Bijele mrlje od boje na zelenim majicama, osmijeh na licu, žulj na ruci, riječi zahvale, gitara bez jedne žice, izbrušena klupa u parku, vesela pjesma… Samo su neke asocijacija koje se javljaju kada se spomene volonterski projekt »72 sata bez kompromisa«. Mladi od 15. do 35. godine svoje su zelene majice, po kojima su postali prepoznatljivi, nosili od četvrtka 13. do nedjelje 16. listopada. Osim Splita, Zagreba, Osijeka i Dubrovnika koji organiziraju cijeli projekt, ove su godine volontirali Vinkovci, Vukovar, Belišće, Suhopolje, Slavonski Brod, Križevci, Karlovac, Sisak, Rijeka, Krk, Zadar, Šibenik, Sinj, Metković i Vela Luka.
U socijalnim i radnim akcijama volonteri su mogli pristupiti ljudima koje je društvo zaboravilo i koji su se udaljili od društva. Potaknuti pozivom pape Franje na brigu za zajednički dom, ekološkim su akcijama i ove godine pridonijeli očuvanju prirode te postali svjesniji ekoloških problema.
Više od tri tisuće volontera na 400 volonterskih akcija davalo je svoje vrijeme, talente i volju za druge pod sloganom »Probudi se«. Kako je došla ideja za slogan? Za koga su se i zašto mladi budili? Upitali smo to nacionalnu koordinatoricu projekta Vesnu Sabo koja je u »72 sata bez kompromisa« uključena od 2015. »Nakon dvije potresne i pandemijske godine prepoznali smo da je mladima dosta mirovanja, uspavanosti. Željeli smo pod tim sloganom biti budni i buditi ono što je u nama i svijetu umrtvljeno, zaspalo. Željeli smo biti jutarnji alarm – koji budi oda sna, zvoni i zove nas poći u jutro, u dan, u svakidašnjicu.« No svrha buđenja nije samo biti budan, nego u budnosti susresti druge ljude, sav svijet i sve stvoreno: »Sav su nam svijet u petak i subotu bili stari i nemoćni koje smo pohodili, djeca, izbjeglice, osobe s različitim teškoćama pa smo s njima zaplesali, recitirali, pjevali… Sve stvoreno bila je priroda oko nas: čistili smo Medvednicu, pošumljavali opožarena područja, čistili plaže i podmorja, sadili cvijeće i biljke, čistili potoke…«
Beskompromisnost koja karakterizira projekt nije nešto senzacionalno i lako, ali zvuči gotovo herojski, smatra koordinatorica Sabo. »Neki volonteri odustanu kada čuju kamo idu i što će raditi. To je razumljivo. Volontiranje je dobrovoljno i volonteri mogu u bilo kojem trenutku reći da to ne žele. No većina je onih koji nam govore da im se stvarno nije dalo ići nekamo, ali nešto se dobro dogodilo – nikada nisu krečili i shvatili su da im to ide super, vidjeli su da im za ribanje prljavštine treba jednako strpljenja koliko i Bogu s našim propustima.«
Motiva za volontiranje, odnosno služenje ima onoliko koliko ima i volontera, a mladima, možda danas više nego ikada, treba svrha i smisao života. Projektom se, napominje koordinatorica Sabo, mladima želi pripomoći da pronađu svoj put, da uvide da su na dobru putu ili barem da shvate da su na krivom. »Nakon pojedinih volonterskih aktivnosti ima i onih koji budu ranjeni, ozlijeđeni. No kad osoba odluči činiti dobro, bez obzira na sve Bog dadne snage, onoliko koliko treba.«
Upravo je zajedništvo ono koje među ostalim potiče mlade na volontiranje. No za »72 sata bez kompromisa« nije cilj volontirati radi volontiranja, pa iz organizacije nerado govore o »trendovima« volontiranja. »Mladi imaju potrebu osjećati se korisno, otkrivati i davati svojemu životu svrhu i smisao. Imaju želju negdje upotrijebiti darove koji su im povjereni i umnožiti ih. To je zapravo puno dublji ‘trend’ od volontiranja. Volontiranje je sredstvo pomoću kojega to ostvarujemo. No mladima je važno da ne budu sami u tome, zato ih šaljemo po najmanje dvoje na svaku volontersku aktivnost. Onako kako je i Krist poslao svoje učenike«, zaključila je Vesna Sabo.
Sve većoj želji mladih da budu aktivni u društvu i volontiranjem daju ono najbolje od sebe za druge u prilog ide i činjenica da se svake godine projektu priključe novi gradovi i općine. Uz Vukovar, Osijek i Slavonski Brod projektu su se na istoku Lijepe Naše ove godine priključili Belišće i Vinkovci.
Prve godine projekta u Vinkovcima odazvalo se 184 volontera na 24 akcije. Brojka je, kako nam govori organizatorica projekta u Vinkovcima Ines Rajić, nadmašila sva očekivanja. »Volonteri su većinom bili srednjoškolci, što nam je posebno drago da se već u toj, ponekad kritičnoj dobi, odlučuju volontirati i biti 72-satni volonteri.«
Zadovoljstvu i radosti volontera nije bilo kraja. »Neki su se zaljubili, neki su prvi put sami žbukali, stvorila su se prijateljstva, povezali su se s raznim članovima udruga s kojima su volontirali, pokazali su veliku želju za nastavkom volontiranja«, rekla je Ines Rajić, dodavši da su kao organizatori vrlo zadovoljni i ispunjeni odrađenim, ali i da polako postaju svjesni količine posla, organizacije i ljudi koji su prošli kroz proces organiziranja. »U svemu nas je Bog posebno iznenađivao nenadanim rješenjima u zadnji tren, donacijama kada smo ostali bez ičega, ljudima kada smo mislili da ih ne će biti. Svjedoci smo Božje providnosti i njegove pažnje i brige za stvari do kojih nam je stalo.«
Uspješnu prvu godinu imalo je i Belišće, koje je obradovalo i ugodno iznenadilo 33 volontera koji su volontirali na 11 akcija, rekla nam je organizatorica projekta u Belišću Katarina Sopek. Većinom su to, kao i u Vinkovcima, bili srednjoškolci, koji su bili oduševljeni jer su mogli sebe i svoje slobodno vrijeme, želju za pomaganjem i ljubav i sve ostale darove i talente koje imaju dati drugima, odnosno njima usrećiti druge. »Volonteri su vidjeli da malim stvarima i djelima mogu nekomu staviti osmijeh na lice i uljepšati mu dan. Volonteri možda ne vide uvijek u tim malim i jednostavnim stvarima veličinu svojih djela, ali postanu je svjesni u zahvalnosti koja dođe s druge strane.«
Mladi su se u Belišću prisjećali svojih vrtićkih dana volontiranjem u dječjem vrtiću, pomagali šest obitelji u potrebi, a poseban je bio i spoj mladosti i mudrosti. Jedna akcija naime organizirana je u Udruzi sv. Vinka Paulskoga koja ove godine slavi dva desetljeća djelovanja u Belišću. Volonteri su tijekom 72 sata pomagali u radu udruge, a zajedništvo se očitovalo u misnom slavlju u nedjelju 16. listopada. Udruga je tim slavljem zahvalila na 20 godina djelovanja, mladi su zahvalili na održanom projektu, a nije izostalo ni zajedničko druženje i proslava.
Osim dvaju gradova zlatnih slavonskih ravnica, projektu se ove godine pridružio i još jedan otok uz otok Krk – Korčula. Mladim je Korčulanima u Velu Luku projekt doputovao iz Dubrovnika zajedno s novim župnikom župe sv. Josipa Hrvojem Katušićem. Iskustvo projekta koje je stekao u Dubrovniku potaknulo ga je, kako nam je rekao, da mladima projektom u Veloj Luci približi volontiranje i aktivira ih.
Ukupno osam akcija okupilo je više od 80 mladih, uglavnom iz Vele Luke na donjoj dobnoj granici, oko 15 godina, a bilo je i starijih, kao i mladih iz drugih mjesta na Korčuli. Organizirane su, kako je to uobičajeno, radne, socijalne i ekološke akcije. U ekološkoj su akciji čistili ruševine u blizini crkve i kampanele, a društveno i socijalno osjetljive akcije bile su povezane s domom za starije, gdje je organiziran zabavni program, i udrugom za djecu s posebnim potrebama, za koje su prikupljana sredstva radovima kreativne radionice. Uz to po trgovinama su prikupljane namirnice i higijenske potrepštine za obitelji u potrebi.
»Prvi dojmovi su izvrsni. Mnogi su volonteri pitali kad će biti opet, a i neki su mlađi pitali kad se mogu uključiti. Posebno im se svidjela animacija osoba treće životne dobi u domu. Mojim suradnicima u organizaciji je bilo naporno, prvu godinu ima dosta sitnica koje treba posložiti, ali iako umorni, osjećamo se, kako po luški kažu, jadno zadovoljno (jako jako zadovoljno).«
Župnik Katušić posebno je istaknuo akciju čišćenja zapuštenoga objekta u blizini crkve. Tri su dana volonteri uklanjali smeće, uređivali prostor te tako omogućili daljnje uređenje toga objekta. »Ta je akcija uključivala najveći broj volontera. Odvezena su tri kamiona biljnoga otpada i dva kamiona šute, a uz to su i presložena 4 kubika kamena. Bio je to ozbiljan fizički rad na koji su se mladi rado odazvali. Prvotna izazovnost akcije na kraju je urodila još većim zadovoljstvom.«
No mladi Velolučani ne planiraju stati samo na tih 72 sata. Sudjelovanje za sljedeću godinu već se planira, a uz to, nakon tako dobra početka, nadaju se da će i prije listopada iduće godine organizirati slična druženja i akcije kako bi ostali u formi i dobro iskoristili pokazani potencijal prelijepe veloluške vale. Upravo je to i jedan od ciljeva projekta, nadovezala se naša sugovornica s početka reportaže – mlade potaknuti i dati im priliku da se uključe u volontiranje. »Projekt 72 sata služi i tomu da okusimo kako je dobro činiti dobro, pa da s tim žarom idemo u svoju okolinu i služimo kako znamo, možemo i trebamo. Tu počinje i odgovornost svakoga volontera koji je bio na projektu – da i sam malo istraži što može raditi«, zaključila je nacionalna koordinatorica Vesna Sabo.
