MISIONARSKO HVALA U »NEOBIČNOJ GODINI« Kako žive djeca u Ekvadoru

Snimila: s. Iva Jelić
Kako je u dalekom Ekvadoru? Doznajmo o tome »iz prve ruke«, jer piše nam s. Iva Jelić, misionarka u toj južnoameričkoj zemlji.

Draga djeco, vjerujem da je ova godina i vama bila neobična, i da ste jedva čekali da počne škola kako biste ponovno susreli svoje školske prijatelje. U Ekvadoru smo bili u izvanrednom stanju zbog koronavirusa punih šest mjeseci, od 16. ožujka do 13. rujna 2020. Mogli smo samo izići kako bismo kupili hranu i lijekove. Korizmu i Veliki tjedan proveli smo s pobožnostima po kući. Pobožnost križnoga puta obavljali smo po dječjim učionicama. Stavili smo postaje na vrata učionica i tako smo nas tri sestre hodale s križem i dvije svijeće. Na blagdan Cvjetnice čitale smo Muku Isusovu, nas tri, svaka sa svojom ulogom.

Sašile 2500 maska!

Uspjele smo pomoći susjedima i siromašnim obiteljima šivajući maske. Napravile smo 2500 maska, koje su podijeljene besplatno. S obzirom na to da ljudi nisu mogli raditi, mnogima je ponestalo hrane pa smo im pomagali dajući vreću hrane po obitelji. A za to što smo mogli pomagati siromašnima, moramo zahvaliti našoj Kongregaciji službenica Milosrđa i Papinskim misijskim djelima, a ja posebice zahvaljujem i svojoj rodbini. Hvala također našim prijateljima i svim dobročiniteljima, onima malima i velikima!

Teško vraćanje u normalu

Sad se polako otvaraju i druge trgovine. Pomalo se vraća život u normalu, ali ne u svim područjima. Škole se još uvijek ne otvaraju. Djeca imaju nastavu preko interneta. Ove je godine ostalo puno djece koja nemaju mogućnosti za školovanje jer žive na mjestima gdje nema internetskoga signala ili nemaju mogućnosti imati računalo ili mobitel. Mnogo je područja u Ekvadoru gdje internetske mreže nema, a gdje o električnoj energiji mogu samo sanjati. Zbog izvanrednoga stanja, mnogi su roditelji ostali bez posla, zbog čega se velik broj djece nije upisao u školu.

Nakon šest mjeseci u crkvi

Crkve su se otvorile 23. rujna, tako da smo mi tek nakon šest mjeseci ušli u župnu crkvu. Sad smo u devetnici svetoj Maloj Tereziji jer je njoj posvećena župa. Devetnica je organizirana po grupama apostolata. Svaka grupa organizira svoj dan. Moli se krunica, devetnica i slavi se sveta misa. Prvi dan devetnice započeli su vjeroučitelji.

U misijskom mjesecu obično smo molili krunicu s vjeronaučnom djecom. Molili smo svaku nedjelju za jedan kontinent. Na samu Misijsku nedjelju pripremili bismo mali igrokaz s djecom. Toga se dana prikupi kolekta – financijska pomoć koja se daje Papinskim misijskim djelima za siromašne i potrebitije od nas. Vjerujem da ste i vi protekloga misijskoga mjeseca listopada malo više molili za nas misionare, možda i – odričući se čega – u svoje misijske kutijice ubacili koju kunu. Hvala vam od srca na tome!

IZVORMak br. 3/2021.
Prethodni članakPOLITIZACIJA ROĐENDANA GLAZBENOGA GENIJA Beethoven? Kriv!
Sljedeći članakZNANSTVENA AVANTURA MAĐARSKOGA FRANJEVCA O. SZOLIVE U ZAGREBAČKOJ METROPOLITANI Izgubljene liturgijske knjige »provociraju« vitalnošću i vjerskim žarom