Kada je Robert Francis Prevost u svibnju stupio na stolicu sv. Petra, mnogo je bilo nagađanja koliko o njegovu prethodnom teološkom smjeru toliko i o smjeru u kojem će uputiti teološko promišljanje Crkve. No malo je tko prije kolovoške objave da će velikan filozofije odgoja, sv. Ivan Henrik Newman, biti proglašen crkvenim naučiteljem očekivao da će papa Lav XIV. svoj prvi samostalni učiteljski dokument posvetiti odgoju i obrazovanju – a još manje da će njime oživjeti interes za umnogome zanemaren dokument Drugoga vatikanskoga koncila. Kroz apostolsko pismo »Crtati nove zemljovide nade«, objavljeno u povodu 60. obljetnice koncilske deklaracije »Gravissimum educationis«, rado nas je komentarima proveo dr. Laurent Kružić, predstojnik Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije i duhovnik u Katoličkoj osnovnoj školi »Josip Pavlišić« u Rijeci.
Kompas moćan i nakon šest desetljeća
Kako navodi u preambuli apostolskoga pisma, papa Lav XIV. u koncilskoj je deklaraciji prepoznao moćan i otporan podsjetnik da odgoj nije »pomoćna aktivnost«, nego »sama građa evangelizacije«, »konkretan način na koji evanđelje postaje odgojna gesta, odnos, kultura«. Brojna su odgojna djela i karizme Crkve, nastavlja Papa, u šezdeset godina nakon objave u »Gravissimumu« pronalazila svojevrstan »kompas«, te i ne začuđuje što je tomu kompasu posvećeno čitavo poglavlje Papina pisma. Nužnim se stoga čini razumjeti značenje izvorne koncilske deklaracije, okolnosti čijega je nastanka dr. Kružić izložio i na nedavnoj panel-raspravi o kršćanskom odgoju u Rijeci.
»Koncilska deklaracija o kršćanskom odgoju proizlazi iz potrebe onoga vremena da se odgovori na krizu formacije mladih, da se napravi korak naprijed u odnosu na odgojnu encikliku Pija XI. ‘Divini illius magistri’ te da se uključe nove filozofske i teološke spoznaje u koncept odgoja. Za potonje na Koncilu zaslužan je i poznati francuski filozof Jacques Maritain. U tom smislu ‘Gravissimum educationis’ neočekivano je aktualan dokument«, ističe dr. Kružić.
Broditi novim prostorima
Doista, teško je poreći aktualnost načelima koncilskih otaca koje Papa ponovno iznosi na vidjelo: pravu svake osobe na cjelovit odgoj – duhovni, intelektualni, emocionalni, socijalni i tjelesni – prvenstvu obitelji u odgoju za ljudskost, dužnosti crkvene zajednice da podupre sjedinjenje vjere i kulture, ali i opasnosti od svođenja obrazovanja na stručno osposobljavanje ili ekonomsko oruđe lišeno i etike.
»Ljudsko se biće ne može zatvoriti u samodostatnost, nego treba s divljenjem promatrati stvaranje, vlastito postojanje i transcendentnu dimenziju života«, sažima dr. Laurent Kružić »kozmologiju« kršćanskoga odgoja pape Lava XIV.»Vrijednost odgoja i obrazovanja ne mjeri se samo na osi učinkovitosti: mjeri se u odnosu na dostojanstvo, pravdu, sposobnost služenja općemu dobru. (…) Zadaća je katoličkoga odgoja i obrazovanja ponovno izgraditi povjerenje u svijetu rascijepljenu sukobima i strahovima, prisjećajući se da smo sinovi i kćeri, ne siročad: iz te se svijesti rađa pobratimstvo«, upozorava Papa.
Ne valja ipak zanemariti činjenicu da se već nakon Drugoga vatikanskoga koncila počelo govoriti kako »Gravissimum educationis« nije dovoljno dobar dokument, primjećuje dr. Kružić. »Mladi perit Joseph Ratzinger navodi da je deklaracija neočekivano kratka i siromašna. Međutim, saborski oci nisu htjeli donijeti dogmatsku proklamaciju o odgoju, nego pastoralni i pedagoški impuls koji će se nastaviti širiti. Vjerujem da su u tome uspjeli. ‘Osvježenje’ pape Lava sastoji se u prisjećanju da još nismo iscrpili sve koncilske poticaje te da ne smijemo zanemariti ni nove izazove koji su pred nama«, smatra sugovornik.
Dva drevna temelja za nove izazove
Prije nego što se u zaključnim trima poglavljima suočio s tim izazovima, Papa je iznio i dva temelja na kojima suočavanje valja izvršiti. Prvi je temelj »dinamička povijest« katoličkoga odgoja i obrazovanja. Od prispodoba pustinjskih otaca i otačkoga sjedinjavanja biblijske mudrosti s grčko-rimskom tradicijom preko tišine monaškoga učenja iz koje je ponikla sveučilišna skolastika pa sve do bezbrojnih svetaca koji su u školovanju prepoznali evangelizacijsko djelo milosrđa, odgojno-obrazovna tradicija Crkve svjedoči da »pedagogija nikada nije rastjelovljena teorija, nego tijelo, strast i povijest«. Drugi je temelj »živa tradicija« crkvenoga nauka, koja u odgoju i obrazovanju prepoznaje »zajednički pothvat« gdje se vjera i razum ne odjeljuju od empatije, ali ni od nade u budući procvat čovjeka i društva. Na tim temeljima Papa osvježava temeljna načela katoličkoga odgoja i obrazovanja: postaviti osobu u središte odgoja znači »pomoći joj da otkrije smisao života, svoje neotuđivo dostojanstvo i svoju odgovornost prema drugima«; a razmatranje Božjega stvorenja odgoju jamči kreativnost koliko i ispravnu posvećenost društvenoj pravednosti, ekološkoj odgovornosti i miru.
S takvih se gledišta Papa u prvom »izazovnom« poglavlju, »Broditi novim prostorima«, osvrće na »ispit povjerenja« kojemu je digitalno okružje podvrgnulo odgoj i obrazovanje. »Tehnologije moraju služiti osobi, ne nadomjestiti je; moraju obogatiti proces učenja, ne osiromašiti odnose i zajednice. Sveučilište i katolička škola bez vizije riskiraju postići bezdušnu učinkovitost, standardizaciju znanja koja se ispostavlja duhovnim osiromašenjem. (…) Ni jedan algoritam ne može zamijeniti ono što odgoj i obrazovanje čini čovječnim: poeziju, ironiju, ljubav, umjetnost, maštu, radost otkrića, pa čak i učenje na pogrješkama.«
Od pakta do zviježđa
Takav rasplet, primjećuje Papa, može spriječiti samo pastoralna kreativnost u formaciji učitelja za aktivno podučavanje lišeno »tehnofobije«, u teološkom i filozofskom razlučivanju kriterija javne etike, ali i u djelovanju sveučilišta koja trebaju »nuditi ‘kulturnu diakoniju (služenje)’, manje katedarskih profesura, a više stolova za kojima se sjedi zajedno, bez nepotrebnih hijerarhija«. Nije slučajno što takvi zahtjevi podsjećaju na poslanje koje je papa Franjo 2019. namijenio Globalnomu obrazovnomu sporazumu (paktu). Dopunjujući »sedam putova« toga sporazuma trima prioritetima – osigurati mladima prostore za tišinu nutarnjega života, dati prednost osobi pred algoritmom i odgajati nenasilnim jezikom pomirenja – papa Lav XIV. opisao ih je kao »proročko naslijeđe«, ali i »zvijezdu vodilju« onoga što je prozvao »Globalnim odgojnim zviježđem« – savezom raznolikih odgojnih karizma i institucija.
»Globalna strategija pape Franje odjednom se nalazi uklopljena u globalno odgojno zviježđe. To nije samo puka analogija. Želi se reći kako globalna povezanost ljudskoga bratstva nije svrha samoj sebi, nego treba imati pogled prema kozmičkoj dimenziji postojanja. Ovdje su vrlo prikladne pjesnikove riječi: ‘Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda…’ Ljudsko se biće ne može zatvoriti u samodostatnost, nego treba s divljenjem promatrati stvaranje, vlastito postojanje i transcendentnu dimenziju života«, sažima dr. Kružić »kozmologiju« kršćanskoga odgoja pape Lava XIV.
Kozmologija kršćanskoga odgoja
Izraz kozmologija Papa je odabrao s razlogom: jer najčešći je i najizvorniji pojam pisma upravo odgojno »zviježđe«, koje čine katoličke škole i fakulteti, sveučilišta i instituti, centri za strukovno obrazovanje, pokreti i digitalne platforme, strukovne inicijative i pastoralni programi – svi pozvani na različite oblike suradnje. »To zviježđe zahtijeva kvalitetu i hrabrost: kvalitetu pedagoškoga planiranja, usavršavanja učitelja i upravljanja; hrabrost u osiguravanju pristupa najsiromašnijima, u potpori krhkim obiteljima, u promicanju stipendija i inkluzivnih pravila. (…) Gdje je pristup obrazovanju povlastica, Crkva mora rastvarati vrata i otkrivati nove putove, jer ‘izgubiti siromahe’ isto je što izgubiti i samu školu. (…) Svjesni smo teškoća: hiperdigitalizacija može skrhati pažnju; kriza odnosa može raniti psihu; socijalna nesigurnost i nejednakosti mogu ugasiti čežnju; no upravo tu katoličko obrazovanje može biti svjetionikom: ne nostalgičnim skloništem, nego laboratorijem razlučivanja, pedagoške inovacije i proročanskoga svjedočenja. (…) Pozivam obrazovne zajednice: razoružajte riječi, podignite oči, čuvajte srce«, zaključuje Papa i dokumentu »Crtati nove zemljovide nade«.
Kakva je teološka orijentacija novoga pape?
