SKUPINA AUTORA O DOPRINOSU CRKVE ETIČKIM PROMIŠLJANJIMA U DIGITALNOM DOBU Razlikovati ljudska bića i strojeve

Foto: Shutterstock | Umjetna inteligencija
»Temeljna razlika između ljudskih bića i strojeva ključna je točka u raspravi koja je u tijeku, a mora biti njegovana i širokim uključivanjem promišljanja koja nude religijske denominacije kao punopravni sudionici u pluralnim društvima«, zaključuju autori članka.

Da se sve u posljednje vrijeme ne svede na koronavirus, na mjere za njegovo suzbijanje i na rasprave o tim mjerama, nedavno se pobrinula skupina stručnjaka različitih profila, koju je okupila Papinska akademija za život. Ta je skupina objavila zajednički članak »Doprinosi Katoličke Crkve etičkim promišljanjima u digitalnom dobu«, koji je objavljen u stručnom časopisu »Nature Machine Intellligence«. Skupinu autora čine Edoardo Sinibaldi s Talijanskoga instituta za tehnologiju, Chris Gastmans iz Centra za biomedicinsku etiku i pravo pri Katoličkom sveučilištu u Leuvenu (Belgija), Miguel Yanez s Papinskoga sveučilišta »Gregoriane«, Richard Lerner s Instituta za primijenjena istraživanja mladenačkoga razvoja pri Tuftovu sveučilištu u Medfordu (SAD), Laszlo Kovacz s Fakulteta slobodnih umjetnosti i znanosti pri Sveučilištu primijenjenih znanosti u Augsburgu (Njemačka) te Carlo Casalone, Renzo Pegoraro i nadbiskup Vincenzo Paglia iz Papinske akademije za život (mons. Paglia joj je predsjednik). Prva petorica autora članovi su Radne skupine za roboetiku (etiku robota) pri Papinskoj akademiji za život.

Poziv na dubinsko etičko promišljanje

»Brzi tempo digitalnih inovacija i tehnološkoga napretka poziva na dubinsko etičko promišljanje. Etički okviri za umjetnu inteligenciju koje su nedavno predložili privatni i javni čimbenici, uključujući, primjerice, Organizaciju za ekonomsku sigurnost i suradnju (OECD) i UNESCO (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu), upućuju na sve veću svijet o tome, kao i predanost na međunarodnoj razini«, kažu autori na početku članka. Ujedno upućuju na neke temeljne odrednice za to promišljanje, ističući kao »ključnu« etičku pretpostavku »očuvanje solidarnosti među narodima«, a potom i »potrebu da se dinamički procjenjuje utjecaj digitalnih inovacija i tehnološkoga napretka na društvo i okoliš«. »Nadalje, nužno je utvrditi kontekstualnu definiciju prihvaćenih načela, kako bi bila općenito razumljiva, djelotvorna te vodila od smjernica prema djelovanjima«, kaže se u uvodu. Očito se u posljednjoj rečenici cilja na pojavu da više-manje svi lako prihvaćaju načela, ali kad je riječ o njihovoj provedbi u određenom kontekstu i u određenoj situaciji, pokazuje se da su poimanja vrlo različita.

Proaktivno uključivanje Crkve u dijalog

»Rimokatolička Crkva se proaktivno priključuje dijalogu koji je u tijeku«, kaže se u članku. Potom se podsjeća na skupove koji su krajem veljače održani u Vatikanu i koji bi zacijelo snažnije odjeknuli da ih ubrzo nije zasjenila kriza vezana uz širenje koronavirusa. Riječ je o plenarnom godišnjem zasjedanju Papinske akademije za život o 25. obljetnici njezina postojanja, kao i o radionici koju je spomenuta akademija organizirala za stotine stručnjaka i predstavnika poduzeća koja se bave umjetnom inteligencijom. Na završetku skupa potpisana je izjava poznata pod engleskim nazivom »Rome Call for AI Ethics«, Rimski poziv na etiku umjetne inteligencije.

Moguće ugroze »ne smiju odvraćati od silnoga potencijala koji nove tehnologije nude«. »Pred nama je Božji dar, resurs koji može dati dobre plodove«, citirali su autori članka papu Franju.

Autori članka podsjećaju na temeljne poruke koje je papa Franjo u te dvije prigode uputio sudionicima. »Papa Franjo je ponovio da ‘umjetna inteligencija, roboti i druge tehničke inovacije moraju biti tako primijenjene da budu u službi čovječanstva i zaštiti našega zajedničkoga doma, a ne suprotno, kao neka vrsta najave loših prognoza’. Papa Franjo je napomenuo da se ‘dostojanstvo koje ljudsko biće ima kao takvo mora postojano smjestiti u naše promišljanje i djelovanje’«, podsjeća se u članku. Kao da tumače Papine riječi, autori nastavljaju i zaključuju: »Temeljna razlika između ljudskih bića i strojeva ključna je točka u raspravi koja je u tijeku, a ona mora biti njegovana širokim uključivanjem promišljanja koja nude religijske denominacije kao punopravni sudionici u pluralnim društvima.«

Ne samo vještine, nego i odgovornosti

Potpisnici članka podsjetili su, nadalje, na Papine tvrdnje da digitalne inovacije »’utječu na naš način razumijevanja svijeta i samih sebe’, da su ‘sve više prisutne u ljudskim aktivnostima, pa čak i ljudskim odlukama’ te tako ‘mijenjaju načine na koje mislimo i djelujemo’«. »Stoga je papa Franjo uvidio potrebu za ‘širim odgojnim nastojanjem’, podsjećajući da ‘nije dovoljno vjerovati u moralni osjećaj istraživača i onih koji razvijaju uređaje i algoritme’. ‘Postoji potreba za stvaranjem posredničkih društvenih stvarnosti koje su kadre utjeloviti i izraziti etičke osjetljivosti korisnika i onih koji odgajaju.’ Papine riječi potiču na promicanje odgoja i obrazovanja koje ne ide samo za stjecanjem tehničkih vještina, nego i za razumijevanjem odgovornosti koje su povezane s razvojem, primjenom i uporabom tehnologija kako bi njihovi nositelji mogli donositi zahtjevne odluke zasnovane na dalekovidnim motivima i razlučivanju. Da bi to odgojno nastojanje moglo uistinu prožimati društvo i upravljati digitalnim inovacijama, nužno je jačati tijela kao što su nevladine organizacije, profesionalna društva, kulturni i društveni pokreti i zaklade koji su kadri stvarno predstavljati korisnike i građane te priopćavati njihove mnogovrsne izričaje korisnika i građana nositeljima razvoja i donositeljima odluka«, kaže se u članku.

Ipak, premda se uz digitalne tehnologije vežu mnoge i realne opasnosti, autori članka prenose Papino uvjerenje da moguće ugroze »ne smiju odvraćati od silnoga potencijala koji nove tehnologije nude«. »Pred nama je Božji dar, resurs koji može dati dobre plodove«, citirali su autori članka papu Franju.

Robotsko »utjelovljenje«, djelovanje i inteligencija

Nastavili su opisujući nastojanja koja ulaže Papinska akademija za život, koja želi »povezati vjeru sa znanošću i tehnologijom te pronaći načine kako mnogi glasovi mogu hoditi jedan uz drugi u uzajamnu poštovanju«. S tim je ciljem Akademija ustanovila Radnu skupinu za »roboetiku«, etiku robotike. Skupina uključuje »stručnjake različitih disciplina (prirodne, društvene i primijenjene znanosti, filozofiju i teologiju) i iz različitih zemalja (predstavnike Afrike, Azije, Europe, Amerike i Australije). Zadaća je radne skupine »ući u složenu raspravu i pomoći odrediti moralne vrjednote i mjerila za razlučivanje, na dobrobit svih ljudskih bića«. Na temelju do sada održanih susreta i zahvaljujući savjetima izvana, radna je skupina odlučila dublje promišljati o trima ključnim pojmovima koja se vežu uz umjetnu inteligenciju. Riječ je o pojmovima »embodiment«, »agency« i »intelligence«. Ovdje su pojmovi namjerno ostavljeni u engleskom jeziku jer u jeziku umjetne inteligencije i robotike ti pojmovi imaju svoje osobito značenje. Prva riječ u osnovi sadrži riječ »body«, tijelo, i mogla bi se prevesti kao »utjelovljenje«, dakako ne u smislu kršćanske vjere, nego u smislu načela da je »inteligenciji potrebno tijelo« kako bi došlo do samostalnoga »djelovanja« (»agency«). Riječ je, naravno, o umjetnoj inteligenciji samostalnih strojeva. Autori članka ističu da će te pojmove promatrati »posebno u odnosu na razlike između ljudskih bića i strojeva, kako bi unijeli komplementarni doprinos trenutačnoj raspravi o umjetnim sustavima«. Pritom ne će kriti da je njihovo polazište kršćanska antropologija.

NASTAVLJA SE

»Rimski poziv na etiku umjetne inteligencije«
Dana 28. veljače, na završetku rada interdisciplinarne radionice koju je Papinska akademija za život organizirala za stotine stručnjaka i predstavnika poduzeća koja se bave umjetnom inteligencijom, potpisan je »Rimski poziv na etiku umjetne inteligencije (Rome Call for AI Ethics). Riječ je o svojevrsnoj deklaraciji, koju su neki prozvali i etičkim kodeksom za umjetnu inteligenciju.
Da je inicijativa Papinske akademije za život naišla na širok odjek, barem na deklarativnoj razini, svjedoči popis potpisnika deklaracije. Osim predsjednika Papinske akademije za život nadbiskupa Vincenza Paglie »Rimski poziv« potpisali su predsjednik Microsofta Brad Smith, izvršni dopredsjednik IBM-a John Kelly III., generalni direktor UN-ove Agencije za hranu i poljoprivredu Dongyu Qu te talijanska ministrica tehničkih inovacija i digitalizacije Paola Pisano.
Deklaracija polazi od tvrdnja da je umjetna inteligencija već prisutna, da će biti još prisutnija i još će snažnije utjecati na život ljudi te da ona nudi »silni potencijal« glede jačanja društvenoga suživota i osobnoga blagostanja, povećava ljudske sposobnosti te omogućuje ili olakšava obavljanje mnogih zadaća. »Međutim, ništa ne jamči te rezultate«, kaže se u jednom trenutku. Da bi se potencijali umjetne inteligencije ostvarili, mora biti jasno komu ona služi. »Drugim riječima, radi se o viziji u kojoj je podrška ljudskim bićima i prirodi u srcu razvoja digitalnih inovacija, umjesto da oni budu postupno zamijenjeni tehnologijama koje se ponašaju kao racionalni čimbenici, ali nipošto nisu ljudi. Vrijeme je za pripravu na snažniju tehnološku budućnost u kojoj će strojevi imati važniju ulogu u životima ljudskih bića, ali i za budućnost u kojoj je jasno da tehnološki razvoj potvrđuje uzvišenost ljudske rase te ostaje ovisnim o njezinu etičkom integritetu«, stoji na završetku prvoga i uvodnoga dijela izjave.
Nakon što čak triput citira Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Rimski poziv pred tehnološki napredak stavlja tri zahtjeva. »Mora uključivati svako ljudsko biće, nikoga ne diskriminirajući; mora imati na srcu dobro čovječanstva i dobro svakoga ljudskoga bića; konačno, mora imati na umu složenu stvarnost našega ekosustava te se odlikovati svojom brigom za zaštitu planeta (našega ‘zajedničkoga doma koji dijelimo’ – papa Franjo), s visoko održivim pristupom koji također uključuje uporabu umjetne inteligencije kako bi se podržao održivi sustav prehrane u budućnosti. Nadalje, svaka osoba mora biti svjesna kad je on ili ona u interakciji sa strojem«, kaže se među ostalim u dokumentu.
Velik dio izjave posvećen je odgoju i obrazovanju. »Na odgojno-obrazovnom planu potrebne su reforme kako bi se ustanovili visoki i objektivni standardi koji mogu poboljšati individualne rezultate. Ti standardi ne bi se smjeli ograničiti na razvijanje digitalnih vještina, nego bi se trebali usredotočiti na to da svaka osoba u potpunosti izrazi svoje sposobnosti radeći i na dobru zajednice, čak i ako od toga nema osobne koristi«, kaže se među ostalim.
U završnom dijelu dokumenta ističe se nekoliko važnih zaključaka. Tako se kaže: »Etičko usmjerenje svih uključenih strana ključna je polazišna točka. Da bi se to ostvarilo, vrjednote, načela te, u nekim slučajevima, zakonske regulative apsolutno su nužni kako bi se podržao, oblikovao i vodio taj proces.« Nadalje, da bi umjetna inteligencija bila u službi »održavanja međunarodnoga mira«, njezin razvoj »mora ići ruku pod ruku sa snažnim mjerama digitalne sigurnosti«. Poseban je odlomak posvećen očuvanju ljudskih prava. To pitanje »u digitalnom dobu« treba biti »u srcu javne rasprave«. Jedan se aspekt posebno ističe: »Bit će od presudne važnosti razmotriti neku vrstu ‘dužnosti objašnjavanja’: moramo razmišljati ne samo o tome da razumljivima učinimo kriterije na temelju kojih algoritamski činitelji zasnovani na umjetnoj inteligenciji donose odluke, nego i svrhu i ciljeve tih odluka. Ti uređaji moraju biti kadri dati pojedincima informaciju o logici koja se krije iza algoritama koji se rabe za donošenje odluka.« Transparentnost i povezanost s etičkim načelima posebno se zahtijeva za napredne tehnologije koje su povezane s većim rizikom kršenja ljudskih prava, kao što je »prepoznavanje lica« (dakako kompjutorsko, nap. Da. G.).
Na kraju Rimskoga poziva stoji poziv na traženje najširega mogućega etičkoga konsenzusa glede načela za oblikovanje i planiranje sustava zasnovanih na umjetnoj inteligenciji. Dokument završava sa šest temeljnih načela »algoretike« (etike algoritma): »1) transparentnost: načelno sustavi umjetne inteligencije moraju biti objašnjivi; 2) uključivost: treba uzeti u obzir potrebe svih ljudskih bića… da se izraze i razvijaju; 3) odgovornost: oni koji osmišljavaju i primjenjuju uporabu umjetne inteligencije moraju postupati odgovorno i transparentno; 4) nepristranost: ne stvarati niti djelovati prema interesima, nego čuvajući poštenje i ljudsko dostojanstvo; 5. pouzdanost: sustavi umjetne inteligencije moraju moći pouzdano funkcionirati; 6) sigurnost i privatnost: sustavi umjetne inteligencije moraju funkcionirati sigurno i poštovati privatnost korisnika.

IZVORGlas Koncila br. 23/2020.
Prethodni članakPLASTIFIKACIJA PLANETA ZEMLJE I ptice jedu plastiku
Sljedeći članakIZBORI NA EVANĐEOSKI NAČIN Kad čovjek ima svoj »ja«, to ga jača u poslanju