OBITELJ I MEDIJI Trebaju li djeca i mladi gledati vijesti i čitati novine? Mladi se žele informirati i o »ozbiljnim« temama

Foto: Shutterstock

Trebaju li se djeca informirati o dnevnopolitičkim događanjima u zemlji i svijetu? Imaju li roditelji i ostatak obitelji odgovornost za informiranje djece o aktualnim zbivanjima? Prema projektu »Obitelj i mediji«, koji je na svojim mrežnim stranicama predstavio rezultate opsežnoga istraživanja provedena na djeci od 10 do 18 godina iz Sjedinjenih Država, odgovor je potvrdan.

Naime, istraživanje je pokazalo da su neki suvremeni stereotipi o djeci i mladima općenito, kao što je onaj o njihovoj neprestanoj uronjenosti u svijet pametnih telefona i nezainteresiranost za politička zbivanja, uvelike neopravdani.

Oko 50 posto mladih sudionika istraživanja reklo je da redovito prati vijesti iz pojedinih sektora od njihova interesa, a čak su dvije trećine njih izjavile da su zadovoljni kada su informirani o zbivanjima u svijetu jer tako mogu biti spremni i na ono što ih čeka u skorijoj budućnosti

Tako su američki istraživači došli do podataka koji, primjerice, govore da mladi općenito teže biti informirani o svemu, pa i o onim »ozbiljnim« temama, kao što su politika ili gospodarstvo. Oko 50 posto mladih sudionika istraživanja reklo je da redovito prate vijesti iz pojedinih sektora od njihova interesa, a čak su dvije trećine njih izjavile da su zadovoljni kada su informirani o zbivanjima u svijetu jer tako mogu biti spremni i na ono što ih čeka u skorijoj budućnosti. Neke pak spoznaje do kojih su došli američki istraživači pokazuju da djeca i mladi nisu samo pasivni promatrači u medijima, nego i aktivni tumači sadržaja koji su im »servirani«. Primjerice, iako im nedostaje znanja i životnoga iskustva da odmah prepoznaju lažne vijesti, djeca i mladi prepoznaju njihove dugoročne posljedice. Oko 50 posto ispitanih reklo je da još sa sigurnošću ne znaju razlikovati što je istina, a što prijevara u medijskom svijetu, no većina ispitanih zna da su društvene mreže, primjerice, počesto rasadnici lažnih vijesti, što nije toliko slučaj kada je riječ o tradicionalnim medijima.

Rezultati američkoga istraživanja pokazuju da djeca i mladi prepoznaju da su njihove teme, odnosno problemi i neki dijelovi njihove svakidašnjice relativno slabo zastupljeni u medijskom diskursu. Tri četvrtine ispitanih tvrde da mediji rijetko ili nikada ne govore o djeci i mladima. I, na kraju, možda najvažnija spoznaja do koje su došli istraživači iz Sjedinjenih Država jest ona o važnoj ulozi koju u informiranju i odgoju za medije imaju roditelji i obitelj. Naime, 66 posto ispitane djece izjavilo je da vjeruje vijestima koje im iz medija tumače i prepričavaju njihovi roditelji i uža obitelj. Štoviše, te su im informacije smjerokaz kada neke teme žele dublje istražiti, a to je posebno važno jer je većina mladih u istraživanju rekla da su im glavni izvori za nadopunu informacije koje čuju od roditelja najčešće društvene mreže.

Američko istraživanje pokazalo je da 63 posto djece i mladih vjeruje onomu što kod kuće čuju od roditelja i uže obitelji. Riječ je ne samo o »laganim« temama iz svakodnevnoga života, nego i o »ozbiljnim« pitanjima iz svijeta politike i gospodarstva.