LICE I NALIČJE NOVIH TEHNOLOGIJA Prednosti i opasnosti umjetne inteligencije

Snimio: B. Čović | Svečanost otkrivanja spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu

Iako je prošlo dosta godina od smrti predsjednika Franje Tuđmana, još je aktualan i zanimljivo je da i danas, 20 godina nakon smrti, kritičari o njemu ne dvoje da je bio veliki predsjednik. O tome Davor Ivanković piše da je to dobar trenutak da se »izmjeri« i pozicionira njegova važnost u današnjem političkom tkivu Hrvatske. Mnogi od onih koji su svjedočili devedesetima, deset Tuđmanovih godina koje su obilježile novu Hrvatsku, danas i sami mogu posvjedočiti o promjenama svojih spoznaja o Tuđmanovoj važnosti. Nerijetko njegovi veliki kritičari iz devedesetih sada ne dvoje oko njegove primarno pozitivne uloge te Tuđman dijeli sudbinu mnogih velikana, kojima se pamte pozitivnosti, a negativnosti blijede i nestaju. Od tvorca dokumentarnoga serijala »Predsjednik«, koji emitira HRT, treba dosta očekivati, jer, kako i sami kažu, negativne predrasude o Tuđmanu danas uglavnom zvuče morbidno. Gordan Malić, koji je na seriji u produkciji Intermedija grupe radio dulje od godinu dana, kaže da je na Facebooku pokrenuta stranica »Predsjednik« te poziva gledatelje na raspravu. Naravno to jest rizično jer će je valjati držati unutar civilizacijski okvira. Svojstvo današnjice, za razliku od Tuđmanova vremena, jest povratak totalitarističkih oblika svijesti, pa građani čak pozivaju na represiju, pa i na zakon ulice. To je u Tuđmanovo vrijeme bilo nezamislivo, premda i sada ima kritičara koji tkaju priče o »totalitarnom« Tuđmanu.

Depopulacija brdskih područja

Mnogo se govori o odumiranju hrvatskih mjesta u kojima se bilježi nedostatak mladih ljudi, koji su kao i njihovi prethodnici otišli na rad u inozemstvo. Novinar i fotograf Velimir Braco Ćosić piše da su podatci o broju rođenih i umrlih u župama Imotske krajine za prošlu godinu dobar pokazatelj i demografske slike pojedinih područja Imotske krajine. Mjesta bliža gradu i uz Imotsko polje, istina, bilježe pad nataliteta, ali ne tako izrazito kao mjesta brdskih područja. (…) Uzrok takvih poraznih stanja se zna. Nema novih radnih mjesta, mlade obitelji odlaze izvan Imotske krajine u potrazi za poslom. To je jedini i osnovni razlog jer svi drugi parametri za uredan, zdrav i sadržajan život na području Imotske krajine su, ako ne odlični, onda u najmanju ruku sasvim dovoljni za pristojan život. Prometna infrastruktura je uredna, nema dijela Imotske krajine gdje nije došao asfalt, te blizina autoceste.

Pušači i plaćanje preventivnih pregleda

Ivica Marković piše o pušenju kao o zlu i kaže da je pošteno da pušači sami financiraju program ranoga otkrivanja raka pluća. Tomu važnomu programu cilj je kroz preventivne preglede pušača smanjiti broj oboljelih od karcinoma pluća u Hrvatskoj u kojoj godišnje ima oko tri tisuće novooboljelih.

Napredak tehnologije toliko je brz da ni najmudriji regulatori nisu u stanju procijeniti učinke, a kamoli dugoročne društvene posljedice umjetne inteligencije.

»Moj bi osobni prijedlog bio da se program financira iz povišene cijene kutije cigareta. Najpoštenije bi bilo da pušači sami financiraju taj program, baš kao i druge programe i liječenje bolesti uzrokovanih pušenjem. Ponovit ću ovdje da bi povećanje cijena kutije cigareta generiralo oko 365 milijuna eura sredstava, od kojih bismo mogli financirati cjelokupni plan borbe protiv raka u Hrvatskoj«, kaže prof. dr. Eduard Vrdoljak, jedan od vodećih hrvatskih onkologa, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split i predsjednik povjerenstva za izradu nacionalnoga plana borbe protiv raka. Rak pluća najsmrtonosniji je rak u Hrvatskoj koji godišnje odnosi puno ljudskih života. Samo u 2016. odnio ih je 2866. Dakle, usprkos nedvojbenim uspjesima moderne onkologije, učincima ciljane terapije i imunoterapije, znatnomu produženju života, uz očuvanje kvalitetnoga života, prevelik udio oboljelih umre: njih 93,4 posto. Rak pluća vrlo je rijetka bolest u nepušača. Pušenje je osnovni glavni uzrok raka pluća. U Hrvatskoj gotovo trećina stanovnika puši, a primjerice u Švedskoj puši manje od desetine stanovništva. Dakle najbolji način borbe protiv raka pluća primarna je prevencija – ne pušiti. Moramo sve dati od sebe da najrazličitijim vidovima borbe protiv pušenja dođemo u prosjek EU-a što se tiče udjela stanovništva koje puši, kaže prof. Vrdoljak.

Što je važnije, otkrivanje ili privatnost

Neosporno je da tehnologija svakim danom sve više napreduje i da su dobrobiti tog napretka također neosporne – piše Tanja Ivančić. Umjetna inteligencija, koja je sposobna toliko brzo procesuirati terabajte podataka i primjerice izbaciti dijagnozu temeljenu na stotinama slučajeva iz prakse, fascinantna je i korisna liječnicima, koji ni za desetak godina ne bi stigli ni teoretski pročitati sve što može umjetna inteligencija obraditi u minutama. Samovozeći automobili opremljeni umjetnom inteligencijom mogli bi smanjiti broj prometnih nesreća jer ne poznaju umor ni emocije, ne zagledaju se u prirodu, nego jednostavno voze. Umjetna inteligencija može pomoći u nizu procjena, bilo da se radi o poljoprivredi ili tek računanju isplativosti. Jer može brzo »učiti«, puno brže nego ljudi. Prepoznavanje lica također je dio moći umjetne inteligencije koja je u stanju uz pravne parametre obraditi konture lica i »spojiti« ga s osobom i tako označiti terorista ili kriminalca.

Ipak svaka dobra strana ima i onu tamnu, a napredak tehnologije toliko je brz da ni najmudriji regulatori nisu u stanju procijeniti učinke, a kamoli dugoročne društvene posljedice. Istina, kriminalci im pokazuju put i dio načina na koji se može razviti zloupotreba, no zakonodavstvo uglavnom ne prevenira, nego naknadno uspostavlja pravila. Kada se radi o primjeni umjetne inteligencije, treba razlučiti tehnološki dio i onaj životno posljedični, odnosno etički te zakonodavni dio. U slučaju tehnologije prepoznavanja lica ne radi se više tek o tehnologiji, nego o temeljnim ljudskim pravima. Pitanje je treba li i kako upravljati tehnologijom, a da se ne naruše temeljna prava i potrebe ljudi za privatnošću.

Bujanje odlikaša

Rezultati na maturama sve su lošiji: samo prošle godine na ljetnom roku obvezne je predmete palo oko 8 tisuća maturanata, što je najgori rezultat u svih 10 godina provedbe mature, piše Marijana Cvrtila. Na međunarodnim testiranjima, poput PISA-e, naši su učenici ispodprosječni. Unatoč svim reformama i pričama o promjeni obrazovnoga »genotipa« godinama se ne mijenja broj odlikaša, osobito superodlikaša s uspjehom 5,0. Podatci Ministarstva znanosti i obrazovanja, okupljeni u bazu Školski e-Rudnik (ŠER), a koji se temelji na podatcima iz samih škola, kazuju: u hrvatskim školama od 2013./2014. do 2018./2019. školske godine broj učenika koji prolaze s peticom, dakle čiji je uspjeh odličan, povećao se za više od 16 000. No nevjerojatno je da se u tom razdoblju broj fenomenalnih učenika sa 5,0 povećao za gotovo 12 posto, odnosno brojčano ih je više za 8568. Lanjske školske godine u Hrvatskoj je s odličnim uspjehom školovanje završila gotovo polovica svih učenika osnovnih i srednjih škola, to jest njih ukupno 46,26 posto ili 213 255, a pet godina ranije bilo ih je 39 posto. Bez ijedne ocjene manje od petice, s prosjekom 5,0 lani je bilo čak 81 705 učenika osnovnih i srednjih škola ili 17,72 posto, a pet godina prije toga 73 137 ili 14,5 posto.

IZVORGlas Koncila br. 5/2020.
Prethodni članakUZ DAN ŽIVOTA – SVJEDOČANSTVA HRVATSKIH POVRATNIKA »Biti svoj na svom najljepši je osjećaj«
Sljedeći članakPAPA IMENOVAO NOVOGA OSOBNOGA TAJNIKA GONZALA AEMILIUSA »Svećenik koji već dugo radi s djecom ulice«