Gradišćanskohrvatska kultura, akoprem se stoljećima razvijala u gotovo potpunoj izolaciji od matične domovinske kulture, pokazala je izvanrednu životnost zaslugom mnogih njezinih pregalaca, među kojima je bio i Ignac Horvat.
Rođen je 1. veljače 1895. u Malom Borištofu. Gimnaziju je pohađao u Bratislavi i Šopronu te od 1910. malo sjemenište u Juri (Györ), gdje je završio teologiju te je zaređen za svećenika 1918. Službovao je u Otavi, Gijeci, Donjoj Pulji i Novoj Gori, a zatim do umirovljenja 1971. u »gradišćanskoj Ateni« Frankanavi. Bio je član i predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, član HKD-a sv. Jeronima i Kola hrvatskih književnika, a više godina surađivao je sa Zborom duhovne mladeži zagrebačke. Godine 1971. bio je primljen u Društvo hrvatskih književnika pa je tadašnji predsjednik Ivo Frangeš pošao u Frankanavu predati mu diplomu o članstvu. Uz ostalo, Austrija mu je dodijelila naslov profesora, a papa naslov monsinjora i komornika. Umro je 22. travnja 1973. u Donjoj Pulji od posljedica prometne nesreće.
Književno djelovanje započeo je radom u redakciji tjednika »Hrvatske kršćanske novine« 1922. Podosta je pisao u raznim kalendarima, novinama i časopisima. Na nj je uvelike utjecao kulturni i znanstveni rad Antuna Radića, koji ga je nadahnjivao na jezikoslovni rad i spašavanje »jački« (pjesama) i jezika gradišćanskoga. Nakon osnutka »Hrvatskih novina« u Beču 1923. objavio je u njima desetke članaka o povijesti, životu i potrebama gradišćanskih Hrvata te pedesetak kraćih i duljih pripovijesti i crtica iz narodnoga života, od kojih su mu neke izišle u knjizi pobudnih »slika i crta« »Veliki i mali« 1927. Svetojeronimsko društvo tiskalo mu je zbirku novela »Gradišćanske« 1930. U romanu »Iz naše stare gore« (1947.) vrhunac je njegova stvaranja. Objavio je i knjigu pjesama i raznih dramsko-proznih sastavaka »S perom kroz selo i život« 1964., u kojoj je očitovao svoj lijep elegijski stil i refleksivnost. Objavljen mu je još posmrtno 1974. »romančić« »Hiža rasipana po svitu«. U tekstu »Naše kulturne zadaće« zapisao je: »Moramo mi Gradišćanski Hrvati stupiti u uže kulturne veze, u kulturni kolektiv s narodom u staroj domovini i od njega uzimati ono, ča smo mi već izgubili (…) ali uz to hoćemo očuvati kot Gradišćanski Hrvati, našu kulturnu individualnost.« Taj program vrijedi i danas. (L)
