Traži se 21. svjetski prvak od 14. lipnja do 15. srpnja, među 32 izabrane vrste, u osam skupina na dvanaest ruskih stadiona

Sve je spremno za početak Svjetskoga prvenstva u Rusiji. Izbornici 32 reprezentacije odabrali su popise od 23 igrača koji će im pomoći da od 14. lipnja do 15. srpnja postignu zacrtane ciljeve. Naravno, samo jedna će izabrana vrsta podignuti zlatni kipić namijenjen svjetskomu prvaku, 21. put u povijesti. Tko će naslijediti Njemačku? Ili će možda »Elf«, unatoč neuvrštavanju Marija Goetzea, junaka brazilskoga Mundijala, obraniti naslov? Hrvatska ponovno ide na veliko natjecanje s golemim očekivanjima, da se nakon dva desetljeća, i glasovite francuske bronce, može barem proći uvodna skupina, što hrvatskim nogometnim reprezentativcima nije uspjelo ni jednom nakon Francuske. Ostala su upamćena posrtanja na prvoj stubi nakon prolaska skupine na europskim prvenstvima 2008. u Austriji i 2016. u Francuskoj. Reprezentacija pod Dalićevim vodstvom zaslužuje biti barem među šesnaest najboljih, a za korak dalje bit će potrebna i hrabrost u sljedećem krugu (vjerojatno protiv Francuske, Danske i(li) Perua) i sposobnost da se, ako i utakmica krene u neželjenom smjeru, kvalitetno postavi i – uzvrati. Suvremeni nogomet donio je brze, atletski moćne igrače, taktika je nadogradnja kondicijski vrhunski pripremljenih igrača. U najužem krugu favorita za naslov su Francuska, Njemačka, Brazil i Argentina s najboljim svjetskim igračem Lionelom Messijem, kojemu nedostaje svjetski naslov za utišavanje i posljednjega kritičara. Sada mu na putu prema trofeju svih trofeja stoje i »kockasti«, najbolji mogući izazov. No dugo je prvenstvo, igrači su prilično iscijeđeni nakon napornih sezona, nikomu ne će biti lako rasporediti snage, čak i kada dođe više slobodnih dana nakon prvoga kruga.

Nigerijski putokaz

Hrvatski put u skupini D odredit će utakmica protiv Nigerije 16. lipnja u Kalinjingradu, o čemu već pola godine svjedoči priprema hrvatskoga izbornika. Tri boda s otvaranja protiv snažne afričke momčadi mogu biti poluga svih ostalih nastojanja u kojim reprezentativci sve drže u svojim nogama. Dvoboj protiv »gaučosa« 21. lipnja bit će pokazatelj koji su stvarni dometi hrvatske selekcije, a Island 26. lipnja ogledni primjer uči li se na vlastitim pogrješkama, s obzirom na to da su nam upravo nogometaši iz zemlje gejzira pokazali duži put u Rusiju, preko Grčke. Ne treba paničariti ni u jednom trenutku natjecanja, vjerojatno će do posljednje sekunde utakmice protiv Islanđana biti prilike za toliko željeni prijelaz u osminu finala najveće svjetske nogometne smotre. Mir rovinjskih priprema, stroži medijski režim, dvije pripremne utakmice s vrsnim selekcijama, nadahnutost i mitskim Anfieldom u dvoboju sa »Selecaom« i još više, slavonski inat prikupljen u utakmici protiv Senegalaca, pružit će dodatni motiv igračima. Trostruki uzastopni osvajač Lige prvaka Luka Modrić, iako pomalo opterećen sudskim događanjima izvan travnjaka, povest će kapetanski reprezentaciju na dugo rusko putovanje, u nadi da će i njegovi reprezentativni suigrači, redom iz velikih europskih klubova, biti na približno istoj klupskoj razini. Zajedništvom mogu otkloniti i vječne sumnje hoće li obrana izdržati, hoće li napad biti dovoljno učinkovit.

Prije Svjetskoga prvenstva u Brazilu na ovim je stranicama postavljeno retoričko pitanje »Smiju li ‘Vatreni’ postati svjetski prvaci?« Ništa se nije promijenilo, isto pitanje stoji i ususret Rusiji. I na stranu prigovori što je nogomet odavno životno i marketinški najunosniji posao, opterećenost sigurnošću na stadionima i izvan njih. Kada se lopta zakotrlja susretom između domaćina i Saudijske Arabije 14. lipnja na stadionu Lužniki u Moskvi – prestat će i sve uvodne rečenice, dvojbe, strategije, kritike. Svjetsko je prvenstvo uz Olimpijske igre najveći društveni događaj na planetu. Čak i ako organizatori prvoga svjetskoga prvenstva u Urugvaju 1930. nisu mogli ni zamisliti kako će svijet izgledati gotovo devet desetljeća poslije, »bubamara« se jednakom strašću kotrlja, a igrači su svoje tjelesne predispozicije doveli na višu razinu, na kojoj, doduše, povremeno pati onaj umjetnički dojam, ali sve u svrhu toga prijetećega sudca svih sudaca – rezultata.

Neminovno je podsjetiti da će i na Svjetskom prvenstvu biti nogometaša svih vjeroispovijesti, religijskih uvjerenja, ateista, agnostika. Ovom »Prilikom« izabrano je i jedanaest »vjernih«, skup izjava hrvatskih nogometnih djelatnika danih posljednjih godina u izdanjima Glasa Koncila. Izvadci iz duljih razgovora nisu poredani po pozicijama, no njihov je smisao ukazati na to da vjera oplemenjuje športaša, i profesionalno i privatno, pružajući mu utočište ma koji rezultat svijetlio nakon 90 ili 120 minuta igre. Neka na tom tragu svim sudionicima bude sretno i blagoslovljeno Svjetsko nogometno prvenstvo 2018.

Doviđenja, Matija!
Ljubitelje hrvatskoga športa potresla je vijest o pogibiji malonogometnoga reprezentativca Hrvatske i igrača MNK »Futsal Dinamo« Matije Capara (33) i maloljetnoga mu suputnika u jutarnjim satima 4. lipnja na autocesti Karlovac – Zagreb, na povratku s turnira u Šibeniku. Iskusni Capar bio je i voditelj Katoličke malonogometne lige (KMNL) Zagrebačke nadbiskupije, igrao je i za župu sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke, gdje je odrastao, ministrirao. Nezaobilazan je njegov doprinos i u pastoralnim aktivnostima Ureda za pastoral Zagrebačke nadbiskupije. Tako je sudjelovao i kao animator u »Animatorskom ljetu« na Malom Lošinju. Ime i prezime Matije Capara s poštovanjem se izgovaralo u malonogometnom i športskom svijetu – omiljeni igrač, omiljena osoba u svim društvima. Jednako voljen i od suigrača i od protivnika. »Tisuću mladih na jednom mjestu je jako dobro, ali ako se oni samo te subote ponašaju kao katolici, onda nismo ništa napravili«, kazao je pokojni Capar u razgovoru za mrežnu stranicu Zagrebačke nadbiskupije u rujnu 2013. i sažeo smisao i KMNL-a, i športa u cjelini. »KMNL mi puno znači jer je to jedina liga koju sam počeo igrati sa svojom ekipom iz kvarta. Znalo se dogoditi da sam s KMNL-a trčao na prvenstvene utakmice, ali to je samo pokazatelj da se može i stigne igrati. Potrebna je samo volja«, dodao je Capar u spomenutom izvještaju kojemu i sam naslov »Maknimo mlade s ulice« dovoljno govori. Matija Capar živio je svoju ljubav prema nogometu do posljednjega trenutka ovozemaljskoga putovanja, prenoseći neiscrpno malonogometno znanje i na najmlađe. Ostat će u sjećanju njegovi pogodci na Europskom prvenstvu u futsalu 2014. u Belgiji, kao i način na koji je vodio svoj »Futsal Dinamo« do finala ovogodišnjega nacionalnoga prvenstva. Kada naglo prestanu dva mlada života, čovjek nijemo zastane, očiju uprtih u nebo, osjećajući bespomoćnost. Ali i vjeru da nije bilo uzalud, jer vrijednosti koje je (pre)nosio ne će biti zaboravljene. Nije fraza, istina je.