SDS-ov DOSJE O BISKUPU STJEPANU BÄUERLEINU (5) »Veći dio prostora zauzimaju fotokopije korespondencije biskupa«

SDS-ova napomena o kontroliranju nadbiskupovih pisama
Nizanka donosi dokumente iz dosjea jugoslavenske Službe državne sigurnosti o đakovačkom biskupu Bäuerleinu, iz kojih se može vidjeti kako su u onodobnoj diktatorsko-represivnoj državi poštovana osnovna ljudska prava.

SDS-ovci su bili doista maštoviti i prepuni silnih kombinacija u praćenju biskupa Bäuerleina.

Udba i natječaji za radna mjesta

Da bi postigli zadane ciljeve, išli su do te mjere da su čak predlagali i odlučivali tko će se i gdje zaposliti, o čemu govori zabilješka u dosjeu od 21. veljače 1962.:

»Na osnovu ovoga odlučeno je da se uspostavi kontakt sa suradnikom ‘Reks’, de se suradnik ‘Šura’ za­posli u Djakovu…«

Jednako su tako pojedince, očito, ucjenjivali radnim mjestom, što se može naslutiti iz iste zabilješke:

»…da se izuči žena od upravitelja… u Djakovu ing. koja je u dobrim odnosima s dr. Kišom iz Biskupije.«

Usputno se također može zaključiti koliko su sposobnosti, radno iskustvo i stručne kvalifikacije vrijedile na natječajima u Titovoj Jugoslaviji.

No nije baš sve išlo SDS-ovcima glatko i po planu jer je bilo osoba koje se nisu dale slomiti, kao što je to bio slučaj s osječkim liječnikom, kako to stoji u zabilješci od 7. srpnja 1963.:

»Pismom mu se (biskupu, op. a.) zahvaljuje Dr. Zlatko Pinotić, liječnik iz Osijeka na nekom daru i stavlja mu se na raspolože­nje za liječenje. Razmišljamo o kombinaciji sa Pinotićem u vezi Bauerleina i poduzet ćemo sve da bi ga pri­dobili na suradnju, mada je to prilično teško.«

Mnogi su oko biskupa Bäuerleina »ni krivi ni dužni« bili predmetom obrade »narodne vlasti« samo zato što su bili, ili su mogli biti, u nekakvu odnosu s njim, pa se tako u dosjeu poimence spominju:

»Izvršeno prikupljanje i provjera podataka za Djuretković Stjepana, Ćuković Ivu, Damjanović Ivu, Goreta Antu, Deker Hedvigu, Balen Ivicu i dr.«

»Kontrolom pošte došli smo do pisma«

Opisujući podatke o poduzetim opera­tivnim i operativno-tehničkim mjerama i o re­zultatima tih mjera, kako se to stručno govorilo u njegovoj sredini, spominjani »operativni radnik« Slavko Kulić 1. veljače 1968. u Osijeku je istaknuo da »veći dio prostora zauzimaju fotokopije korespondencije biskupa«. U tome je sačuvan priličan broj preslika, od kojih je tek za ilustraciju dobro navesti nekoliko:

»Kontrolom pošte došli smo do pisma koje piše Dr. Vlašić Ladislavu. Izmedju ostalog piše mu da ide u Ljubljanu na proslavu 500 godišnjice ljubljanske biskupije i da je Dr. Majer Emil ostao u bolnici u Splitu i da je po sri­jedi rak« (zabilješka od 11. 9. 1962.).

Uz brojne različite suradnike/doušnike i pregled poštanskih dopisa, SDS je biskupa Bäuerleina kontrolirao i pomoću »tehničkih sredstava«, kako je to u »Operativni dnevnik« zapisao »operativac« Jefto Vuković.

»Kontrolom pošte došli smo do pisma koje piše Bauerlein Šverer Rudolfu u Djakovo. Javlja mu da će sa njime dođi nadbiskup Ujčić i interesira se za zdravlje Dr. Madjera« (z. od 17. 9. 1962.).

»Kontrolom pošte došli do pisma Veraja Fabijana, koji javlja biskupu gdje će biti smješten u Rimu za vri­jeme trajanja koncila. Prepis pisma dostavljen DSUP-a NRH« (z. od 18. 9. 1962.).

»Kontrolom pošte ustanovljeno je da je… iz Sotina, Vukovar, tražila savjet od biskupa da li njezin sin… može oženiti djevojku Srpkinju ili ne« (bez datuma).

»Kontrolom pošte došli smo do pisma koje piše Reve­rs Josip, župnik iz Subotice biskupu Bauerleinu. Piše mu o načinu kako treba odbraniti vjeru od nevjernika. Prepis pisma dostavljen SUP-u Subotica« (z. od 25. 9. 1962.).

»Piše mu neka Biserka u Rim o svojoj bolesti. Prepis pisma dobiven kontrolom pošte« (z. 14. 11. 1962.). »Kontrolom pošte ustanovljeno je da na molbu Špear Anice iz Sotina…« (bez datuma zabilješke).

Uz brojne različite suradnike/doušnike i pregled poštanskih dopisa, SDS je biskupa Bäuerleina kontrolirao i pomoću »tehničkih sredstava«, kako je to 21. veljače 1962. u »Operativni dnevnik« zapisao »operativac« Jefto Vuković:

»…korišten sa­radnik ‘Filip’ i ‘Obnova’ od 1959. godine. Osim toga korištena je kontrole pošte, a u posljednje vrijeme i tehnička sredstva.«

Teško je iz dostupnih dokumenata zaključiti je li riječ samo o prisluškivanju telefonskih razgovora ili su bili ugrađeni i drugi prislušni uređaji u biskupskom dvoru. No svakako je SDS-ovo bogato vrelo informacija bilo u nekolicini osoba koje su češće ili povremeno kontaktirale s biskupom, kako to u nizu zabilježaka govori i ona od 21. ožujka 1962.:

»Uspostavio sam kontakt sa suradnikom ‘Reks’ i dao mu zadatak da ode na razgovor kod biskupa. Suradnik kaže, da zato postoje mogućnosti, jer se dobro poznaju. Razgovor početi o Zakonu o amnestiji i viditi što biskup kaže, da li će se to primjeniti na njihove sudjene svećenike i kanonike. Sastanak sa suradnikom zakazan za 29.3.1962. godine.«

Nastavlja se

IZVORGlas Koncila br. 4/2021.
Prethodni članakUSUSRET PRVOMU STEPINČEVU NA OTVORENOM Jednostavno svet
Sljedeći članakKAKO IZVESTI REVOLUCIJU Povratak na novu staru platformu