Cvjetnica je blagdan koji nas svake godine uvodi u Veliki tjedan, ali za mlade ona može imati posebno snažnu poruku. Upravo je to nedjelja koja se službeno naziva Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj (Dominica in palmis de Passione Domini), čime se povezuju Kristova kraljevska pobjeda i navještaj Muke.
Na Cvjetnicu se prisjećamo Isusova ulaska u Jeruzalem, kada ga je mnoštvo slavilo i klicalo: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!« Cvjetnica nas poziva na iskrenost, ne da budemo savršeni, nego da budemo stvarni i dosljedni. Grančice koje nosimo na blagoslov simbol su mira, ali i naše odluke da slijedimo Krista. Nije dovoljno samo sudjelovati u običajima, važno je živjeti ono što oni predstavljaju. To znači imati hrabrosti biti drugačiji, pomagati drugima i opraštati.
Papa Franjo u svojoj je propovijedi na Cvjetnicu 24. ožujka 2013. istaknuo tri glavne značajke otajstva koje slave, a to su radost, križ i mladi. Ponajprije radosno ozračje Isusova ulaska u Jeruzalem. Nije tu svečana pratnja vojnika, nego naroda jednostavnoga, siromašnoga i prezrenoga koji je prepoznao Isusa koji je otkrio milosrdno Božje lice i sagnuo se da bi ozdravio dušu i tijelo. »I mi smo u Isusu prepoznali prijatelja koji nas prati. Upravo stoga radosno mu zahvaljujemo, želimo ga pratiti jer je i naš brat i stalni pratilac te kao kralj rasvjetljava naše životne staze pa mi kršćani nemamo pravo biti žalosni, obeshrabreni.« Prava radost, dodao je papa Franjo, ne proizlazi iz posjedovanja mnogih stvari, nego iz susreta s osobom, a to je Isus, te svijesti da s njim nikad nismo sami, pa ni u teškim trenutcima ili kad se nađemo pred problemima i zaprjekama za koje mislimo da su nesavladivi, a tako ih je mnogo.
Upravo to je izazov za mlade danas: živjeti vrijednosti koje često nisu popularne, ali imaju pravu dubinu i smisao. Ulazeći u Veliki tjedan, imamo priliku napraviti korak više, ne samo vjerovati riječima, nego i djelima. Male stvari često čine najveću razliku.
Svaka je odluka odlika hrabrosti
»Kada je u pitanju hrabrost, za svaku odluku trebaš biti upravo to – hrabar.« Tako don Ivo Šokčić, župni vikar župe Duha Svetoga na Jarunu u Zagrebu, govori o svojim iskustvima koje je stekao tijekom djelovanja u oratoriju »Dominik Savio«.Prorok koji je pokušao izbjeći Božju volju
Jona se u Bibliji spominje kao prorok koji je pokušao izbjeći Božju volju. Ipak njegova priča više je od poznate epizode o Ninivi i tri dana provedena u utrobi ribe. Priča je to o borbi sa samim sobom i konačnom prihvaćanju Božjega poziva. Upravo zbog toga Jona može biti snažan primjer i nama danas. Kada ga je Bog pozvao da ode u Ninivu i opomene njezine stanovnike, Jona je osjetio strah i nesigurnost. Umjesto da odmah posluša, odlučio je pobjeći u suprotnom smjeru u Taršiš. Jonin bijeg pokazuje koliko je ljudski osjećati sumnju i nelagodu pred velikim zadatkom. No Božji plan nije prestao s Joninim strahom. Nakon oluje na moru i boravka u utrobi velike ribe Jona shvaća da se od Božjega poziva ne može pobjeći. Još važnije, shvaća da je povjerenje u Boga jače od vlastitih strahova.
Kada je napokon stigao u Ninivu i navijestio Božju poruku, dogodilo se ono što možda ni sam nije očekivao. Ljudi su ga slušali i naposljetku su se obratili. Jonina poslušnost, premda teška i izborena kroz unutarnju borbu, postala je put promjene za mnoge. U toj se priči može prepoznati i Isus. I on je znao da ga čeka težak put, ali je ostao vjeran Očevoj volji. Njegova molitva u Getsemanskom vrtu također pokazuje ljudsku napetost između straha i poslušnosti: »Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« Upravo u toj spremnosti da prihvati Božju volju nalazi se prava hrabrost.
Za mlade danas, koji se često suočavaju s pritiscima, odlukama i neizvjesnostima, Jona može biti podsjetnik da je normalno ponekad se bojati ili sumnjati. Hrabrost nije isključivanje straha iz našega života, nego unatoč njemu pokušati slijediti ono što smatramo ispravnim. Vjera nas uči da Bog ne odustaje od čovjeka, čak ni kada mi pokušavamo pobjeći od svojih poziva i odgovornosti. Priču o proroku Joni trebamo shvatiti kao poticaj. Poziva nas da slušamo Božji glas, vjerujemo mu i imamo hrabrosti živjeti ono na što smo pozvani. Po primjeru i baš kao što su to učinili Jona i, u potpunosti, Isus.
Christus vivit: Krist živi, mladost ima nadu
»Krist živi. On je naša nada i najljepša mladost ovoga svijeta.« Tim je snažnim riječima papa Franjo započeo apostolsku pobudnicu »Christus vivit«, u čijem uvodu odmah naglašava da je to apostolsko pismo upućeno svim mladima svijeta. Podsjetnik je to da uskrsnuli Krist uvijek donosi novu nadu i daje hrabrost za svaki novi početak. »On je u tebi, on je s tobom i nikada ne odlazi.
Koliko god se ti možda udaljio, pokraj tebe je Uskrsnuli koji te poziva i čeka kako biste ponovno započeli. Kad se osjećaš starim zbog žalosti, srdžba, strahova ili neuspjeha, on će biti tu da ti vrati snagu i nadu.« Pobudnica »Christus vivit« tako postaje poziv na hrabrost i autentičnost, poziv mladima da ne odustanu od svojih snova, ali i da u njima prepoznaju Božju prisutnost. U vremenu nesigurnosti i brojnih pitanja papa Franjo jednostavno poručuje: »Krist je živ«, i upravo zato mladost ima razlog za nadu.
Pripremili: Lea Galić, Filip Naglić, Nika Obadić, Ema Raguž
