Jeste li bili na EU izborima? Naravno da jesam, važno odgovaram svima koji su me to ovoga tjedna pitali. Da, ja sam onaj »svaki peti« koji je išao glasovati tako da preostalih četvero može mirno peći roštilj, ići na izlete, na misu ili proslavu dana mjesnoga odbora. Ili su svi oni možda već u Europi?
Istina je živa da mi je odlazak u obližnju školicu te zaokruživanje i presavijanje papira veličine dječje plahte (p)ostao zapravo jedini dodir s Europom. Europa u kutiji. Birao sam, valjda i izabrao, svoga kandidata za Europu pa neka on umjesto mene putuje naokolo po briselskim bijelim svjetovima. Što ću, kad je mene onaj formalni ulazak Hrvatske u Europu uhvatio već u dobro sazrjelim godinama, kad više nisam imao snage i živaca za iskušavanje na kojoj to granici prolazim »bez ikakvih papira«, osobito nakon što sam se u prvim godinama »vaneuropske« demokracije nauživao prelazaka u Sloveniju, gdje su me »pretepali« kao da dolazim iz tko zna koje egzotične terorističke zemlje. Skoro kao ono u djetinjstvu mi i mladosti, traumatiziranima graničnim pretresanjima »drugova carinika« nakon povrataka s tršćanskim trapericama, austrijskim pelenicama ili mađarskim »nađi-kaniža« kobasicama. Još kad su mi, nedavno, bezočnom pretvorbom kuna u eure moju dičnu cjeloživotnu ušteđevinu pretvorili u »sitniš za posljednju pizzu u inozemstvu«, minula me svaka želja za prelascima granica. Pa i onih koje su nekoć bile u »našoj« zemljici na brdovitom Balkanu (gdje smo samo mi »zadrti nacionalisti« znali kada smo ih prelazili)… U Sloveniji me ionako i dalje sumnjičavo pogledavaju, na »daleki istok« preko Dunava mi se i ne ide, a u susjednu »Bosnu ponosnu« ne usudim se ući jer još ni sad ne znam koliko točno država ima na toj zgužvanoj krpici prostora. Pamtim da je bila jedna srpska »takozvana tvorevina«, čije se ime u početku nije javno ni izgovaralo, a danas vidim da tu istu (čije ime ja ni danas ne izgovaram) fino i punim imenom tituliraju razni visoki i niži predstavnici, premijeri i predsjednici, čak i oni koji se nazivaju hrvatskima… Eh, mora da je ona neka hrvatska ratna tvorevina, nastala u isto doba unutar istih većih granica, bila benigna kad se tako brzo povukla?…
Konačno, staromu Hrvatu, teško mi je doći do Europe iz zemlje u kojoj još uvijek pola stanovnika (a tri četvrtine mojih vršnjaka) živi »u Jugoslaviji«. Ne samo mentalno ili »u srcu«, već i na jeziku, na djelu i životu cijelu. Tako da sam zadovoljan bar time da, zahvaljujući i mojemu glasu, imam svoga »ko… kandidata za trku« u Europi. I bar s osjećajem da živim u Hrvatskoj, ovakvoj ili onakvoj, ali svojoj. I mojoj. To mi je dovoljno.
