Nedavno je objavljena vijest da je nakon punih 27 godina na zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu podignuta optužnica protiv osmorice zapovjednika i 14 pripadnika srpskih paravojnih postrojba koje tereti za ratni zločin protiv hrvatskih civila na području slavonskih sela Čojluga, Balinaca i Četekovca, gdje su u rujnu 1991. ubili 20 civila i dva ratna zarobljenika. S povijesnoga motrišta optužnica se, budući da je i vremenski i zemljopisno povezana, treba promatrati zajedno s optužnicom iz g. 2016. na zagrebačkom Županijskom sudu protiv 29 okrivljenika na području Voćina i Huma, okrivljenih da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine ubili 50 osoba, i to 47 civila i tri ratna zarobljenika pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. Samo u jednoj noći, 13./14. prosinca 1991., ubijena je 31 civilna osoba. Žrtve su bile surovo i bestijalno zlostavljane, a potom ubijene ne samo hitcima iz vatrenoga oružja, nego su neke žrtve ubijene udaranjem čeličnim lancima, zabadanjem čavala u prsni koš, udarcima sjekirom u glavu, a neke su žrtve zaklane, nakon čega su njihova tijela zapaljena.
Svi su ti zločini obrađeni strogo znanstvenom metodologijom, opisani temeljem svjedočanstava i potkrijepljeni izvornim dokumentima u knjizi dr. Miljenka Brekala »Slatinska kronika Domovinskoga rata« (»Svjetla grada«, Osijek, 2017.). Autor na 608 stranica daje kronološki pregled velikosrpske ideologije u povijesti od 19. st. do devedesetih godina prošloga stoljeća, političke nositelje i naoružane operativce u njezinoj provedbi na slatinskom području, kronologiju ratnih zločina, do vojno-redarstvenih akcija »Orkan ’91.« i »Papuk ’91.«.
Sela u općini Mikleuš: Balinci (prema popisu iz g. 1991. imali su 295 stanovnika), Četekovac (311) i Čojlug (86), bila su nastanjena pretežito hrvatskim pukom. Na njih su 4. rujna 1991. točno u 9:05 pripadnici tzv. Papučkoga odreda izvršili napad u kojem je »sudjelovalo četiristo pripadnika pobunjenih Srba, a navedena živa sila neprijatelja bila je gotovo identična broju pučana u sva tri sela jer su pripadnici srpske nacionalnosti polovicom kolovoza 1990. godine napustili navedena sela i priključili se paravojnim srpskim postrojbama u Brđanskoj«. »Naime, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, u navedenim selima egzistirala su 204 kućanstva, u kojima je prebivalo ukupno 692 pučana, a od toga je broja Hrvata bilo 490 ili 71 %, Srba 177 ili 25 % i ostalih 25 ili 4 %« (str. 273.).
U nastavku dr. Brekalo detaljno opisuje tijek napada: »Prije izravnoga napada, neprijateljske postrojbe najprije su otvorile snažnu minobacačku i rafalnu vatru iz više vrsta teškoga pješadijskog naoružanja. Nakon vatrene pripreme teroristi su na ulazu u Balince i Četekovac zapalili više stambenih i gospodarskih objekata, što je izazvalo konsternaciju, paniku i bijeg pučanstva iz sela.
Tijekom trajanja napada na Balince i Četekovac, neprijateljske postrojbe postavile su zasjede na ulazu u Čojlug iz pravca zapada. Pobunjeni Srbi su iz zasjede otvorili rafalnu vatru na četiri osobna automobila u kojima su se nalazile osobe koje su nastojale pobjeći iz sela. Predmet napada bile su i osobe koje su se iz pravca Mikleuša vraćale u Čojlug radi pružanja pomoći. Od navedenih 380 pučana u sva tri sela, iz vatrenoga i hladnoga oružja ubijene su dvadeset i četiri osobe, a pet ih je teško ranjeno« (isto).
O masakru je širu hrvatsku javnost tri dana kasnije izvijestio »Večernji list« (7. rujna 1991.) u tekstu naslovljenom: »Stravični pokolj staraca«. Dr. Brekalo temeljem spisa Županijskog suda u Zagrebu (Kov-Rz-3/16., str. 378.) donosi podatke o žrtvama i načinu na koji su ubijene:
»- Ika Biškupović, rođena 27. siječnja 1949. u Balincima, kći Pavla i Marije, Hrvatica, rimokatolkinja, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 135 (život izgubila u podrumu svoje obiteljske kuće; srpski teroristi su joj iz vatrenoga oružja zadali dvije ustrijelne rane u smjeru od leđa prema naprijed s posljedicom razorenja desnog plućnog krila i krvnih žila, povrede su bile osobito teške, a od njih je ubrzano nastupila smrt);
– Ivan Biškupović, rođen 11. veljače 1943. u Balincima, sin Antuna i Ane, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 143 (život izgubio pred ulaznim vratima svoje kuće; srpski teroristi nanijeli su mu najmanje pet strijelnih rana, između ostaloga dva prostrijela jetre, razorenje VIII. grudnog kralješka kao i prostrijel oba plućna krila, povrede su bile osobito teške, a od njih je nastupila trenutna smrt);
– Ivan Biškupović, rođen 22. srpnja 1925. u Balincima, sin Pave i Barbare, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 155 (život izgubio ispred svoje obiteljske kuće; srpski teroristi su mu iz vatrenoga oružja nanijeli prostrijelnu ranu na abdomenu s posljedicom razdora tankoga i debeloga crijeva, slezene i krvnih žila abdomena, povrede su bile osobite teške, a od njih je ubrzano nastupila smrt);
– Juraj Borovac, rođen 1. rujna 1926. u Pazarištu kod Gospića, sin Pavla i Marije, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 7 (život izgubio u dvorištu svoje kuće; srpski teroristi su mu nožem nanijeli više ubodnih rana s lijeve i desne strane vrata s posljedicom presijecanja mišića i krvnih žila vrata, kao i ubodnu ranu lijevoga režnja pluća, povrede su bile osobito teške, a uslijed njih je došlo do iskrvarenja i ubrzane smrti);
– Josip Butorac, rođen 24. kolovoza 1928. u Balincima, sin Stjepana i Marije, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 127 (život izgubio na cesti ispred svoje kuće; srpski teroristi su mu iz vatrenoga oružja nanijeli prostrijele grudnoga koša s posljedicom prijeloma II.-V. rebra s prednje lijeve strane, grudne kosti, razorenje aorte i plućne arterije te desnoga pluća s prijelomima desne nadlaktične kosti, povrede su bile osobito teške, a uslijed njih je ubrzano nastupila smrt);
– Nikola Butorac, rođen 16. prosinca 1957. u Osijeku, sin Nikole i Marije, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr.8;
– Mijo Lovrenc, rođen 23. lipnja 1959. u Balincima, sin Johana i Ane, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 143 (život izgubio pred ulaznim vratima u dvorištu kuće Ivana Biškupovića u Balincima kbr. 143; srpski teroristi su mu iz vatrenoga oružja nanijeli četiri strijelne rane, zadobio je prostrijele: glave s razorom mozga i višestrukim prijelomima svoda i baze lubanje, grudnoga koša s posljedicom razorenja lijevoga plućnog krila, vratne kralježnice i vratne arterije, povrede su bile osobito teške, a uslijed njih je ubrzano nastupila smrt);
– Duško Košorog, rođen 5. prosinca 1969. u Četekovcu, sin Alojzija i Marice, Hrvat, rimokatolik, pripadnik MUP-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 11 (iako ranjen u glavu, srpski teroristi su mu u leđa ispalili četiri hitca iz automatske puške, zadobio je prostrijele jetre, ošita, gornjega režnja desnoga plućnog krila, osrčja, srčanoga mišića i lijevoga plućnog krila);
– Adam Krupa, rođen 3. siječnja 1965. u Četekovcu, sin Ivana i Zlate, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 7 (iz vatrenoga oružja zadobio sedam strijelnih rana, od toga pet prostrijela s ulazom na leđnoj strani, a s izlaskom na prednjoj desnoj strani grudnoga koša, dok su mu uslijed ranjavanja razorena oba plućna krila)« (str. 275.-276.).
NASTAVLJA SE
