Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja »Iskustva mladih na internetu – vršnjačko elektroničko nasilje« koje su tijekom svibnja, uz sudjelovanje 180 mladih iz cijele Hrvatske, provele Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET i tvrtka »Hendal«. Predstavljajući istraživanje, Večernjakova novinarka Božena Matijević prenijela je podatak da je čak 31 % mladih doživjelo elektroničko nasilje, a djelomično i od kolega. Iskustvo doživljenoga nasilja najčešće je bilo od nekoga u neposrednoj blizini, od učenika iz razreda (60 %), iz drugoga razreda u istoj školi (31 %). Prema razini bliskosti, 44 % mladih nasilje je doživjelo od njima bliskih prijatelja, a 38 % od poznate osobe s kojom nisu u bliskom odnosu. Rezultati su pokazali da bi bez problema jedan dan bez pristupa internetu moglo izdržati 35 % mladih, 17 % njih ne može zamisliti dan bez interneta, a 48 % ispitanih moglo bi izdržati jedan dan, ali bi im to bilo jako teško. Novinarka je napisala i da je radionica za roditelje na tu temu pokazala da roditelji zabrinjavajuće malo znaju o elektroničkom nasilju.
»Shvatili smo da se roditelji uopće ne petljaju svojoj djeci na profile po društvenim mrežama. Ne znaju što im djeca objavljuju, koje mreže koriste, ne znaju ni šifre svoje djece. Ukratko, roditelji ne znaju gdje su im djeca, što rade, i onda ostanu ‘paf’ kada shvate da je cyberbullying i ismijavanje, objavljivanje laži o nekome puno više i češće prisutno nego što oni misle. I da ima puno događaja u sivoj zoni za koje ljudi i ne znaju da spadaju u cyberbullying. Tada se iskristalizirala ideja da lani izdamo priručnik ‘Vršnjačko elektroničko zlostavljanje’. Onda je iz svega toga proizašlo ovo istraživanje«, rekla je za Večernjak jedna od autorica istraživanja Iva Jovović iz udruge LET, napomenuvši da su dobiveni rezultati potvrdili prijašnje spoznaje.
Istraživači su pozvali roditelje da pojačaju uvid i kontrolu nad tim što im djeca objavljuju na društvenim mrežama. Upozorili su da se u strukovnim školama manje govori o elektroničkom nasilju nego u gimnazijama. A o nasilnicima su rekli sljedeće: » Ako imate zlostavljača u školi ili njegovu žrtvu, vi možete i jednog i drugog premjestiti u neku drugu školu, ali to ne rješava problem jer internet je sveprisutan i žrtva svom zlostavljaču ne može pobjeći. Premještanje u drugu školu ništa ne koristi. Žrtva možda više neće biti u nekoj prijašnjoj WhatsApp grupi, ali je i dalje na Twitteru, TikToku ili Instagramu, gdje se zlostavljanje opet pokrene.«
Pandemija koronavirusne bolesti otvorila je na brojnoj djeci ranu o kojoj se vrlo malo govori. Prema podatcima objavljenim u znanstvenom časopisu »The Lancet«, više od milijun djece diljem svijeta zbog pandemije postalo je siročad. Zaključke iz istraživanja hrvatskoj je publici približila novinarka Jutarnjega lista Antonija Handabaka. Pojasnila je da je riječ o prvoj studiji koja se usredotočila na djecu kao neizravne žrtve pandemije kojom je pogođeno starije stanovništvo. Od posljedica zaraze koronavirusom umirali su roditelji, djedovi i bake ili stariji skrbnici brojne djece. Prema rezultatima istraživanja više od 1,5 milijuna djece izgubilo je jednoga roditelja, djeda ili baku ili člana obitelji koji se za njih skrbio kao sekundarni skrbnik, a 1,1 milijun djece nema roditelje pa ih je pandemija i drugi put učinila siročađu, odnosno djeca su ostala bez primarnoga skrbnika.
Međunarodna skupina istraživača usredotočila se na smrtne slučajeve u 21 zemlji u kojima je zabilježeno 76 posto globalnih slučajeva zaraze. Za svoj izračun rabili su iste metode kao i kad se procjenjuje koliko je djece postalo siročad zbog AIDS-a. Pritom je prema UNICEF-u siroče dijete koje je izgubilo jednoga ili oba roditelja. Pokazalo se da je iza svake dvije smrti od koronavirusa u svijetu jedno dijete ostalo bez roditelja ili skrbnika te da će se broj siročadi zbog koronavirusa povećavati kako pandemija bude napredovala. Ključno je da se toj djeci pruži potpora. Čak su izračunali da svakih 12 sekunda jedno dijete izgubi skrbnika zbog koronavirusa. Zabrinjavajuće su i procjene da će zbog pandemije četiri milijuna djece izgubiti skrbnika u godinama koje dolaze. »Upravo bake i djedovi igraju veliku ulogu u brizi za djecu diljem svijeta i osobe su koje pružaju djeci psihosocijalnu, praktičnu i financijsku podršku. U Sjedinjenim Državama, primjerice, 40 posto baka i djedova živi s unucima i oni su primarni skrbnici«, istaknuto je. U Ujedinjenom Kraljevstvu 40 posto baka i djedova redovito se brine o unucima. U Africi i Latinskoj Americi djedovi i bake često su skrbnici djece čiji roditelji rade u inozemstvu ili su umrli od AIDS-a ili su pak od djece razdvojena zbog nasilja, rata i drugih razloga.
Navodi se i da se u brojnim dijelovima svijeta sustav za zdravstvo i zaštitu djece, krhak otprije, urušio, što je dovelo do većega broja obitelji koje su kliznule ispod granice siromaštva, a mnoge djevojčice i dječaci te adolescenti izloženi su opasnosti od dječjega rada, rane udaje i odustajanja od školovanja. Autori istraživanja pozvali su vlade diljem svijeta da zaštite djecu i ojačaju sustav za zbrinjavanje djece unutar obitelji kako ne bi morala završiti u institucijama.
