U »Zlatnom cekinu«, centru za rehabilitaciju i odgoj djece, koji u Slavonskom Brodu djeluje već 25 godina, svake godine preko ljeta volontira po nekoliko mladih iz Hrvatske i inozemstva. Ove su godine tijekom rujna volontirale djevojke iz Njemačke: Katarina N. i Marleen P. te ovogodišnja maturantica Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića iz Slavonskoga Broda Katarina Užarević.
Kako želi upisati psihologiju ili logopediju, na poticaj prijateljice koja je prošle godine volontirala u »Zlatnom cekinu« maturantica Užarević odlučila je ove godine biti volonterkom i izbliza upoznati rad s djecom s poteškoćama. »Imam dosta slobodna vremena pa poslije nastave rado volontiram po dva sata tjedno. Radeći s tom djecom, naučila sam da oni znaju cijeniti i sitnice kojima se mi ne znamo radovati. Svatko bi trebao doći ovamo jer će ga boravak ovdje sigurno usrećiti, obogatiti«, rekla je maturantica.
Volonterke iz Njemačke za tu su ustanovu saznale preko interneta, a došle su u želji da uz dobro djelo koje će učiniti za djecu »Zlatnoga cekina«, nauče više o programu koji se provodi u toj jedinoj ustanovi takve vrste u tom dijelu Slavonije, koja je danas moderno opremljena, a u čijem sastavu djeluje Centar za rehabilitaciju i odgoj djece s poteškoćama koji se bavi zdravstvenom (poliklinika), odgojnom (dječji vrtić) i socijalnom djelatnošću (tjedni, dnevni i poludnevni boravak djece) te patronažom. Budući da obje imaju rodbinu u Hrvatskoj, trudile su se učiti hrvatski jezik, za koji tvrde da je dosta težak zbog složene gramatike. No u radu i igri s djecom već su dosta toga naučile te ističu da više razumiju, ali im je teže govoriti na hrvatskom.
Iznenađene su što u tom relativno malom prostoru kroz centar prođe dnevno dvjestotinjak djece kojima stručnu pomoć pruža tek šezdesetak djelatnika, naglasivši da je na tako velik broj djece u zapadnim zemljama uposleno njih petstotinjak. Kako u Njemačkoj studira psihologiju i teologiju te mora napraviti praktični rad na svom fakultetu psihologije, Katarina N. je odlučila da on bude i koristan. »Ovdje sam naučila da je važno u poslu ljude pitati, a kada se napravi neka pogreška, ona se može ispraviti. S djecom s poteškoćama puno je teže raditi nego sa zdravima. Privlači me rad s njima baš zato što je tu potrebno više pažnje, stručnosti, znanja. Njima je potrebna jednaka zaštita i pomoć kao i zdravoj djeci. Važno je postići da se oni ne osjete izolirano, nego da su jednako vrijedni«, ističe studentica Katarina.
Potvrdila je isto i Marleen, koja je zaposlena kao odgojiteljica u dječjem vrtiću u Njemačkoj. Kako namjerava upisati pedagogiju, odlučila je doći u »Zlatni cekin« da više o tome sazna izbliza. »Kao odgojitelji želimo djeci pomoći da se što bolje pripreme za život, da se, unatoč svojim poteškoćama, osjećaju jednako vrijedni. Ovo što im pruža centar oni nemaju kod kuće, zato je dobro što postoji takva ustanova u kojoj im se na jednom mjestu pruža tolika stručna pomoć i briga«, zaključuje Marleen.
I dok mnogi iz naše domovine odlaze na rad u inozemstvo, te dvije djevojke ističu da bi rado došle u Hrvatsku i tu živjele, samo kad bi dobile posao. »U Hrvatskoj nam se jako sviđa, ljudi su dobri, gostoljubivi, srdačni, hrana je odlična, ma sve je predivno«, ističu.
Kao ravnatelj »Zlatnoga cekina«, koji je na brizi franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Ilija Jerković volonterkama se posebno obradovao. Njegovu gostoljubivost i stručnost prepoznale su te mlade djevojke, ustvrdivši da je – super šef. On je pak posvjedočio da je prisutnost volonterki svim djelatnicima, koji su se pomalo umorili od svakodnevnih zadaća, osvježenje i ohrabrenje za daljnji rad.
