku. Dakle, HNS-ov govor o Mađarskoj s toga je motrišta, rekao bih, očekivan, ali smatram ga tek jednim stranačko-političkim mišljenjem, za koji se, istina, ne možemo praviti kao da ga nema i trebamo ga tretirati onakvim kakav jest. Osim toga, uvjeren sam da HNS-ovo mišljenje gubi na prevelikoj važnosti jer ga hrvatsko-mađarsko strateško partnerstvo sigurno nadjačava.
Iskreno, i u Mađarskoj će uvijek biti onih koji ne vole Hrvatsku, Hrvate i ne žele dobre odnose s njima, a i u Hrvatskoj, eto, ima onih koje ništa ne veže uz Mađarsku. Postoje i neke objektivne okolnosti, tj. nijanse, jer npr. Dalmatincu, razumljivo, zasigurno puno manje znači Mađarska jer poznaje samo mađarske turiste nego Slavoncu kojega uz Mađare vežu tisuće niti kroz običaje, rodbinske veze, pjesme, susjede i slično. Ako želimo dobre odnose, trebamo podupirati one koji žele poboljšanje međusobnih odnosa. Osobno to i činim, a tako će i ostati, nadajući se da će i u Hrvatskoj biti dovoljan broj sugovornika, partnera, pa i prijatelja, koji će željeti ponovno uspostaviti i vratiti dobre odnose s Mađarima.
Najveći problem manjina je demografski
Kada razgovaraju o bilateralnim odnosima s motrišta nacionalnih manjina, hrvatski se novinari i njihovi sugovornici iz Mađarske već dugi niz godina slažu da je to jedno od najpozitivnijih i najprimjernijih područja. Slažete li se s tim?

DR. NAVRACSICS: Potpuno se slažem s iznesenom tvrdnjom jer na tom području, u smislu ostvarivanja manjinskih prava, gotovo i nema otvorenih pitanja. Međutim, postoji problem koji ozbiljno ugrožava obje manjine, a to je demografski jer u obje zemlje pripadnici manjina nestaju. Dakako, ne treba zatvarati oči pred činjenicom da se i Hrvati u Mađarskoj u velikoj mjeri asimiliraju, osim izuzetka gradišćanskih Hrvata, koji jedini više-manje uspijevaju održavati brojnost svoje zajednice. Razlozi su višestruki, najprije u ne tako davnoj povijesti komunistička je željezna zavjesa u Mađarskoj prekinula gotovo svaku komunikaciju hrvatske manjine s matičnom domovinom, a nakon toga njihov odlazak iz kompaktnih seoskih sredina, u kojima se još njegovao hrvatski jezik i običaji, u velike gradske sredine uvelike je pridonio asimilaciji i gubitku nacionalne svijesti. Navest ću vlastiti primjer. Moj djed potječe iz Tiloša, mađ. Őrtilos, u mađarskoj Podravini uz mađarsko-hrvatsku granicu, u kojem su Hrvati danas samo još po imenu i prezimenu te više nitko od njih ne govori svoj materinski jezik. Djed je govorio hrvatski, ali otac već nije jer pedesetih i šezdesetih zbog političkih prilika hrvatski u Mađarskoj nije bilo preporučljiv. To je, nažalost, karakteristično za znatan broj drugih naselja uz južnu mađarsku granicu, a koliko znam i kod Mađara u Hrvatskoj slična je situacija. Ja sam također morao ispočetka učiti svoj materinski jezik, koji nastojim prenijeti i na svoje devetogodišnje dijete, jer ako je asimilacija gotovo nezaustavljiva, onda da je barem malo usporimo.

»Ako želimo dobre odnose, trebamo podupirati one koji žele poboljšanje međusobnih odnosa. Osobno to i činim, a tako će i ostati, nadajući se da će i u Hrvatskoj biti dovoljan broj sugovornika, partnera, pa i prijatelja, koji će željeti ponovno uspostaviti i vratiti dobre odnose s Mađarima.«
Što kažete na one koji smatraju da su ulaskom u Europsku uniju Mađarska, pa i Hrvatska, izgubile velik dio svoga suvereniteta?

DR. NAVRACSICS: To je točno, obje su države kao i sve ostale izgubile dio, pitanje je da li baš velik dio, vlastitoga suvereniteta, ali ne vidim u tome razloga za uzbunu ili čak tragediju. Pa svaki dragovoljan ulazak u bilo koje zajedništvo, ne samo na državnoj razini, iziskuje prilagodbu novonastalim okolnostima i barem djelomično odricanje od vlastitih dotadašnjih običaja, navika, modela ponašanja i slično. No to se jednako tako odnosi i na onoga »drugoga«. O tome se stalno vodi velika rasprava u tijelima Europske unije, ali navest ću primjer upravo Mađarske, koja je kroz problem migracije pokazala kako se itekako može očuvati vlastiti suverenitet. Otvoreno je rekla da joj nitko »odozgor« ne može nametnuti obvezujuće kvote u primanju migranata jer temeljem tisućgodišnje povijesti institucionalno želi pripadati Europi, a ne muslimanskomu svijetu, turskomu imperiju, Rusiji, protiv kojih, razumije se, nema ništa, nego ponavljam – Europi u kojoj joj je mjesto.

Mađarska nema pretenzija prema Hrvatskoj
Ne zamjerite, vratio bih se na ne baš ugodne teme, ali treba napokon staviti točku na neke od njih. Vaš kratak osvrt na tešku optužbu, koja se mogla pročitati u hrvatskim medijima da velik dio Mađara sanja »veliku Mađarsku« koja bi obuhvaćala i »Hrvatsku s izuzetkom Dalmacije i Istre«, kako je doslovce objavio hrvatski tjednik »Express«? Imaju li, dakle, Mađari pretenzije na bilo koji dio hrvatskoga teritorija?

DR. NAVRACSICS: Ne bih doista trošio previše riječi na spomenutu optužbu jer poznato je da je Hrvatska postala u travnju 2009. članica NATO saveza, a Mađarska deset godina ranije, ožujka 1999. Ne vjerujem da itko razuman može pomisliti da bi jedna članica NATO-a imala teritorijalne pretenzije prema drugoj članici, što uključuje i Mađarsku. Istina, nije sve bilo idealno u povijesti, treba se samo sjetiti nekadašnje netolerantne mađarske politike i kršenja Hrvatsko-ugarske nagodbe u vezi s ozakonjenjem mađarskoga kao službenoga jezika na svim prugama ugarskih državnih željeznica, pa tako i u Hrvatskoj i Slavoniji. To je prošlost koju treba znati, ali ona ne bi smjela opterećivati sadašnje odnose.

Prošle godine 1500 azila za migrante
Drugu jednako nevjerojatnu optužbu, koliko god se ona činila ne samo nevjerojatnom, nego i glupom, u sjeni izbjegličke krize objavio je dnevnik »Jutarnji list« iz pera rimskoga dopisnika, po kojoj se Mađarska boji »da joj se ne pokvari čistoća rase«.

DR. NAVRACSICS: Takvu optužbu mogu iznijeti samo oni koji nemaju pojma o Mađarima jer ako se pogleda posljednjih nekoliko mađarskih naraštaja, a posebice i ranije, gotovo i nema obitelji koja u genima nema pripadnika neke nacionalne manjine: njemačke, slovačke, židovske, romske, pa i slovenske, hrvatske, srpske, armenske, čak i grčke i drugih. Već s toga motrišta teško se može govoriti o rasizmu u Mađarskoj, u klasičnom smislu riječi, jer su se na njezinu području stoljećima miješali brojni narodi s domicilnim. Kada je riječ o izbjegličkoj krizi, Europska je komisija vrlo kritična prema Mađarskoj, ali mađarska vlada obrazlaže svoje stajalište zaštitom vanjske granice schengenskoga prostora, na što je obvezuju i zakoni Europske unije. Osim toga, zbog svojevrsnoga medijskoga »oklopa« nad Mađarskom, vjerujem da je rijetko tko u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU-a čuo da mađarska vlada želi zaustaviti isključivo nelegalnu migraciju te da oni svi koji službeno i legalno zatraže azil mogu ga i dobiti. Tako ga je samo u jednoj godini, konkretno prošloj, dobilo 1500 osoba.

Ne manifestiram svoju vjeru u politici javno u prvim redovima
Kada ste u Budimpešti, može Vas se vidjeti na misama na hrvatskom jeziku, pa pokušajte nešto reći o svom vjerskom odgoju u obitelji i odgovoriti na jednostavno pitanje: Zašto vjerujete?
DR. NAVRACSICS: Prilično je teško, složit će se mnogi, odgovoriti na pitanje zašto netko vjeruje jer vjera nije racionalan argument, iako ga ne isključuje, nego i emocija, susret s Osobom (ne treba bježati ni od tradicije), odgoj, odnos prema bitno egzistencijalnim »vječnim« pitanjima i drugo. Pa već je sv. Augustin jasno rekao da ono što se samo razumom shvaća nije Bog jer on nadilazi naš um. No ukratko – vjerujem da svijet i postojanje svega ima svoj duboki razlog i svrhu u onome što ja ne mogu do kraja razumjeti i objasniti, a to je Bog. Za to su također zaslužni i moji roditelji, koji su živjeli svoju vjeru i prenijeli je na mene, jednako kao i roditelji supruge, koja je Šokica iz Vršende u mađarskom dijelu Baranje. Dakle, ja sam vjernik, to me određuje i sastavni je dio mojega života, ali je ne želim javno u prvim redovima manifestirati u političkom životu, kao predstavnik određene političke opcije, rabiti je kao nekakvu prednost jer bi to inače značilo da mi je ona nešto sporedno, prigodničarsko, za trenutačnu uporabu od slučaja do slučaja, te bih okaljao njezinu vrijednost i ljepotu. Smatram da mi je važnije po savjesti što je više moguće u politiku unositi vjerničke vrijednosti, koje su i općeljudske.
Europski i nacionalni identitet
Europa se temeljito promijenila i poprilično je, jednako kao i EU, uzdrmana. Kako gledate na njihovu budućnost?

DR. NAVRACSICS: Moja vizija o Europi je – zajednica zajednica, jer sam uvjeren da ima svoju budućnost samo ako se gradi odozdol prema gore i ako se oslanja na zajednice. Smatram da nadnacionalne direktive iz Bruxellesa, dakle odozgor, nemaju budućnost. Prošla je godina, kao što je poznato, bila Europska godina kulturnoga nasljeđa u kojoj smo s više ili manje uspjeha nastojali da lokalne zajednice, gradovi i sela slaveći svoju kulturnu baštinu obogaćuju i izgrađuju europski identitet. Dakle, Europa će se izgraditi iz sveukupnosti identiteta od razine »ispod«, što konkretno znači svaki Europljanin može i treba biti ponosan lokalpatriot, ponosan na domovinu i kraj iz kojih dolazi, i upravo zbog toga biti ponosan na Europu i biti dobar Europljanin. Europski identitet ne smije se suprotstaviti nacionalnim identitetima, oni moraju živjeti zajedno. Ako se budu suprotstavljali, Europa nema budućnost.

Na kraju, poruka našim čitateljima i cijeloj hrvatskoj javnosti.

DR. NAVRACSICS: Naša je sudbina zajednička pa samim time i naša budućnost. Sve probleme i Hrvatska i Mađarska mogu vrlo jednostavno riješiti – pregovorima i suradnjom, što je »recept« i za čitavu Europu.

 

IZVORGlas Koncila br. 10/2019.
Prethodni članakROMANIČKA CRKVICA IZ 11. STOLJEĆA Crkva sv. Ivana Krstitelja u Preku
Sljedeći članakUSUSRET ZNANSTVENOMU SIMPOZIJU – UBIJENA I RANJENA DJECA U DOMOVINSKOM RATU (4) Ratni vihor odnio im djetinjstvo