JE LI PRECIJENJENA ULOGA EKONOMSKE SITUACIJE? Prioritet pripada mudrosti

Foto: Shutterstock

Puno se govori o ekonomskoj situaciji. Zaručnicima treba bolja ekonomska situacija da sklope brak, obiteljima treba bolja ekonomska situacija da se ohrabre imati više djece, državi treba bolja ekonomska situacija da se bolje živi i da se razvije itd. Ekonomska situacija, čini se, postaje neko božanstvo, ideal kojemu svi teže. Nešto bez čega je život nemoguć… Obećani raj?

Žele li ljudi da im djeca (domovina) postanu časni i čestiti: moralni, odgovorni i krjeposni ljudi; ili da postanu ljudi koji imaju isključivo »dobru ekonomsku situaciju«? Ako se prioritet dadne ekonomskoj situaciji, razum i vrline će se zanemariti, propadat će se moralno, a onda posljedično i ekonomski.

Kad je Bog rekao kralju Salomonu: »Traži što da ti dam«, je li on tražio bolju ekonomsku situaciju ili »razum i sposobnost razlikovanja između dobra i zla«? I Bog mu je za nagradu uz razum dao i golemo materijalno bogatstvo. Salomon bogatstvo uopće nije tražio i zato ga je Bog i nagradio njime, zato što mu nije stalo do bogatstva – nije bio na njega navezan, njime opterećen kao životnim ciljem. Imao je časne želje – biti razuman, mudar i pravedan vladar. Jesu li reforme u državama i obiteljima usmjerene na poboljšanje razuma, mudrosti i pravednosti ili na »bolju ekonomsku situaciju«? Materijalističke ideologije 20. stoljeća itekako su se duboko uvukle svima pod kožu i prelile se i na razvijene zemlje. Materijalizam je pogansko uvjerenje da je u materijalnom blagostanju spas. Od novca i ekonomskoga stanja stvara – mesiju. S time imaju problema i bogati i siromašni. Siromašni smatraju da će se spasiti ako se poboljša njihova ekonomska situacija, a bogati misle da će se spasiti ako »očuvaju« svoje bogatstvo i ekonomsku situaciju. To je iznimno sebično, nezdravo i destruktivno okružje koje je naslijeđeno iz totalitarizma i koje, ako se ponovno ne humanizira, vodi u moralnu i vrijednosnu degradaciju, koja se upravo događa u »civiliziranim« zemljama.

Žele li ljudi da im djeca (domovina) postanu časni i čestiti: moralni, odgovorni i krjeposni ljudi; ili da postanu ljudi koji imaju isključivo »dobru ekonomsku situaciju«? Ako se prioritet dadne ekonomskoj situaciji, razum i vrline će se zanemariti, propadat će se moralno, a onda posljedično i ekonomski. Ako se prioritet dadne razumu i mudrosti i ostalim krjepostima, ekonomska situacija više ne će biti ni bitna – odnosno posljedično samo može biti bolja! Nije li poznato da što su bolji ekonomski uvjeti u nekim zemljama, to se manje ljudi odlučuje na brak, obitelj i više djece te natalitet pada. U Hrvatskoj mladi sanjaju o odlasku u razvijenije zemlje, a kakva je tamo situacija s natalitetom i moralom? Istodobno u Africi, gdje su nikakvi ekonomski uvjeti, mladost, djeca, veselje i vjera cvatu. Mnogi se katolici trebaju nad time zamisliti i u molitvi razmatrati o tim stvarnostima.

IZVORGlas Koncila br. 36/2017.
Prethodni članakMIRKO BALOV, SUDIONIK »MARIJANSKOGA ZAVJETA ZA DOMOVINU« »Jedino se molitvom zlo može odagnati«
Sljedeći članakHRVOJE KRNIĆ, VODITELJ KATOLIČKIH SKAUTA U ŠIBENIKU »Angažmanom u župi sudjelujem u izgradnji naše Crkve«