Slučaj trovanja gaziranim pićem u Rijeci uznemirio je hrvatsku javnost i izazvao otpor prema nadležnim institucijama, prehrambenoj industriji i posebice prema privatnim tvrtkama koje na tržište stavljaju popularne napitke. U medijskoj buci i lovu na krivca još je jednom ispod radara promaknula jednostavna činjenica da su ljudi postali ovisni o ispijanju bezalkoholnih pića. Osvježavajuće, zaslađene, dijetalne, veganske, energetske, ledene ili aromatizirane otopine, kako to doslovno tvrdi vlasnik brenda »Römerquelle«, njeguju našu vitalnost i oživljavaju sva naša osjetila.
Osim gubitka ukusa, ljudi gube i povjerenje u struku. Forenzičari, toksikolozi, liječnici i kemičari danima su otkrivali jednostavan podatak o kiselosti sumnjivoga pića iz riječkoga kafića. Izjavama su i prognozama šetali po cijeloj pH ljestvici: od 0 do 14, od kiseloga do lužnatoga. Predugo je trajala potraga za elementarnom informacijom koju svaki ne srednjoškolac, nego pučkoškolac može izmjeriti za desetak sekunda. Dovoljno je bilo kapnuti uzorak pića na lakmusov papir, koji se može kupiti i u ljekarni. Vidljiva promjena boje listića u tamnoplavu brzo bi dokazala da je probavni trakt žrtve oštećen lužnatom otopinom. Radi li se o nesposobnosti ili namjeri »vještaka«, nije jasno.
S obzirom na sporost i dezorijentaciju nadležnih institucija, ne iznenađuje što, na primjer, službenih rezultata analiza uzoraka uzetih s područja velikoga požara u Osijeku još nema. Više od mjesec dana nema potvrde o prisutnosti kancerogenih dioksina u zraku, zemlji, hrani i vodi. Ili se rezultati drže u ladici!? Neuvjerljivost mjerodavnih i odgovornih uvijek otvara prostor glasinama, zavjerama i kontroverzama. Tako trovanje u Rijeci, ali i požar u Osijeku, postaju sabotaža, statistička pogrješka, tržišno podmetanje… Društvene mreže postaju vrlo aktivne, a ljudi s pravom sami traže uzroke, financijske interese i političke pozadine.
Bez obzira na stvarni izvor lužine u bočici »Römerquelle« – bila to vjerojatna pogrješka u austrijskom pogonu punionice ili manje vjerojatan propust tijekom transporta – trovanje popularnim napitkom izolirani je slučaj. Otrovna bočica gaziranoga pića u Hrvatskoj je, ipak, samo incident. Međutim, ono što nije incident, nego traje godinama, stalno i svakodnevno, jest prisutnost gaziranih napitaka na tržištu, na redovitom meniju djece i mladih, na obiteljskom stolu…
Tu nije riječ samo o bontonu, (ne)ukusu i (ne)kulturi prehrane, nego i o toksikološkom nasilju, o smišljenom doziranju proizvoda upitne vrijednosti.
Umjesto čaše vina ili hladne vode ljudi su postali ovisnici o osvježavajućim (kiselim) otopinama kojima se ispiru plastične PET-bočice. To je estetski poraz i toksikološki rizik. Gazirana su pića poput nutritivnoga smeća. To su ili šećerne bombe ili kokteli umjetnih sladila, uključujući i one s popisa kancerogenih kemikalija. Jedna litra popularnoga pića sadrži i do 120 grama šećera. To je 30 (!) vrećica šećera za kavu. Jedna litra popularnoga pića može sadržavati i do 600 miligrama aspartama. Za dijete tjelesne mase od oko 25 kilograma dovoljna je litra i pol toga napitka da unos prijeđe propisane prihvatljive vrijednosti.
Popularni su osvježavajući napitci epicentar zdravstvenih afera. Fosforna se kiselina u »najpopularnijem napitku svijeta« izravno povezuje s pojavom osteoporoze u djece i mladih. Sva pića koja sadrže konzervans benzojevu kiselinu i antioksidans askorbinsku kiselinu – a to je česta kombinacija – sadrže i kancerogeni benzen. Sva pića koja sadrže umjetna bojila i benzojevu kiselinu izazivaju u djece sindrom hiperaktivnosti. Prije dvije godine u Zagrebu je umro trinaestogodišnjak nakon što je popio popularni energetski napitak »nabildan« kofeinom, fruktoznim sirupom, fosfornom kiselinom i taurinom. Nedavno ispitivanje sokova na tržištu pokazuje da su mnogi onečišćeni metalima: niklom, manganom, borom, kadmijem, stroncijem, arsenom i selenom. Svi (gazirani) napitci dodatno su onečišćeni mikroplastikom i arsenalom kemikalija (acetaldehid, heksan, ftalati…) koje iz plastične ambalaže migriraju u vodeni medij. Što je kiselost napitka veća, otapanje plastike je brže.
Mala je vjerojatnost da će uskoro netko u Hrvatskoj opet popiti lužinu, ali je sasvim izvjesno da će velik broj ljudi već danas progutati nutritivnu kaljužu u obliku gaziranoga napitka.
