Priličan broj odraslih, zbog nekoga razloga, želi piti kavu bez kofeina. Stoga prehrambena industrija već stotinu godina otkriva načine kako iz zrnaca kave eliminirati kofein. Danas je najpopularnija metoda ekstrakcije kofeina pomoću otapala metilen klorida ili diklormetana. Riječ je o vrlo štetnoj kemikaliji, koju je Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala u skupinu (2B) mogućih kancerogena.
Kemija uklanjanja kofeina
Zanimljivo je da američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) zabranjuje uporabu diklormetana u proizvodnji boja ili ljepila, ali ne zabranjuje uporabu toga otapala u pripravi dekofeinizirane kave. Postupak izvlačenja kofeina iz kave vrlo je invazivan kemijski proces. Najprije se još zelena suha zrna kave natope u vrućoj vodi ili opare vodenom parom, čime se u zrnima otvaraju pore, a kofeinu se povećava topljivost. Zatim se sve potopi u organskom otapalu, koje služi za ekstrakciju kofeina. Tako zrnca kave ostanu bez kofeina, ali zaostanu molekule diklormetana. Stručnjaci smatraju da tragovi diklormetana u zrncima kave nisu štetni ako njihov udio nije veći od 10 ppm (10 milijuntnih dijelova). U tom slučaju dekofeinizirana kava može na tržište.
Čega ima, čega nema?
Dodatna prijevara potrošača jest pravilnik prema kojem proizvođač oguljenoga proizvoda nije dužan navesti kemijsku metodu eliminacije neželjenoga kofeina. Takva deklaracija proizvoda nije transparentna: možda nema kofeina, ali možda ima diklormetana. O štetnosti diklormetana govori činjenica da je prehrambena industrija u stalnoj potrazi za boljim otapalom za izvlačenje kofeina iz prave kave; pa se tako preporučuje etilni acetat, superkritični ugljikov dioksid ili trikloretilen. Isti onaj trikloretilen koji se upotrebljava u kemijskim čistionicama za otapanje, odmašćivanje i ekstrakciju.
Kemijska dekonstrukcija hrane
Čak i da nije štetna za zdravlje, diklormetanom dekofeinizirana kava derivat je neukusa: zrnca kave su ogoljena, kemijskim je alatom iščupana srž, supstanca zbog koje uživaju kavopije. Ne postoji kava bez kofeina, osim u sprezi potrošačke komocije i industrijske inovativnosti.
Kava bez kofeina je surogat, sintetski proizvod, kemijska dekonstrukcija prirodnih tvari u službi razmaženoga potrošača. Kava bez kofeina je ideja (ili izmišljotina) koja se može materijalizirati samo zato što je to tehnički postalo moguće. Bez kancerogenoga diklormetana nema kave bez kofeina.
(Ne)kultura prehrane
Slično kemijsko nasilje i samoživo redefiniranje hrane poprima sve veći broj oblika i primjera. Tako se danas nudi i zahtijeva čokolada bez šećera, hamburger bez mesa, pivo bez alkohola, kruh bez soli, mlijeko bez laktoze ili voda bez mineralnih tvari. Ova potonja dobra je za glačalo, ali ne i za ljudsko nepce. Naravno, među nabrojenim primjerima postoje opravdani medicinski slučajevi – kada se radi o zdravstvenim poremećajima ili bolesnicima. No sve veća popularnost tih osiromašenih prehrambenih surogata nije rezultat lošega javnozdravstvenoga profila nacije. Zahtjev za hranom bez nutrijenata je sociopatološki fenomen.
Moderno društvo prihvaća prehrambene karikature, mućke, bez potrebe za humorom ili dozvolom za ironijom. Spremno guta surogate i »fake« proizvode i pristaje na mazohizam konzumacije. A prehrambena industrija, kao i dosad, ubacuje nepotrebne kemijske aditive u hranu ili joj tehnološkim trikovima oduzima temeljne sastojke.
