Šišanska je župa sv. Feliksa i Fortunata srednjovjekovna i glagoljaška te je bila sjedište zbornoga kaptola do 1598., kada je proglašena nadžupom. Taj je status zadržala do danas. Kaptol je ukinut 1631.
Osim glavnoga oltara s drvenim pozlaćenim i oslikanim svetohraništem i kipovima naslovnih svetaca uz kip Blažene Djevice Marije, u jednobrodnoj crkvi sa sakristijom postavljena su još četiri oltara. Oltar sa slikom Bogorodice iz crkve Presvetoga Trojstva i kipom sv. Marije (1480.) iz srušene crkve s brda Svetice te kipovima sv. Augustina i sv. Monike, oltar s kipom Srca Isusova, oltar s kipom sv. Antuna Padovanskoga i Blažene Djevice Marije iz 15. st., koji se pripisuje Majstoru labinske Madone, i oltar sv. Lorencina s njegovim sarkofagom. Crkva se nalazi u središtu mjesta s malim perivojem na južnoj strani i raspelom ispred odijeljenoga zvonika. Plošno je kameno pročelje s rozetnim prozorom srednji ulaz s dvama gotičkim prozorima lučnih završetaka. Građevina završava prostranom četvrtastom apsidom.
Od nestalih ili obnovljenih crkava s područja Šišana treba spomenuti ruševine crkve sv. Martina od Kaštela na brdu Glavici iz 16. st., sv. Lorencana, sv. Ivana od Vinograda i Gospe od Muntića i Šišana, kao i uređenu crkvu Gospe Fatimske s preslicom i drvenim kipom naslovne svetice u zgradi nekadašnje škole.
Znanstvenica Vesna Lalošević je u »Arheološkim istraživanjima o mučenicima Dioklecijanova progona iz hrvatskoga povijesnoga područja« za Istru, koja je bila u 10. italskoj regiji Venetia et Histria i dio dijeceze Italije, objavila da je u dva progona ubijeno 54 kršćana. Ona je obuhvatila pokrajnje centre u Akvileji, Tergesti (Trst), Saloni, Sisciji, Savariji (Sombotel), Sirmijumu (Srijemska Mitrovica), Cibalaei (Vinkovci) i Singidunumu (Beograd). Za sv. Fortunata pretpostavlja se da je ubijen 9. travnja 304. u Sirmiju , a sv. Feliks 10. travnja 304. u Saloni. Relikvije i grobovi braće Feliksa i Fortunata su u Akvileji, a blagdan je 11. lipnja.
