KAD SE BISER »PRETVORI« U KRUH Tko je mjerilo kršćaninu?

Foto: Shutterstock

»Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« (Iv 21, 22). Tako Isus odgovara na Petrovo pitanje što će biti s Ivanom, Ljubljenim učenikom. Isus time ispravlja usmjerenost Petrove brige: »Ti idi za mnom! Neka ti briga bude samo da mene slijediš!«

Biti kršćanin znači slijediti Isusa, u njega gledati, njega uzeti za mjerilo. Slijede li današnji kršćani Isusa? Ili su možda deklarativno Kristovi, a u stvarnosti slijede ljude ovosvjetskoga mentaliteta? U koga i u što su zagledani? Tko je mjerilo njihova ponašanja?

Nelegalnu gradnju objekta, ostavljanje radnika bez osiguranja, prodavanje hrane čiji je rok istekao, življenje skupa nevjenčano i slično neki kršćani pravdaju riječima: »Svi tako čine.« Nekad je kriterij »svi«, a nekad »nitko«. Nitko danas u obitelji ne moli pa ni mi. Nitko se ne drži moralnih načela pa ni mi. Nitko nema više od jednoga ili dvoje djece pa ni mi. »Svi« ili »nitko« – u svakom slučaju mjerilo ponašanja nije Isus.

Biti kršćanin znači slijediti Isusa, u njega gledati, njega uzeti za mjerilo. Slijede li današnji kršćani Isusa?

Uz takve kriterije lako se prislone i pravdanja: »Zašto bih ja morao misliti na druge? Imam ja dosta i svoga posla, neka se svatko brine za sebe. Sam pao, sam neka ustane…«

Čovjek je umro i došao pred Boga. Na Božje pitanje što je činio u životu, kakva su mu djela, čovjek odgovara: »Moje su ruke čiste.« »Istina, čiste su, ali prazne«, odgovara Bog.

Neki se smatraju dobrim kršćanima jer ne griješe. Nikoga nisu ubili, ne kradu, ne psuju… Iako je dobro to što nisu učinili, je li takvo stajalište dostatno za one koji se zovu kršćanima? Je li »ne činiti« mjerilo kršćanskoga poziva?

Jedan čovjek doživio je obraćenje, zavolio molitvu i jednoga dana kad je izlazio iz crkve ugleda siromaha pa mu reče: »Čovječe, volim te! Reci mi što ti nedostaje?« Ovaj će na to: »Da me voliš, znao bi što mi nedostaje!«

Kršćanin ne čeka da ljudi s potrebama dođu k njemu, nego ih on traži. A ako je rastao u Kristovoj ljubavi, u srcu će osjetiti što im treba i kako im pomoći.

Ana, francuska kraljica, slučajno je na hodnicima kraljevskoga dvorca susrela sv. Vinka Paulskoga. Nosila je skupocjeni biserni lanac. Svetac upre prstom u ogrlicu i smiješeći se reče: »Ne biste li mogli učiniti da se ovo kamenje pretvori u kruh?« Kraljica je dobro razumjela. Skide biserni lanac s vrata, dade ga svetcu i čudo »pretvorbe« dogodi se u trenu.

IZVORGlas Koncila br. 42/2017.
Prethodni članakDEMAGOGIJA NA DEMAGOGIJU Nacionalna mirovina nije borba protiv siromaštva
Sljedeći članakHRVATSKA PERJANICA EUROPSKOGA NOVINARSTVA Stjepan Tomičić – od »Hrvatske straže« do ÖRF-a