Dok sam bio mlad nosio sam dugu kosu, puštao bradu i brkove, sve da izgledam kao bitnik, anarhist, da budem opasan i neprilagođen, prijetnja svemu i svakomu, od roditelja do jednoumna sistema… Valjda mi nije baš osobito uspijevalo kad me život utjerao u redovite kanale školovanja, zaposlenja, braka i svakodnevne borbe oko egzistencije i podizanja djece… No evo konačno, sad pod stare dane postadoh rušitelj ustavnog poretka. Skoro pa pravi revolucionar! Ja, stara »konzerva«, čovjek koji se ne usudi preskočiti tabletu, ručati sat kasnije ili otići u krevet nakon 22 sata, evo me sad na barikadama rušim državu, vlast, gazim sve legalno i zakonsko! Tako me bar vidi ova drugarica političarka, saborska zastupnica, što li je već u svome crvenilu od kojeg se ne crveni. Sve zato što me je valjda vidjela, ja nju nisam, na tribini o kršćanskom laičkom djelovanju, u povodu novoobjavljene knjige »Beskompromisna politika katolika: principi o kojima se ne pregovara«. Proglasila me »mračnjakom« iako sam namjerno obukao svijetlu košulju!? A i ti, Jelice, imala si onu šarenu majicu, baš kao »bakica cvijeća«, a ispala si »mračna klerikalna« baba? Izvrijeđala nas sve propisno, od susjeda Jože koji za bolju Hrvatsku javno moli krunicu do susjedice Ivane koja je, sjećaš se, prikupljala referendumske potpise… Svi postadosmo »nazadni srednjovjekovni mračnjaci i šovinisti«, i sve to u praktički istoj rečenici u kojoj je Mirelica napisala kako »vjernici u Hrvatskoj, svih denominacija i religija, moraju imati sva prava«?! Baš joj ni lako, koja kaša u glavi, pravi »bosanski lonac«! Ali meni svejedno nekako oko srca milo što sam napokon, makar me već sva kosa napustila, a brada mi k’o osmuđena kuna, i ja postao »opasna faca«, beskompromisni protivnik i rušitelj »civilizacijskih dosega«. Ono, nekak’, ponovno se osjećam mlad, skoro pa bih ti mogao još jednom u životu vlastoručno pomaljati makar kuhinju, ako ne i dnevni boravak. Tol’ko sam jak kad čitam što je sve nadrobila i vidjela na tribini koju sam ja doživio kao susret poniznih Božjih ovčica koje malo jače zableje, ali istodobno Boga mole za vukove koji im neprestance njuške guraju u torove… Kako li je samo prepoznala da se iza nas, smjernih i obzirnih, krije »opasan politički projekt«?! I još je napisala da su »maske konačno pale«. A poklade tek počele? Možda zato što oni, političari, svojih krinki nisu skinuli još od one propale države… E, baš me pale, sad kad sam postao opasan! Plašiš li me se i ti, ženo moja, ha? Ipak sam ja sad »ukidatelj prava žena«, »opasan klečavac«, »radikalac-klerikalac«, rušitelj poretka skraja i početka…
– Daj smanji doživljaj, bedaček moj, bude te srce opet ćopilo… – zna moja žena kako mi ubiti entuzijazam. – Nisi ti nikakav rušitelj ustavnog poretka, nego ona i njoj slični, koji se prave slijepi i gluhi na ono što im lijepo u hrvatskom Ustavu piše o braku i o pravu na život! Tak’ ti je to: »Jednom revolucionari – uvijek revolucionari«, a ti bio i ostao pr…avi stari!
