Bi li se dogodio takozvani »stablomor« za vrijeme nedavne oluje koja se nadvila nad Splitom da je bilo više brige, a ne zanemarivanja splitskih stabala, pita se u Slobodnoj Dalmaciji Damir Šarac. Teško je stradao franjevački samostan sv. Ante i Gospina crkva na Poljudu. Frano Delić, poljudski župnik i gvardijan, nije krio svoju zatečenost posljedicama. Perivoj je uništen. Srušen je kip, a nastradali su brojni čempresi. Pokazalo se da je i Marjan kronično zapušten. Perivoj u kojem su rasli veliki čempresi, a vjernici se okupljali na molitvu sada je neprepoznatljiv. Oboreni su gotovo svi stari čempresi, njih desetak, ostala su samo tri starija i dva mlađa. Jedan veliki čempres srušio je krov crkve. Drugi je pao po automobilima i tu je šteta velika. Kipu sv. Ante uništena je glava. Javio se Kažimir Hraste, autor kipa. Izbijen je i novi pločnik od prije nekoliko godina. Samostanski vrt od kojega su se prehranjivala braća potpuno je poharan. Stručnjak Igor Belamarić u mnogome vidi plod zanemarivanja jer smatra da sedamdeset godina nije pila ušla na Marjan. Zapuštena i oslabljena stabla najprije je napao potkornjak, a sada dotukao vjetar. »Tvrdim da našim stablima prijeti još veća opasnost od gljiva truležnica nego od potkornjaka, o čemu se gotovo ne vodi računa. Prije tridesetak godina stabla u gradu bila su srednje dobi, a danas ih je puno u terminalnoj fazi, stare kao i sva živa bića. Stoga ih treba češće kontrolirati i brinuti se za njih, a ako treba i uklanjati«, rekao je Belamarić.
U Kanadi, SAD-u i Velikoj Britaniji istraživanja psihologa i sociologa pokazuju da Z generaciji, to jest rođenima od 1997. do 2012. godine nedostaju temeljne i vrlo važne životne vještine. Taj je problem postao više rasprostranjen i u drugim zemljama Zapada. Stručnjaci pokušavaju objasniti uzroke i ponuditi konkretna rješenja, a neke se paralele povlače i prema mladima u Hrvatskoj. Tako Jean Twenge, profesorica psihologije na Državnom sveučilištu San Diego i autorica knjige »Generacije«, tvrdi da velik dio današnjih dvadesetogodišnjaka obaju spolova ulazi u odraslu dob sa slabom predodžbom o tome što to zapravo znači.
»Njima iz svekolikih razloga jednostavno nedostaju životne vještine kao što su kuhanje, mijenjanje gume na automobilu, pranje rublja, šivanje ili planiranje proračuna za stanarinu. A sve to je bilo prilično jednostavno njihovim roditeljima«, smatra Jean Twenge. Kao razlog navodi i preveliko pokroviteljstvo roditelja koji se ne brinu dovoljno da vlastitu djecu nauče samostalnosti za nadolazeće godine. Stoga im produžuju adolescenciju pa oni sve dulje žive s mamom i tatom te su o njima financijski ovisni. »Osim ljubavi i potpore glavni bi cilj roditelja trebao biti pripremiti, podučiti djecu za sudjelovanje u društvu i razdoblje života kada im oni zbog vlastite starosti i smrti više ne će moći pomagati«, smatra američka stručnjakinja. Problem se uočava u školstvu. Naime do osamdesetih srednjoškolci su u New Yorku kao dio svojega standardnoga nastavnoga plana učili kuhati, prati, čistiti i šivati. Svojedobno su u američkim školama tijekom Pokreta za oslobođenje žena ukinuli i tečaj domaćinstva. Sada mnogi žale za njim, smatrajući da je nudio ključne životne lekcije za oba spola. Usput rečeno, taj predmet nekoć je postojao i u srednjim školama u bivšoj Jugoslaviji. Sveučilišta su nekad bila mjesto kamo ste mogli poslati svoje dijete da postane samostalno, a u moderno doba srednje škole i sveučilišta u New Yorku podbacuju kod svojih učenika, i to ne akademski, nego praktično. Ako to već nisu naučili kod kuće, mnogi ulaze u odraslu dob ne znajući kako ručno oprati vlastito rublje, pravilno ugoditi perilicu, postaviti plahtu ili ispeći piletinu. U školstvu ih tomu ne uče pa nedostatak tih vještina često rezultira osjećajem izgubljenosti mladih kada uđu u »stvarni svijet«, stoji u New York Postu.
Na Sveučilištu Waterloo u Ontariju u Kanadi pokrenuli su brzi tečaj »Odrastanje 101«, na kojem studenti mogu usvojiti praktično zdravorazumsko znanje i vještine poznate generacijama prije njih. Mariellisa Reyes, književnica s diplomom prvostupnika psihologije, navela je bitne vještine koje nažalost generacija Z potpuno gubi: kuhati osnovna jela, šivati, obavljati osnovne kućne poslove, raditi u vrtu, jer više vole biti u zatvorenim prostorima. Osim toga muče se s osnovnim matematičkim vještinama i previše se oslanjaju na mobilne kalkulatore. Nedostaje im osnovni bonton. Izbjegavaju kupnju uživo, preferiraju dostavu na kućnu adresu te se muče s komunikacijom licem u lice. Uza sve to im nedostaje osjećaj za orijentaciju. Zabrinjavajuće je što ne poštuju roditelje i učitelje, nego više vjeruju influencerima ili mrežnim prijateljima koje nikada u životu nisu vidjeli, smatra druga stručnjakinja, Anki Deo iz Velike Britanije. Kod čitanja ili gledanja nečega brojnima nedostaje ispravna obrada i tumačenje prikazanih informacija. Također previše njih muku muči s jednostavnim matematičkim izračunima, a većina ih smatra da i ne moraju misliti svojom glavom kada to uređaji rade za njih, prenosi Željko Simunić u Slobodnoj Dalmaciji.
