Dogodilo se, piše Renata Rašović u Večernjem listu, i to da učenici sjede u klupama i razgovaraju oči u oči, umjesto igrica na mobitelu u dvorištu se igraju lovice i skrivača. Dobra je vijest da u sve više hrvatskih škola nema Facebooka, Instagrama, Snapchata i TikToka ni čavrljanja preko WhatsAppa. Ne samo mobitelima, u Osnovnoj školi u Vrgorcu odzvonilo je i gaziranim sokovima, umjetnim noktima i neprimjernoj šminki. Promjena, pokazalo se po tko zna koji put, počinje lokalno s djecom, roditeljima i nastavnicima koji su odlučili reći »ne« digitalnoj ovisnosti i kojekakvim čudima iz virtualnoga svijeta, kojima nije mjesto u školi, i ne samo u školi. Najdalje je zasad otišao Grad Zagreb ove jeseni svojom preporukom zagrebačkim osnovnim školama da zabrane upotrebu mobitela, nakon što je već veći broj škola samoinicijativno kućnim redom zabranio upotrebu mobitela djeci, uz propisane iznimke i sankcije.
No što je s reguliranjem upotrebe mobitela u obrazovnim ustanovama na razini cijele države? Niz je zemalja već uklonilo mobitele iz obrazovnih ustanova i proveo istraživanja te dobio iznenađujuće pozitivne rezultate o poboljšanju obrazovnih procesa, a o međuljudskim odnosima da se i ne govori, što je tek prvi korak prema suočavanju s utjecajem digitalnih tehnologija i društvenih mreža na zdravlje djece. Umjesto da bude alat za učenje mobitel sve češće postaje izvor problema i izazova kada je riječ o mentalnom zdravlju, poremećajima ponašanja, ovisnosti, anksioznim i depresivnim stanjima. Brojna istraživanja pokazuju višestruke negativne učinke upotrebe mobitela i društvenih mreža. To su posljedice više nego dramatične, posebno za djecu i mlade, i nose fizičke i zdravstvene probleme poput oštećenja vida, glavobolje, tjelesnih deformiteta, pretilosti, problema u socijalizaciji i razvoju emocija zbog usporenoga razvoja emocionalnih komponenti osobnosti, zaostajanje u izražavanju i kontroli emocija. Valja spomenuti i stvaranje nerealne slike o sebi i drugima, ovisnost i zapostavljanje učenja, školskih i drugih obveza, kao i opasnost od izlaganja internet-nasilju, cyberbullyingu i neprimjernim sadržajima te ugrožavanje privatnosti. Škole u kojima nema više mobitela već bilježe pozitivne promjene na djeci: aktivnija su i pažljivija na nastavi, više se međusobno druže i komuniciraju, povećala se socijalna interakcija među učenicima i općenito je atmosfera u školi vedrija i opuštenija. Škola bez mobitela ne može biti samo pilot-projekt u pojedinim školama, gdje su takvu mjeru samoinicijativno poduzeli nastavnici, roditelji, a u nekim školama čak i učenici, jer riječ je o problemu koji oblikuje cijelu, nadolazeću, generaciju. Pametna djeca bez pametnih telefona – zvuči kao odrastanje u stvarnom, a ne virtualnom svijetu, zvuči kao dobro staro djetinjstvo, napominje novinarka Večernjega.
Stariji sve izoliraniji
Sve se više osjeća osamljenost stanovništva, posebno starijih osoba. Ostaje pitanje kako je moguće da se u vrijeme kada je svijet sve povezaniji, čak zahvaljujući pametnim telefonima, stanovništvo osjeća sve izoliranije. Studije upućuju da su uz usamljenost povezani i rizici od razvoja moždanoga udara, srčanih bolesti, depresije i stresa, što se širi i među mladima i starijim građanima u industrijaliziranim zemljama. Među starijim osobama u dobi od 65 godina i starijima porast socijalne izolacije uočen je u svim dobnim skupinama. Udio ljudi koji su rekli doslovno da se ne viđaju s prijateljima porastao je sa 5 na 11 posto. Dugotrajna usamljenost povezana je s nekoliko poznatih zdravstvenih rizika, ali OECD upozorava na njezinu povezanost s lošim radnim učinkom te većom vjerojatnošću nezaposlenosti i ranoga napuštanja obrazovanja.
Koronavirusne posljedice
Istraživači su zamijetili da se muškarci i mladi pojavljuju kao nove rizične skupine. Dok su muškarci u istraživanjima tradicionalno bili u skupinama s nižom stopom osjećaja usamljenosti i boljom kvalitetom međusobnih odnosa od žena, između 2018. i 2022. godine u oba slučaja situacija se među njima pogoršala, kažu autori studije. Istodobno faktori koji utječu na osjećaj usamljenosti su nezaposlenost i niski prihodi, kao i starija dob i život u samoći. U usporedbi s općom populacijom nezaposlene osobe i oni u najnižoj kategoriji prihoda otprilike su dvostruko skloniji osjećaju usamljenosti. No OECD upozorava da je ukupan porast izolacije pojedinaca vjerojatno i odraz nevoljkoga stupanja u izravan kontakt iz vremena pandemije koronavirusa. Općenito studija OECD-a otkriva da u industrijaliziranim zemljama udio ljudi koji se u posljednjih petnaest godina i osobno susreću i druže s drugim ljudima stalno opada, a česti su kontakti s prijateljima i obitelji preko telefona ili društvenih mreža povećani. Slični podatci iz 2024. upućivali su na to da se gotovo četvrtina svjetskoga stanovništva osjeća usamljeno, a američka organizacija za istraživanje Galup upozorila je na pojavu »ozbiljnih fizičkih i mentalnih posljedica«, piše Večernji list.
