PISMA IZ MISIJA Uganda – zemlja ljepote i siromaštva

U Ugandu, lijepu i mirnu zemlju, 2018. godine došle smo mi školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije. Svoju smo misiju započele u mjestu Rwentobo u franjevačkoj župi Rushooka…

Uganda je zemlja koja pripada istočnoj Africi i ono što ju čini posebno lijepom jest njezino vječno zelenilo.

Dva godišnja doba

Zbog tropske klime, ovdje su samo dva godišnja doba: kišno – kada ljudi obrađuju zemlju i siju plodove, te sušno razdoblje kada se beru plodovi zemlje i priprema zemlja za sljedeću sjetvu. Uganda ima puno plemena, a svako pleme govori vlastitim jezikom. Zato je u državi službeni jezik engleski, kako bi se ljudi lakše sporazumijevali. Naš je lokalni jezik runyankore (runjankore). Uganda je bogata nacionalnim parkovima te mnoštvom ptica pa se i na državnoj zastavi nalazi predivna ptica – sivi ždral, poznat i kao afrički ždral.

Pomoći svima – bez razlike

Trenutačno se u našoj zajednici nalaze sestra Ivka Lučić i s. Elizabeta Žuljević iz Bosne i Hercegovine te s. Urša Marinčič iz Slovenije. Naše je misijsko djelovanje rad s djecom, mladima, bolesnicima i starima. Ljudi svakodnevno dolaze pitati za pomoć. Najviše trebaju hranu, školovanje i liječenje. Dajemo im i odjeću ili druge osnovne potrepštine. U davanju pomoći ne pravimo razliku među ljudima s obzirom na podrijetlo, nacionalnost ili vjersku pripadnost. U svakome gledamo čovjeka u potrebi.

Školovanje – velika stvar!

Mnogi su jako siromašni i nemaju dovoljno hrane ili su bolesni jer si ne mogu platiti prijevoz do bolnice ili kupiti lijekove. Sretni su i zahvalni kada prime našu pomoć za sebe ili članove obitelji pa ozdrave ili im se poboljša zdravlje. Često posjećujemo bolesnike.

Ima onih koji su se doselili iz susjedne zemlje Ruande ili udaljenijih mjesta pa nemaju vlastitu zemlju za gradnju kuće ili sijanje polja. To im otežava život jer ljudi ovdje uglavnom žive od onoga što posiju i prodaju (plodove zemlje, životinje, ručne radove).

Obitelji su s mnogobrojnom djecom, a teško ih je sve školovati i hraniti. Zato mnoga djeca ne idu u školu nego ostaju doma raditi. Nažalost mnogi ne znaju pisati i čitati. Zato smo mi sestre odlučile pomagati djeci i mladima u školovanju. Mladima je omogućen i mali tečaj za rad na računalu u našem samostanu. Nastojimo poučavati posebno djecu i mlade o očuvanju okoliša jer je tu niska svijest o ekologiji.

Svima vama koji za nas molite ili pomažete misionarima novčanim darom, od srca hvala! Znamo da ima mnogo malih misionara koji misle i brinu se za djecu i ljude u potrebi na svim kontinentima.

Srdačno vas sve pozdravljamo iz Ugande!
S. Elizabeta Žuljević, misionarka