TURISTIČKI RAJ I KRAJ Jesu li nam ostali samo sunce i more?

Foto: Shutterstock | Turisti u Puli

»Pa ne možeš vjerovati! Koja ‘šminka’, sva se ‘krema’ okupila! Ha, jasno, propadne li nam i turizam, odosmo u ‘kataklizam’…« – uporno me prekida Jelica dok starački nesigurno po »lovačkim« računalnim programima tipkam i tapkam pokušavajući uhvatiti tekmu na kojoj moj Krama daje golove, pa se konačno i ja slamam te skupa s njom gledam to hrvatsko turističko sijelo iz Dubrovnika, svečanu dodjelu godišnjih nagrada našim turističkim djelatnicima i spasiteljima.

Stvarno, pitam se bezglasno i ja, jesmo li (p)ostali tek zemlja turizma? Bez proizvodnje, brodogradnje, zemljoradnje, bez ičega drugoga? Neinformiran, nekako se ne mogu sjetiti postoje li ovako glamurozne i mondene, televizijski praćene dodjele najboljim poljoprivrednicima, voćarima, mljekarima, svinjogojcima, traktoristima, još manje variocima, tokarima, stolarima, brodograditeljima, proizvođačima. Čini se da nam je u državi nestala i Slavonija žitorodna, i pašnjaci i vinogradi, da se i ne spominju šume za proizvodnju najboljega domaćega namještaja. Ni crne metalurgije, ni bijele tehnike, ni domaćih cipela i odijela… Ostalo nam, izgleda, samo sunce i more, »zimmer frei«, šatori i hoteli, ljubazno služenje, s turisti(ca)ma druženje, jahtarenje i drugo primorsko svaštarenje… Jer, kao što nitko drugi u Europi i šire nema Modrića i Nevere, nema ni tako modro more i žarko sunce… sve za rekordne zarade, gospodarske vrhunce! Čak i seoski turizam bolji je i unosniji od seoske motike! Gledam ih, turističke superjunake i udarnike, gledam ih natiskane, maskirane i nemaskirane, sve na manje od 1,5 metara poredane. Koliki heroji primaju zaslužene nagrade: i kuharice i konobari, čarter-kapetani i »marineri«, hotelijeri… a nekako najviše (cvatu) ministri i premijeri! Čak i prijevoznici pasa i drugih kućnih ljubimaca dobivaju svoja priznanja… A nigdje berača kuruze ili trebitelja graha, nigdje proizvođača nadaleko provjerenih hrvatskih seruma koji su već među dinosaurima u muzeju izumrlih hrvatskih djelatnosti, tvrtki i poduzeća, za čiji je opstanak trebalo više od mora i sunca.

Primjećujem, mnogo nagrada ne preuzimaju sami dobitnici, nego njihovi kolege, obično nadređeni, šefovi, »zrihtani reprezenti«… Možda su laureati koronom zaraženi ili samo nisu cijepljeni? Dok vi budete čitali ovaj tekst, baš me zanima hoće li, kao nakon svake svadbe i nakon svake dobre veselice uz iće i piće, i nakon ovoga turističkoga »partyja« porasti broj zaraženih. Jer, baš kao i turistički, i ovi »koronistički« rekordi ruše se iz dana u dan! Znam, dakako, tu na uglađenom skupu zasigurno su svi bili cijepljeni ili friško preboljeni, možda poneki i na ulazu testirani… Jedino ovi treći sigurno nisu donijeli virus, ali bi ga mogli ponijeti od onih prvih, koji su za »potfrknuti rukav« dobili političku povlasticu da mogu na sva otvaranja i zatvaranja, predstave i sve skupove bez ikakve provjere, jer oni više nikomu ne prijete, niti bolest prijeti njima… Posebice ne tako turistički optimističnima!