Profesor Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb dr. Miro Jakovljević analizirao je psihološko stanje nacije u sadašnjim turbulentnim vremenima u Hrvatskoj. U razgovoru koji je s njim za Jutarnji list vodila Višnja Gotal rekao je: »Živimo u fazi velikih izazova i iskušenja, potencijalnih opasnosti i prijetnje. A te su prijetnje, osim od bolesti, i prijetnje od drugih ljudi. Globalno živimo u velikoj neizvjesnosti, pa i u Hrvatskoj. Ne znamo koje će struke preživjeti, recimo.« Na upit kako se pandemija povezuje s agresijom odgovorio je: »Neizvjesnost, tjeskoba, strah. Prevarena iščekivanja. Agresija je najčešće povezana s osjećajem nepravde. Različiti smo. Većinu će to mučiti, ali neće reagirati, a ima i onih s kratkim fitiljem kad im nešto oduzmu, kad vas napadnu ili kad vam nešto uskrate.«
Novinarka ga je upitala i što bi Stožer trebao napraviti da učinkovito smiri mozak nacije. Evo što je odgovorio: »Prvo i osnovno bi trebali imati člana koji se razumije u kolektivno mentalno zdravlje. Da educira ljude. Da im objasni kako ovo nije samo biološka nego i psihološka borba. Ako smo uznemireni, svadljivi, s lošim emocijama, uništavamo si imunitet i podložniji smo koronavirusu. Ako smo u lošim odnosima, ljudi se neće pridržavati uputa pa štititi sebe i druge. I širit će bolest, ali kriviti Stožer. A krivi smo sami. Jer ne peremo ruke, ne nosimo masku, odlazimo na tulume. Trebamo se naučiti biti tolerantniji jedni prema drugima. Objasniti, ne naređivati. A za sve to trebaju savjeti stručnjaka za ljudsku psihu. U Stožeru nam trebaju i psihijatar i psiholog. U Hrvatskoj ne postoje čak ni adekvatni centri mentalnog zdravlja. Čak i u BiH ih imaju. Pa u Sarajevu nije gužva na klinici jer ljudi sa psihološkim problemima odlaze u takve centre.
A kod nas na Klinici je uvijek gužva. I još jedan paradoks. Kad sam ja počeo raditi, bilo nas je 17 psihijatara na 109 kreveta, danas ih je 56 na 30-ak kreveta. Puno je, znači, neiskorištenih psihijatara. Problema s kadrom u centrima mentalnog zdravlja, znači, ne bi trebalo biti. Da imamo centre mentalnog zdravlja, puno bi pomagali i u situaciji pandemije.«
Rekao je i da pandemija vlada svijetom. »U početku su se mnogi smijali ‘običnoj gripi oko koje je zavladala takva strka’. One koji su upozoravali proglašavali su blesavima. A onda su otišli u drugu krajnost i pretjerali u nekim stvarima. Ovo što se događa je sindemija. Imamo razne somatske bolesti zbog kojih je korona opasnija. Tu je i infodemija, pretrpanost informacijama. Svakom je bedaku preko društvenih mreža omogućeno širiti razne informacije. Čini to da bi ispunio svoje političke, ekonomske ciljeve. Da bi bio važan. U prvom planu. Drugi to čini samo da bi imao s nekim komunicirati. Ljudima treba uzbuđenja. Kad slušate TV izvještavanje, skače vam tlak, uznemireni ste. Stalno se broje bolesni i mrtvi. I to je pritisak. Puno je i nepovoljnih psiholoških čimbenika. (…) Situacija se koristi za međusobna optuživanja. Čovjeku se teško snaći u svemu tome i postaje nervozan, neprijateljski raspoložen.«
Dr. Jakovljević smatra da je psihološka pomoć u pandemiji vrlo važna. No ide i dalje: »Pomoć počinje od toga da svatko kultivira svoju dušu. Da ju imamo, ne bismo se svađali oko (ne)nošenja maski, recimo. Radimo na izdavanju časopisa Pro mente empaticha. Da ljude educiramo o empatiji, za suosjećajno društvo. S temom ‘zdravi duh u zdravom narodu’.«
Alkohol se ne smije točiti u Njemačkoj i Nizozemskoj. Italija je ograničila broj gostiju u privatnim stanovima na 10 osoba, a Španjolska, kao i Velika Britanija na šest. Europske države počele su pooštravati mjere za sprječavanje širenja koronavirusa, a podatci pokazuju da Stari kontinent bilježi veći dnevni broj zaraženih od Indije. Nakon mirnoga ljeta drugi val koronavirusa došuljao se i u posljednjih nekoliko tjedana otkrio nova žarišta u velikim europskim gradovima. Češka je u srpnju pobjedonosno izjavila da je pobijedila virus i održala oproštajnu zabavu, a sredinom listopada bila je država s najvišom stopom zaraze (493 zaraženih na 100 000 stanovnika). Obveza nošenja maski u javnim prostorima postala je norma diljem Europe, a sve veći broj država kao krivca u širenju virusa pronalazi u kasnonoćnim druženjima. Tako škole i sveučilišta uglavnom ostaju otvoreni s tek ponegdje organiziranom nastavom na daljinu, a barovi, restorani i kafići u potpunosti se zatvaraju ili im se radno vrijeme ograničava do 22 ili 23 sata. Njemačka i Nizozemska odlučile su doskočiti neposlušnim kršiteljima mjera zabranom prodaje i konzumacije alkohola u večernjim satima. Počela su i ograničenja druženja. Poljska i Slovačka odlučile su rezervirati određeno vrijeme u trgovinama i ljekarnama samo za starije osobe. Gotovo svagdje se potiče rad od kuće, sve više se zatvaraju športski objekti, ali se trajanje karantene smanjuje sa 14 na 10 dana. Države su pojačale i broj sigurnosnih snaga koje patroliraju gradom i provjeravaju pridržavaju li se građani i mjera, piše Iva Badanjak.
