»Moja osveta je oprost!« Osim toga sažetka duhovne oporuke blaženoga Miroslava Bulešića, čiji se spomendan slavi 24. kolovoza, malo tko od hrvatskih vjernika ne poznaje i molitvu uz koju je istarski mučenik izdahnuo: »Isuse, primi dušu moju!« No manje je poznato da je Bulešićeva omiljena molitva bio – časoslov. »Slatki teret«, »čudesno Božje djelo« i »utješan posao« tek su neki od blaženikovih opisa »brevira«, koji mu je kao sredstvo za nadjačavanje teškoća preporučio i njegov zareditelj, porečki i pulski biskup Raffaelle Radossi.
Osim što je uz misu i razmatranje bio dio njegova svakodnevnoga duhovnoga života, Bulešić je u svojem duhovnom dnevniku više puta zapisao odluku da časoslov moli »dostojno, pažljivo i pobožno«, a u zapisu od 4. rujna 1942. naveo je i zašto: »Ako budem tako molio, onda će mi biti lako čisto i pobožno živjeti, jer molitvom ću biti sjedinjen s Tobom, i dosljedno združen s Tobom živom vjerom, čvrstim ufanjem i žarkom ljubavi; i tako zbog te ljubavi prema Tebi, o Bože, činit ću samo dobro.«
I ubojice dočekao moleći časoslov
Iz nastavka toga zapisa može se zaključiti da je blaženik s duhovnošću časoslova osim istarskih, obiteljskih i svećeničkih nakana povezivao i neobičnu naviku samopropitivanja: »Sjetit ću se često dapače u svakom svojem djelu: ‘budi svjestan svojeg položaja’, tj. tko sam, zašto sam! Miro, zašto si došao? Što si učinio?«
Bulešić je u svoj dnevnik prepisivao i retke iz časoslovne službe čitanja te crkvene smjernice o molitvi časova: »Isus je s neusporedivim žarom i veseljem uzvisivao sva savršenstva Očeva… Tako i monah (mi!) čini; sjedinjen s Kristom ulazi u svetište da obavlja najvažnije stvari Njegova mističnoga tijela; i iz srca prelijeva osjećaje koje Duh Sveti pobuđuje, učinkom riječi koje usta izgovaraju.« Znaju li se te činjenice, teško se može smatrati slučajem da je blaženik – kako je posvjedočila Albina Zakinja – i svoje ubojice u Lanišću dočekao moleći časoslov.
