Novogodišnja želja

Foto: Shutterstock
Zadaća je nepromijenjena: stvarnost u kojoj čovjek živi pretvarati u kraljevstvo nebesko, imajući na umu da to kraljevstvo nije »neko mjesto, tamo negdje«, nego je stanje duha koje se postiže potragom za neprolaznim vrjednotama unutar svijeta u kojem se živi

Započinje nova liturgijska godina. Ako je poznato da pojam liturgija izvorno označava javno djelo, što je unutar kršćanstva preraslo u službu naroda, ili službu u korist naroda, jasno je da je liturgijska godina stvarnost koja seže do same srži kršćanskoga bića. Ta, Crkva to su živi ljudi, narod Božji, zajednica Kristovih učenika koja nastavlja njegovo djelovanje: svijetu objavljuje za što je sve stvoren, pokazuje mu kakav bi trebao biti. Stoga je i liturgija dar narodu Božjemu, dar koji ga iz dana u dan podsjeća da je glavni cilj toga naroda nasljedovati Krista, zemlju suobličiti Kristu.

No narod je sačinjen od mnogo pojedinih dijelova, a ti dijelovi tek usavršavanjem svojih talenata mogu kvalitetno izgrađivati svetu cjelinu, duhovni dom, kako Crkvi u svojoj poslanici tepa sveti Petar. Iz te perspektive jasno je zašto je u novu liturgijsku godinu vjernike ispratila upravo svetkovina Krista Kralja. Iako ona ostaje dio već završene, stare godine, lako je uočiti kako je njezina poruka svjetlo koje ima osvjetljivati i nove staze. Koja je, dakle, poruka završne svetkovine stare liturgijske godine i što činiti u novoj?

Zadaća je nepromijenjena: stvarnost u kojoj čovjek živi pretvarati u kraljevstvo nebesko, imajući na umu da to kraljevstvo nije »neko mjesto, tamo negdje«, nego je stanje duha koje se postiže potragom za neprolaznim vrjednotama unutar svijeta u kojem se živi. Ostvaruje se životom po nauku Isusa iz Nazareta, koji je čovjeku pojasnio kako upotrijebiti vlastite talente: biti sol zemlje i svjetlost svijeta. Upravo Isus ukazuje koliko je tijesna povezanost između osobnoga života po njegovu nauku i usavršavanja vlastite okoline. Jedno bez drugoga ne ide, nego se naprotiv jedno drugim hrani.

Dakle, kraljevstvo nebesko, čiji stanovnici ljudi postaju ako na svijet gledaju kroz prizmu čovjekoljublja, sebedarja i oprosta, to više u ljudima jača što su se više okrenuli i u pomoć priskočili onima koji žude za istinom, dobrotom i ljubavlju. Nisu li kršćani upravo zbog toga krštenjem primili svećeničku, proročku i kraljevsku službu?

Bilo kraljevanje, odnosno odgovorno upravljanje vlastitim djelima, svima uspješno i u novoj liturgijskoj godini, koja započinje aktivnom pripravom za Božić.

IZVORGlas Koncila br. 48/2016.
Prethodni članakVUKOVARU TREBA DRŽAVNA POMOĆ: Grad će ili živjeti ili umrijeti
Sljedeći članakISKORIŠTAVA SE EFEKT HRVATSKE TROBOJNICE: Gastronacionalizam ili odgovorna kupnja?