POZIV NA NOVO ŠTOVANJE MAJKE BOŽJE BRINJSKE Lika i Hrvatska imaju najsnažniju zagovornicu

Poziv na novo štovanje Majke Božje Brinjske

Krčki knezovi Dujam II. i Leonardo za stečene su zasluge od kralja Karla II. Napuljskoga oko 1300. godine dobili Gacku i brinjski kraj. Tako je knez Anž V. Krčki započeo izgradnju brinjskoga burga. Njegov sin knez Mikula IV. Frankapan sa suprugom Dorotejom Gorjanski izgradio je i dovršio oko 1410. godine palaču – brinjski burg Jelovik, danas nazvan Sokolac, i u njemu višekatnu kapelu Svetoga Trojstva. Palaču su gradili češki majstori i ona je prema mišljenju konzervatora jedna od najljepših gotičkih plemićkih palača u Hrvatskoj. Na glavnom oltaru kapele nalazi se kip Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom (tzv. Lijepa Madona), vrhunski rad praških umjetnika s kraja 14., odnosno početka 15. stoljeća, koji je darovao knezu Mikuli IV. za vrijeme svoga boravka 1410. godine u Jeloviku ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški. Knez Mikula IV. Frankapan bio je vjeran pristaša kralja Žigmunda, kojemu je učinio mnoge usluge na osobnom i političkom planu, a i posuđivao mu je novac, kojega je imao dovoljno jer je ubirao carinu na najvažnijoj prometnici: Senj – Brinje – Modruš – Budim. Taj je kip prema mišljenju ugledne povjesničarke umjetnosti Anđele Horvat najstariji gotički drveni Marijin kip u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Kada je brinjski burg bio i napušten, kada je nestalo utvrđeno brinjsko podgrađe, kada se gradsko naselje spustilo u podnožje grada, kada se veći dio brinjskoga burga urušio i bio raznesen, dvorska je kapela Svetoga Trojstva ostala, kao i Marijin kip u njoj

U vjerskom pogledu taj je kip i izraz velikoga štovanja Majke Božje i pobožnosti članova obitelji knezova krčkih Frankapana: od Mikule IV., prvoga Frankapana, i njegove supruge Doroteje Gorjanski do zadnjega rezidencijalnoga kneza Anža VIII. Brinjskoga i njegovih sinova Vuka I. Brinjskoga i Nikole VI. Tržačkoga, krajiške uprave i nadasve puka brinjskoga do današnjega dana.

Povijest puna čuda

U svojoj samozatajnosti i življenju stalno na rubu obrane kršćanskoga svijeta nitko nije zabilježio neka čuda toga Marijina lika u Brinju. Ali ako pisana povijest šuti o tim čudima, o tome rječito govori čitava povijest Brinja i Hrvatske. Kada se ona promatra u svojoj cjelokupnosti, može se sasvim lako zaključiti ne samo da je Marija u Brinju ostala sva ova stoljeća, nego da je hrabrila malobrojne branitelje i obranila i Brinje i sva područja zapadno od Brinja od žestokih napada Osmanlija koji su često bili pod zidinama brinjskoga grada, pa i burga Jelovika. Isto su tako, zahvaljujući vjernosti Mariji knezova Frankapana i hrvatskoga puka, ti krajevi obranjeni od utjecaja protestantizma koji je dolazio i s njemačkom vojnom posadom smještenom u našim gradovima, pa tako i u Brinju. Pa kada je brinjski burg bio i napušten, kada je nestalo utvrđeno brinjsko podgrađe, kada se gradsko naselje spustilo u podnožje grada, kada se veći dio brinjskoga burga urušio i bio raznesen, dvorska je kapela Svetoga Trojstva ostala, kao i Marijin kip u njoj. Vjerni je puk štovao Mariju i utjecao joj se i u nasrtajima bezbožnoga komunističkoga totalitarizma. Zar su potrebna veća čuda od tih?

Zahvaljujući Ministarstvu kulture Republike Hrvatske koje je prepoznalo vrijednost brinjskoga burga i njegova inventara, kapela je obnovljena i Marijin je kip restauriran te se nalazi u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Brinju. Istodobno je načinjena i njegova replika koja se danas nalazi u kapeli Svetoga Trojstva u brinjskom gradu Jeloviku.

Najstariji stanovnik Brinja

Na novoj sličici koja se sada predstavlja javnosti prikazan je lik Majke Božje, koju možemo slobodno nazvati Brinjskom jer taj Marijin kip ne samo što je najstariji drveni gotički kip u kontinentalnoj Hrvatskoj, nego je to danas najstariji stanovnik Brinja. Marija je zaštitnica Brinja, najvjernija odvjetnica Hrvatske. U pozadini je prikaz jedne od povelja kneza Mikule IV. napisane hrvatskim jezikom i hrvatskom glagoljicom. Sigurno je i da su se u Brinju misna slavlja oduvijek slavila na crkvenostaroslavenskom jeziku jer je to papinska povlastica Senjskoj biskupiji još od 1248. godine. To su sve bitni činitelji hrvatskoga identiteta koji su ovaj narod obranili i očuvali do današnjih dana. Vjernici ne samo u Brinju i brinjskom kraju, nego i širom Hrvatske rado bi mogli prihvatiti tu sličicu kao poticaj na što jače štovanje Majke Božje i moliti je za osobnu zaštitu, zaštitu svojih obitelji, brinjskoga kraja, hrvatskoga naroda i domovine Hrvatske. A Marija će sigurno odgovoriti svojim zagovorom kod svoga božanskoga Sina.