ZAR SU KRŠĆANI LJUDI POSTA, TUGE I BRIGE? Ne dati zaručnika!

Foto: Shutterstock

Ako je vjerovati medijima, ljudima se crno piše. Doimlje se da se događaju samo ružne stvari, a i to je tek sitnica u usporedbi s onim što najavljuju. Zlo kao da je ovladalo stvarnošću. Neki su se tomu čak i uspješno prilagodili. Razmišljaju valjda, ako je stvarnost već takva, onda iz nje treba izvući najveću moguću korist.

Mnogi se ipak s tim ne mogu pomiriti. Ne mogu ignorirati što u srcu osjećaju niti pogaziti svoja najdublja uvjerenja. No kao da su usamljeni, kao da su prepušteni sebi, osjećaju se bespomoćno. Lica im odražavaju same brige. Radosti, gotovo, ni traga.

Kršćani su ipak na radost pozvani – objavljena im je radosna vijest. Dok su apostoli bili s Isusom, upadalo je u oči koliko su se radovali. Suvremenici su im prigovarali da ne poste. Drugim riječima, zamjerali su apostolima da su neozbiljni i neodgovorni, u neku ruku nesvjesni ozbiljnosti i izazova svojega vremena. Isus je na komentare suvremenika uzvratio prispodobom svadbe. Svadba o kojoj je govorio slika je ljubavi koju nebo osjeća prema zemlji, ljubavi kojom Bog dariva čovjeka. Osjećajući to jedinstvo nebesa sa zemljom, tu ljubav na koju su pozvani, apostoli nisu mogli drugo nego se radovati. Kao uzvanici nisu mogli postiti dok je zaručnik među njima. Kad im ugrabe zaručnika, bit će i posta i tuge i briga.

Kršćanima se često zamjera da su namrgođeni, da se na njima ne može vidjeti radost. Ti prigovori najčešće dolaze od ljudi nesklonih kršćanstvu. Takvi dobro znaju što govore. Oni su posebno motivirani da uoče pogrješke kršćana, da im spočitaju najveću manu, da dirnu gdje najviše boli. Oni su otkrili da kršćanima nedostaje radosti. Što to znači za kršćane? Izostanak radosti znak je upozorenja. U jedinstvenom savezu i ljubavi nebesa sa zemljom počelo se zapostavljati nebesa, a priklanjati se zemlji. Narušena je ravnoteža i uvažavanje koje karakterizira svaku pravu ljubav. Iako postoji svijest što su stvarne vrijednosti, privlačnije postaju prolazne i površne vrijednosti. Usmjerava se pozornost na ono što čovjeku nedostaje, pa previđa ono što ima. Time se prolazi kroz vrijeme kad se kršćane pokušava odvojiti od zaručnika.

Ne dati zaručnika! Dopuste li kršćani da ga ugrabe, tek onda će vidjeti što su pravi post, tuga i brige.