Sjećate li se pada drona na Zagreb, 10. ožujka 2022. godine? Znate li tko ga je bacio, znate li zašto se baš tu srušio? Vjerujete li da se to još ne zna, da još uvijek svi – poput mene – nisu sigurni ni je li u toj »letećoj kadi« bila prava bomba ili samo šampon za pranje suhe glave? Vjerujete li da u Hrvatskoj ipak postoje ljudi koji to sve znaju?
Sjećate li se pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine? Znate li tko ga je (s)rušio, znate li zašto je pao? Vjerujete li da još postoje neki koji to »ne znaju« i neki koji doista ne znaju?
Mislite li da vas provociram, postavite ta pitanja svojim unucima »pubićima« (to su vam nekadašnje »pubertetlije« u novom duhu novoga doba) ili vlastitoj djeci (ako ste tako mladi posegnuli za ovom »staračkom« rubrikom). Provjerite malo, osobito ako ste ih, ne daj Bože, možda osobno obrazovno zapustili, koliko su i što od škole i društva o tome naučili… Možda vam se kao i meni, šokiranu njihovim nehajnim polu(ne)znanjem, učini kako nas netko – isto kao s ovim »neznamotkud« dronom, gdje nas drže u potpunu neznanju – jednako tako želi polako uvesti u to da dobijemo i »vukovarski dron«. Da se dogodi – osobito kad živih i pamtećih svjedoka više ne bude u dovoljnim količinama – da i pad Vukovara postane nalik prisavskomu dronu, za koji više nit’ tko pita, nit’ ga zanima tko ga je i s kojim ciljem lansirao, jer eto »prošlo je sve«… Pa da više, čak ni u hodočastećoj studenoj vukovarskoj koloni, nitko ne pita tko je grad i s kojim ciljem porušio i što je sve u njem počinio. Postat će svejedno čak i to da »vukovarski dron« nije »promašio« poput onoga zagrebačkoga, koji nam je, vidi peha, iz čista mira »pao s neba«. Kao pogrješka? Prisavska. I pridunavska? Vukovarska.
Je li stvarno već sada potrebno da nam djeca iznova na djedovu koljenu doznaju istinu o ratu koji je bio jučer, kao što sam ja na koljenu djeda Martina saznavao o onom ratu prekjučer, sve potiho i s prstom na ustima, da poslije dijete naokolo ne priča… Hoće li naši potomci tako učiti o Vukovaru ’91? Ili još ima vremena da se Domovinski rat »stavi na sva zvona«, ona automatska i cjelogodišnja, a ne jednodnevna i prigodna, na konopac potežuća? U sve odgojno-obrazovne školske programe i na programe glavnostrujaških medija, na kojima je zasad puno redovitije emitiranje »brisanja sjećanja«. Osim u slučajevima dovođenja gostiju u brbljajuće emisije, baš kao po zadanom kriteriju da te podsjete na »prapovijest«, na onu bukoličku nekadašnju »od Vardara pa do Triglava« tvorevinu… Uz sveprisutne »cajke«, baš prigodno za mlade hrvatske očeve i majke! A tko će ga znati, možda nam »glavnostrujaški« mediji to sve čine samo u vlastitu strahu da ne ostanu bez »struje«, bez obilna napajanja u ovo doba sveopće energetske nestašice? I nestajanja.
