Iako je od starine taj dio zapadnoga dijela Zagreba pripadao Crkvi, točnije Prvostolnomu kaptolu, tek je prije osamdeset godina Kustošija postala samostalna župa. A i ime koje nosi to područje iza Črnomerca – koje tridesetih godina prošloga stoljeća nije bilo u sastavu Zagreba, nego njegova periferija – također je povezano s Crkvom, jer je naselje dobilo ime prema kanoniku kustosu. Danas poznato po velikom terminalu Črnomerec, nekadašnjoj ciglani »Müller« i drugim industrijskim granama, to obiteljsko naselje okuplja stanovništvo koje većim dijelom živi u kućama. Uz potok Kustošak, željezničku prugu i šumu Grmoščicu oko 14 tisuća stanovnika Kustošije – što doseljenika što djece i unuka nekadašnjih radnika i obrtnika te starosjedilačkoga stanovništva – dobro se nosi s vrevom i gužvom uz jednu od najduljih zagrebačkih ulica, Ilicu. Taj se promet toliko ne osjeti u Gornjoj i Donjoj Kustošiji, gdje se zadržao mentalitet mirnijega okruženja u kojem se ljudi poznaju i pozdravljaju, kada prolaze pokraj crkve obvezno se prekriže…
Identificiranje Kustošije prepoznatljivo je i po njihovu župnom zaštitniku sv. Nikoli Taveliću, budući da je 1939. godine to bila prva župa u Hrvatskoj koja je nosila ime tada blaženoga Tavelića. Vjernici iz Kustošije zato često spominju tek ime toga svetca, kao da podrazumijevaju da njihovi sugovornici znaju da dolaze sa zapada Zagreba. Dok iščekuju jubilej osamdesete obljetnice osnutka župe, već su spremni za župni blagdan za koji su se pripremali raznim pobožnostima i duhovnim sadržajima. Da su vjernici povezani sa župom i rado dolaze na misna slavlja, svjedoči i 48-godišnji župnik Božidar J. Tenšek, rodom iz Orehovice, koji je u Kustošiju stigao 2011. godine iz Sesveta. »U mentalitetu ljudi na istočnom dijelu grada malo je vidljivija privrženost crkvi, a u Kustošiji je opušteniji način života. Povezujem to s ljudima koji su većinom radnici, a kada radnik dobije slobodnu subotu i nedjelju, želi se odmoriti. Osjeća se iscrpljenost kod naroda, ali mise su posjećene, čak i nešto više od gradskoga prosjeka. Nedjeljom na četiri mise dođe između 10 i 12 posto župljana. Ljudi poštuju svećenika i časne sestre«, govori župnik Tenšek o svojim župljanima, njih oko 13 tisuća.
Godišnje u župi bude oko 130 sprovoda, stotinjak krštenja i 20-ak vjenčanja, a po generaciji bude stotinjak krizmanika i prvopričesnika. Za blagoslov kuća obilazi se oko 3000 domaćinstava. »U župi se većinom živi u kućama, njih je 60-70 posto. Djeca su se preselila u susjedne četvrti, a roditelji su ostali živjeti u tim kućama, ali kako stariji umiru, njihovoj je djeci teško uzdržavati nekretnine pa sam primijetio da se velik dio njih prodaje. Negdje na tim mjestima nastanu manje zgrade s više stanova, a imamo i nekoliko većih zgrada – tako da s jedne strane imamo velik broj starijega stanovništva, ali zahvaljujući izgradnji i doseljavanju, broj je župljana stalan. Čak je prestao i padati broj školske djece i počelo ih se više upisivati u školu«, govori župnik Tenšek o župi iz koje su potekla četiri svećenička zvanja i tri redovnice, a sada imaju i trojicu bogoslova.
Nositi ime župe po prvom hrvatskom kanoniziranom svetcu obvezuje, pa župnik Tenšek govori kako su započeli s pobožnošću devet petaka uoči blagdana: »Vjernici ne znaju previše o njemu, znaju da je bio mučenik, da je živio u 14. stoljeću, znaju da je prvi hrvatski svetac i osjećaju svijest pripadnosti župi, možda i samim imenom. No trudimo se vjernike kroz župni vjesnik informirati o sv. Nikoli Taveliću, a nedavno smo se vratili i s hodočašća u Svetu Zemlju, gdje je sv. Nikola djelovao.«
Prvi župnikov suradnik posljednja dva mjeseca jest mladomisnik Ivan Braovac (26), rodom iz Sesvetskoga Kraljevca, koji je nakon đakonskoga praktikuma u Lučkom u kolovozu ove godine stigao u Kustošiju. Kada je dobio dekret, znao je da je župa brojčano i prostorno velika, da je aktivna i da u njoj djeluje mnogo zajednica. »Smatrali smo svi – moji kolege mladomisnici i ja – da je Kustošija dobra župa za početak svećeničkoga rada. Dobio sam od bivših kapelana pozitivne komentare, župa je na dobrom glasu. Potrebno je sada još snažnije raditi s mladima, došlo je do smjene generacija pa nekadašnji mladi sada imaju svoje obitelji i angažirani su na drugim područjima. Ipak, dio mladih dolazi u župu na krunicu, krenuli smo sa susretima mladih, a s došašćem ćemo krenuti i s tematskim katehezama na koje ćemo zvati goste«, kaže kapelan Braovac te svjedoči i da je među kolegama svećenicima u Kustošijskom dekanatu dobra suradnja. Kao mladomu svećeniku koji je nakon završene srednje škole i prve godine na elektrotehničkom fakultetu upisao Katolički bogoslovni fakultet u župi mu je povjerena briga i za zbor mladih te ministrante, a u svim aktivnostima – kako svjedoči – oslanjaju se na vjernike laike koji vode pojedine župne skupine.
Vjerski životu u Kustošiji i prije osnivanja župe bio je živ, a to treba zahvaliti redovnicama službenicama milosrđa – ančelama – koje su svoj samostan izgradile još 1931. godine, a danas surađuju sa župom kao katehistice i sakristanke. Sada je na toj službi s. Esterina Olujić (69) koja je ove godine proslavila 50. obljetnicu prvih zavjeta, a u Kustošiji je u kontinuitetu već više od dvadeset godina. I doba mladenaštva veže ju uz taj dio Zagreba, jer se njezina obitelj 1961. doselila u Kustošiju, tu je pohađala osnovnu školu i nakon toga otišla u samostan u Split.
»Dolaskom sestara iz Dubrovnika otvorilo se pitanje izgradnje kapelice, časne sestre dale su nešto novca i zemljište za izgradnju kapelice koja je bila posvećena sv. Alojziju Gonzagi, a blagoslovio ju je 1937. nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je i sam bio donator te pomogao u izgradnji kapelice zajedno s društvom Hrvatskih katoličkih žena. Kada smo rušili stari samostan, očuvali smo oltarnu sliku iz te kapelice i tražili za nju prikladno mjesto. Nismo htjeli da ide iz župe, iako su neki predlagali da ju darujemo isusovcima. Ipak, na kraju je ostala u župnoj crkvi i sada krasi jedan zid. Ipak je župa krenula iz našega samostana«, kaže s. Esterina koja je predavala i vjeronauk u školi do mirovine, a sada je uključena u župnu katehezu prvopričesnika. Ančele su trajno povezane sa župom, iako ih je sada u samostanu samo pet. Još uvijek među susestrama i župljanima živi sjećanje na s. Mercedes koja je osnovala prvi mješoviti zbor, a bila je profesorica na Institutu za crkvenu glazbu.
Rast i napredak župe prati i tajnik župnoga pastoralnoga vijeća, inače rođeni Kustošijanac Krunoslav Milas (69), koji dobro poznaje povijest toga naselja jer je njegova obitelj već 92 godine nastanjena u Kustošiji. Iz dokumenata i razgovora sa starijima poznato mu je da je ta sredina početkom prošloga stoljeća bila prilično skeptična prema Crkvi, no doseljenjem i mijenjanjem strukture stanovništva i to se promijenilo 60-ih godina. »Što se tiče rada u župi – posebno otkada je došao župnik Tenšek – mnogo je stvari napravljeno koje prije nisu postojale, a kada se tomu pridodaju aktivnosti koje vode vjernici laici – župa dobro funkcionira. Nas 15 članova pastoralnoga vijeća imamo redovite sastanke nekoliko puta godišnje, a često i sami vjernici daju inicijative za promjene. Tako su naši župljani prije nekoliko godina podigli križ u Gornjoj Kustošiji gdje je 1945. ubijeno 17-18 ljudi, a nedavno je podignuta i kapelica na Stepinčevu putu na Sljemenu iza kaptolske lugarnice«, govori Milas.
Poseban ponos župe jest Caritas koji nije usmjeren samo na »liječenje« posljedica siromaštva, nego njeguje proaktivan pristup. To se posebno vidi u projektu osiguravanja stipendija za šest srednjoškolaca i studenata. U Caritasu kao logistička podrška pomaže bračni par Željko (56) i Jagoda (57) Čaržavec. Ta se poduzetnička obitelj vjenčala u Kustošiji, tu su krstili kćer, a onda i dvoje unučadi. »Odazvao sam se na župnikov poziv, nisam to planirao raditi, a već sam tu šestu godinu. Nisam ni znao što me sve čeka u Caritasu, ali to je pozitivno iskustvo i osjećam zadovoljstvo što mogu pomoći. Što se tiče stipendije, uspijemo prikupiti sredstva, župljani se prilično odazivaju i nikada nam nije nedostajalo za stipendije. Uvijek razmišljamo i o nekim novim akcijama«, kaže Čaržavec, a njegove riječi potvrđuje supruga, koja se iz Dalmacije preselila u Zagreb, a zajedno su u župi bili članovi i obiteljske zajednice.
Da bi svi ti karitativni projekti bili financijski održivi, članovi Caritasa pripremaju svake godine kestenijadu, prodajne izložbe, uključuju se u suradnju s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije, a volonterka Lucija Kelava Bekavac (38) govori i o akciji podjele kruha siromašnima. »Od ponedjeljka do subote ujutro dijelimo kruh, nismo to ograničili samo na naše župljane, nego svakomu tko dođe dajemo kruh. Imamo suradnju s pekarom iz naše župe, a volonteri se svakodnevno izmjenjuju u podjeli kruha«, govori Kelava Bekavac i ne zaboravlja spomenuti ime Ivanke Briški koja je postala poznata i izvan krugova Kustošije zbog svojega karitativnoga rada, posebice tijekom Domovinskoga rata. »Na svojem angažmanu i njezinim molitvama moram joj zahvaliti, a nisam ni svjesna koliki je trag ostavila da sam odlučila krenuti tim putem. Njezino je djelovanje donijelo toliko ploda našoj župi.«
Voditeljica župne karitativne kreativne radionice Darija Beljan (44) inače je odgajateljica u dječjem vrtiću »Petar Pan« pa pokušava osnažiti suradnju između župe i te predškolske odgojne ustanove. »Sedam žena svakoga četvrtka izlazi iz svoje svakodnevice i uobičajenih poslova i dolazi ovdje pokazati svoju kreativnost. Različitih smo afiniteta, svatko tko ima malo volje može se uključiti jer nisu to nesavladivi poslovi. Sada smo za župu dobili vrijednu donaciju murano stakla, pa ga uobličujemo u nakit, a onda na sajmu prodajemo i darove prosljeđujemo Caritasu, a prikupe se prilozi koji nisu zanemarivi. Inače izrađujemo rukotvorine od stvari koje ljudi odbacuju«, kaže majka trojice sinova.
I u materijalnom pogledu župljani žele spremno dočekati osamdesetu obljetnicu župe. U posljednjih šest godina uvelo se podno grijanje, uredio krov na crkvi, radilo se na župnom dvoru. O tome govore dvojica inženjera građevinarstva – Zdenko Hrženjak (62) i ekonomski vijećnik Ilija Beljan (43). »Dosta je skučeno, nemamo baš dovoljno mjesta za održavanje brojnih aktivnosti. No situacija je takva, pa se sada dio namijenjen za stanovanje preuređuje za još jedan pastoralni prostor i veću dvoranu«, govori Hrženjak, koji rado sa župljanima odlazi i na hodočašća, a dio je i župnoga mješovitoga zbora koji glazbeno animira nedjeljnu misu u 9.30.
Njegov mlađi kolega u struci, vijećnik Beljan, pak kaže: »Oduvijek sam vezan uz Crkvu – prije kroz pastoralno vijeće, a posljednjih sedam godina u ekonomskom vijeću, gdje svojom strukom pomažem materijalnu obnovu. Pripremili smo projekte i troškovnike za uređenje pročelja i zvonika, a i župljani se aktiviraju svojim darovima, širega su srca kada znaju za što konkretno pridonose«, kaže Beljan, rodom iz župe Grabovica u BiH, čiji je stric svećenik.
Iz svećeničke je, franjevačke obitelji u Hercegovini i župljanka Mara Zovko (66), umirovljena radnica tvrtke »Kamensko«. Ona predstavlja Molitveni vijenac Kraljice obitelji, koji je u Kustošiji krenuo prije 18 godina i aktivan je do danas. Molitveni vijenac ima 31 laticu, svakoga dana moli jedan član. Uz to Mara Zovko pomaže u čišćenju crkve, volontira u Caritasu, a s radošću se prisjeća mladih misa njihovih domaćih sinova. »U pripremama mladih misa svi smo se angažirali, to je bilo veliko oduševljenje. Tada sam se upoznala s mladima koji danas imaju svoju djecu, a drago mi je da sam mogla surađivati i s dvama bivšim župnicima – Marijanom Gradinšćakom i Zvonimirom Sekeljem«, govori Zovko.
Među molitvenim skupinama ističe se i doprinos Marijine legije, o kojoj govori 70-godišnja Zdenka Jerković koja se u Kustošiju doselila prije 12 godina iz središta grada. »Naš se prezidij zove Kraljica mučenika, imamo četiri članice. Apostolat vršimo u dvama domovima za starije i nemoćne koji su na području župe te s putujućom Gospom od vrata do vrata. Mnogo sam toga dobila u Marijinoj legiji, odlazimo svake godine na duhovne vježbe, hodočastimo u marijanska svetišta. Gospodin je silan i velik, daje milosti kada se čovjek radosno odazove«, svjedoči Jerković te, iako je naučena na život u središtu metropole, priznaje da su ljudi u Kustošiji bliži i bolje se poznaju, da je ambijent pitomiji.
Sve četiri nedjeljne mise u Kustošiji glazbeno su praćene, a župni mješoviti zbor uz orguljsku pratnju Terezije Babić posljednjih 13 godina vodi Bosiljka Pavlović iz Bistre, koja putuje u Zagreb na probe, nedjeljna i blagdanska slavlja. »Zbor je kvalitetan, mnogo zboraša ima neko glazbeno obrazovanje, redoviti su i žele učiti pa su napredovali. Trudimo se u župi održati nekoliko koncerata na godinu, a nastupamo i izvan župe te sudjelujemo na smotrama koje su vezane uz župne zborove. Pjevamo višeglasno, naše hrvatske autore, ali i strane, da se nađe nešto za svačije uši«, govori Pavlović koja je završila Institut za crkvenu glazbu.
Veselo i raspjevano i obiteljski zbor animira nedjeljna slavlja, a posebnost je to što se u njemu mogu vidjeti čak tri naraštaja zajedno – djed na gitari, roditelji kao zborovođe i pjevači te djeca u zboru. Otkada su se okupili prije šest godina, u svoj su repertoar uvrstili slavljeničke pjesme, ali poštuju i liturgijsku normu – govori Ivana Martinko (43) i nastavlja: »Zbor je nastao iz obiteljske zajednice u župi koja se sastajala po obiteljima, pa smo odlučili da naše usmjerenje bude kroz glazbeni izričaj. Svake nedjelje pjevamo na jednoj misi, a jedanput mjesečno klanjanje navečer predvodimo pjesmom i razmatranjima. Zbog različitoga sastava teško je organizirati probe, ali uspijevamo.«
U valovima – ovisno o naraštajima – pojačava se i smanjuje pastoralni rad s mladima. U Kustošiji od njih mnogo toga kreće, njihova energija i mladost pokreće i druge župljane. Tako je posljednjih godina zaživio križni put po ulicama Kustošije u korizmi, mladi su odlazili na ljetni program Škola zajedništva… O tome svjedoči voditeljica zbora mladih »Plam« Ana Žderić (19), studentica učiteljskoga fakulteta. Ona se na kraju osnovnoškolskoga obrazovanja uključila u zbor jer joj je starija sestra već pjevala. »Došla sam s još trima prijateljicama, bila mi je velika želja priključiti se zboru mladih. Dobro su nas prihvatili, bili su otvoreni za sve. Tada nas je bilo 20-30, no u posljednje su se vrijeme promijenile dvije voditeljice, došli su novi članovi. Osim što pjevamo, uključujemo se u liturgiju čitanjima, prije mise molimo krunicu Božjega milosrđa, a u listopadu i krunicu Gospi«, govori Žderić.
Da se mladi znaju družiti u dvorani, pogledati zajedno film, ali i provoditi vrijeme i izvan župe – potvrđuje student građevine na Tehničkom veleučilištu Zagreb Martin Čus (19), koji je ministrant već 13 godina. »Imamo mlađe i starije ministrante, a posebno velik broj okupi nas se za blagdane. Tada nas bude toliko da gotovo nemamo što odjenuti, tko ne dođe na vrijeme ne može ministrirati jer nema dovoljno ‘obleke’. Inače postoji raspored ministriranja«, kaže Čus koji je prošao i program animatorskoga ljeta na Malom Lošinju.
A ulogu animiranja i mladih i odraslih za hodočašćenje ima planinarsko društvo »Stanko Kempny«, utemeljeno 1991. godine u okviru djelovanja župnoga mješovitoga zbora. Članovi su mu planinari katolici koji u planinarske sadržaje uključuju i vjerske, a poznati su po predvođenju zavjetnoga hodočašća grada Zagreba u Mariju Bistricu, ali i hodočašća velebitskoj Gospi od Rujna. Njihov je predsjednik Milan Belušić (71), umirovljeni inženjer kemijske tehnologije, koji kaže: »Utemeljili smo i prvu planinarsku i vjersku obilaznicu Zagrebački romarski put, čija trasa vodi od zagrebačke katedrale do Marije Bistrice – nekadašnjim hodočasničkim putovima blaženoga Alojzija Stepinca. Iako nas sada više nema puno i manje smo aktivni zbog starosti i bolesti, želimo popularizirati hodanje, jer je to zdravo.«
