POSLIJERATNI POGROM MAĐARA I NIJEMACA U HRVATSKOJ/JUGOSLAVIJI (3) Avnojska odluka kao temelj za etničko čišćenje

»Odluka o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine...«, Beograd, 6. veljače 1945.
Iz niza zanimljivih, vrijednih i za širu javnost novih dokumenata i podataka objavljenih u nedavno tiskanoj knjizi dr. Andrije Bognara, dr. Laszla M. Horvatha i dr. Vladimira Geigera »Stradanje Mađara i Nijemaca u Hrvatskoj i Bačkoj 1944./45. i u poraću« objavljujemo povijesne dokumente koji su bili priprema za zločine i njihovo opravdanje.

»Do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski i hrvatski Nijemci muškarci uglavnom su bili, dragovoljno ili prisilno, mobilizirani u njemačke, hrvatske i mađarske vojne i poluvojne postrojbe i kod kuće su ostali pretežno starci, žene i djeca. Njemačko stanovništvo koje nije evakuirano i izbjeglo bilo je tijekom i neposredno nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika«, započinje poglavlje o poratnom stradanju pripadnika njemačke manjine u knjizi »Stradanje Mađara i Nijemaca u Hrvatskoj i Bačkoj 1944./45. i u poraću«.

AVNOJ-evo pravno pokriće

Pravno pokriće za opći progon i zločine nad folksdojčerima u komunističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji iznjedrilo je već Predsjedništvo Antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) na zasjedanju 21. studenoga 1944. koje je donijelo »Odluku o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti otuđile«, kojom se određuje i položaj folksdojčera:

 »Po oslobođenju ovih krajeva ni jedan Švaba ne smije ostati, već svaki ili u Njemačku, ili u logore, a zločince hapsiti i kazniti…« Takvi su postupci prema pripadnicima njemačke manjine (ali i mađarske i drugih manjina) postali svakidašnja praksa, o čemu govore stotine dokumenata…

»Član 1. Danom stupanja na snagu ove odluke prelazi u državno vlasništvo 1. sva imovina Njemačkog Reicha i njegovih državljana koja se nalazi na teritoriji Jugoslavije, 2. sva imovina osoba njemačke narodnosti, osim Nijemaca koji su se borili u redovima Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih država a nisu se držali neprijateljski za vrijeme okupacije…«. Iz citiranoga je razvidno da se odlukom ne mora dokazivati osobna suradnja s neprijateljskim snagama u bilo kojem obliku, nego je pod udar došla svaka osoba njemačke narodnosti koja se nije izravno suprotstavljala nacizmu. Dakle, od kolektivne su odmazde pošteđeni samo oni Nijemci u Hrvatskoj/Jugoslaviji koji su mogli dokazati sudjelovanje u partizanskom pokretu i njegovo podupiranje. Ostalima je namijenjeno: konfiskacija imovine, uhićenje i protjerivanje u logore te protjerivanje iz Jugoslavije.

Na temelju citirane avnojske odluke kasnije je obznanjeno još nekoliko zakona, odluka, odredaba i tumačenja kojima je omogućen i na kraju ostvaren zakonit progon folksdojčera. Nova je jugoslavenska vlast riješila »problem« s njima vrlo energično, sustavno i jednostrano pripisujući im kolektivnu krivnju, čime je moglo započeti etničko čišćenje.

Komunističko »bacanje prašine u oči«

Ona je, očito, vrlo brzo zaboravila ne samo pravnu presumpciju nevinosti, nego i deklarativnu jednakopravnost svih naroda proglašenu na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. studenoga 1943. kada je donesena »Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu« u kojoj je izričito stajalo: »Nacionalnim manjinama u Jugoslaviji osigurat će se sva nacionalna prava.« Partizanski je pokret o tome njemačkoj manjini u Slavoniji u proljeće 1944. uputio i proglas na njemačkom jeziku »Die Beschlüsse der II. Tagung des AVNOJ und die deutsche Minderheit in Kroatien«. Pučki rečeno, bilo je to »bacanje prašine u oči« jer su jugoslavenski komunisti u startu pogazili vlastita obećanja; očito ih nisu ni namjeravali provesti. Jednako su tako pompozno obznanili na 3. zasjedanju Zemaljskoga antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske 9. svibnja 1944. u »Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske«: »Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurat će se sva prava na nacionalni život«, zatim: »Svi građani federativne države Hrvatske jednaki su i ravnopravni pred zakonom bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest« te: »Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imovine.« Štoviše, i prema jugoslavenskomu ustavu iz siječnja 1946. »svi građani Federativne Narodne Republike Jugoslavije jednaki su pred zakonom i ravnopravni su bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest«, te je »protivan ustavu i kažnjiv svaki akt kojim se građanima daju privilegije ili ograničavaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti, i svako propovijedanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i razdora«.

Plansko hapšenje i protjerivanje
U cijeloj je Jugoslaviji nakon uspostave komunističke vlasti uslijedio val uhićenja i likvidacija. Na udaru su bili stvarni i pretpostavljeni politički protivnici iz svih nacionalnih/etničkih skupina. Nakon preuzimanja vlasti u pojedinim naseljima, prema uputama Odjeljenja za zaštitu naroda (Ozne) za Hrvatsku, Korpus narodne obrane Jugoslavije (KNOJ-a) uhićivao je folksdojčere i odvodio u logor zapovjedništva područja. Suvišan je bilo kakav komentar na izvješće Ozne II. za Hrvatsku koje je uputila Ozni II. za Slavoniju 22. siječnja 1945.: »Po oslobođenju ovih krajeva ni jedan Švaba ne smije ostati, već svaki ili u Njemačku, ili u logore, a zločince hapsiti i kazniti…« Takvi su postupci prema pripadnicima njemačke manjine (ali i mađarske i drugih manjina) postali svakidašnja praksa, o čemu govore stotine dokumenata, među kojima i naputci Upravnoga odjela Oblasnoga narodnooslobodilačkoga odbora (NOO) za Slavoniju iz Osijeka od 15. travnja 1945., koji su poslani Upravnomu odjelu Okružnoga NOO-a Osijek. Naputci o »preuzimanju vlasti u novo oslobođenim gradovima« s posebnim osvrtom na ovlasti i način djelovanja Ozne pojašnjavaju i odnos prema folksdojčerima: »Proglasom OZNA poziva sve pripadnike njemačke manjine radi popisa. U vezi s tim OZNA već prvoga dana izvršit će mobilizaciju činovnika (pisara) potrebnih za rad na popisu Nijemaca, ustrojiti knjige za popis istih. Nakon izvršenja popisa Nijemaca predvidjeti logore, organizirati ishranu, stražu i.t.d. a tek poslije toga uslijedit će hapšenje Nijemaca po naređenju OZNE za Slavoniju.«
Do potkraj Drugoga svjetskoga rata većina je hrvatskih folksdojčera izbjegla ili prognana iz svojih domova, pretežito u Austriju i Njemačku, ali i u Čehoslovačku, Poljsku, Mađarsku i Italiju, gdje su dočekali završetak rata. Unatoč svim nastojanjima jugoslavenskih vlasti da spriječe njihov povratak na ognjišta, neposredno nakon završetka rata mnogi su se uspjeli vratiti. No ubrzo su i oni uhićeni i internirani u logore skupa s drugim folksdojčerima koji su ostali u zavičaju. Uslijedilo je plansko protjerivanje, o čemu govore i tipska rješenja o protjerivanju.

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 3/2019.
Prethodni članakUZ PRESUDE PROTIV MEDIJA Liječenje medijskih tumora
Sljedeći članakNEUNIŠTIVA HRVATSKA ESKADRILA Najnoviji modeli »preletača«