Među brojnim biserima uz Jadransku obalu nalazi se i Dugi Rat, mjesto koje sa sjevera grle planine i štite od bure, a s južne strane umiva ga čisto more s pogledom na otočje. Pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, a smješteno je između Splita i Omiša. Poput drugih turističkih mjesta isprepliću se apartmani, restorani i obiteljske kuće koje su mnogi podigli u te svrhe. Stanovništvo se godinama doseljavalo, a posebice se posljednjih godina spuštalo prema obali. Po crkvenom ustroju župa sv. Josipa u Dugom Ratu nalazi se u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te pripada Poljičkomu dekanatu.
»Prema popisu stanovništva iz 2011. godine općina Dugi Rat ima 7092 stanovnika, koji su 96,50 posto pripadnici katoličke vjere«, ističe župnik Bože Ćubelić. »Prema župnoj evidenciji, naša župa ima 800-tinjak obitelji te oko 2600 župljana. Što se tiče sakramenata imali smo 22 krštenja, 11 vjenčanja, trenutačno imamo 21 prvopričesnika i 23 krizmanika, a umrlih je 18. Dugi Rat se počeo naseljavati poslije Prvoga svjetskoga rata, nakon izgradnje sad već bivše tvornice ferolegura. U dvorištu tvornice je 1924. godine otvoren molitveni prostor u kojem se za stanovnike novoga naselja održavalo bogoslužje.«
»To je trajalo do 1951. godine, kada je Mjesni narodni odbor, predvođen Komunističkom partijom, donio odluku o zatvaranju bogomolje. Naselje se stalno povećavalo doseljenjem novih vjerničkih obitelji, posebice iz poljičkih i drugih zamosorskih sela, čiji su predstavnici više puta molili tadašnjega nadbiskupa Franu Franića da im osigura kakav-takav bogoslužni prostor. Te su se želje počele ostvarivati tek 1980. godine, kada je Nadbiskupija dobila novčana sredstva od dobrotvora iz Njemačke te je krajem srpnja iste godine kupljena prostorija bivše pekarnice. Odmah se pristupilo uređenju prostorije za župnu crkvu. Tako je 17. prosinca 1980. osnovana župa sv. Josipa u Dugom Ratu, a za prvoga župnika imenovan je Mate Čulić. Već 9. kolovoza 1981. crkva je bila svečano blagoslovljena, posvećena je sv. Josipu – zaručniku Blažene Djevice Marije. Oltar prema puku izrađen je od bijeloga kamena u obliku sarkofaga. U crkvi je umjetničko drveno raspelo od hrastovih komada. Križ je visok 5, a raspelo 3 metra, rad akademskoga kipara Kažimira Hraste. Na zidovima je 15 postaja križnoga puta, koje su izradila petnaestorica renomiranih umjetnika. Dakle svaku je postaju izradio drugi umjetnik.«
Nadalje župnik navodi da je nakon gašenja tvornice, koja je velikim dijelom zaslužna za naseljavanje područja općine Dugi Rat, stanovništvo ostalo živjeti na tom području baveći se najčešće turizmom zbog blizine mora te zbog utjecaja Splita i Omiša koji su odavno profilirana turistička mjesta nedaleko od Dugoga Rata.
»Raduje me činjenica da se Dugi Rat kao mjesto iz godine u godinu širi kao naselje te broj stanovnika ne pada tako drastično kao možda u drugim dijelovima Lijepe Naše«, kaže župnik Ćubelić. »Mladi koji odlaze u druge zemlje boreći se za vlastitu egzistenciju postoje, no stanje također nije tako alarmantno kao u drugim dijelovima domovine. Nažalost, postoji nekoliko obitelji koje su u teškoj financijskoj situaciji, a župa im redovito pomaže preko organiziranih župnih karitativnih akcija te u suradnji s nadbiskupijskim Caritasom. Možemo reći da je naša župa sv. Josipa u Dugom Ratu na pastoralnom planu jako dobro posložena. Župno pastoralno djelovanje tako je upravljeno da svaki pojedini župljanin može pronaći nešto za sebe te biti uključen u pojedini dio pastorala.«
Navodeći skupine, ističe da imaju sekciju brojnih ministranata, grupu liturgijskih čitača, tri župna zbora: dječji, mješoviti, vokalno-instrumentalni sastav »David«, udrugu »Marta« koja okuplja žene za čišćenje i održavanje župnih prostorija, župnu malonogometnu ekipu sv. Josipa, filmsku grupu »Dugoratsko međuzemlje«. Župna kateheza održava se za učenike osnovne škole te za prvi i drugi razred srednje škole. »U našoj župi često, a posebno u jakim crkvenim vremenima imamo duhovne obnove koje su posebno namijenjene mladima te roditeljima prvopričesnika i krizmanika. Svake nedjelje slave se tri mise, u 9, 11 i 18 sati. Na sve tri mise crkva bude gotovo u potpunosti ispunjena. Trenutačno na ispomoć u našu župu dolazi Tomislav Bašić koji je ujedno ekonom splitskoga sjemeništa, bogoslovije i svećeničkoga doma.«
Župnik s ponosom navodi povezanost župljana s Crkvom te ističe da su članovi ekonomskoga i župnoga pastoralnoga vijeća aktivni u pastoralnom djelovanju, a osobito kada su u pitanju blagdani, svetkovine, Veliki tjedan, proslava župnoga blagdana. Na području općine postoji Osnovna škola Jesenice u kojoj učenici u velikoj većini pohađaju katolički vjeronauk.
»U župi je i dvoje vjeroučitelja, Darija Mladin i Marko Vrkić, koji su angažirani u župnoj katehezi te su sami inicijatori i sudionici mnogih projekata. Naša se župa osobito ponosi i Mirtom Utrobičić, djevojkom iz Dugoga Rata koja je prije nekoliko godina pošla u samostan bosonogih karmelićanka u Španjolsku. Svake godine, bar jednom u godini, župa organizira hodočašće i izlet za sve koji su redovito i aktivno uključeni u pastoralnu aktivnost župne zajednice kao svojevrsnu nagradu za njihov trud i nesebičnost. Valja napomenuti da župa u Dugom Ratu njeguje mnoge tradicijske pobožnosti kao što su svibanjske i listopadske pobožnosti, srijede sv. Josipu, utorci sv. Anti, prvi petci i subote u mjesecu, križni put, krunica, a svakoga četvrtka imamo euharistijsko klanjanje. Dakle, Dugi Rat kao mjesto i župa pitoma je sredina gdje su ljudi odgajani u duhu vjere te se može mnogo toga napraviti na pastoralnom području uz neizostavnu suradnju župnika i angažiranih laika.«
Sa župom su povezani vjeroučitelji, pa tako vjeroučitelj Vrkić vodi pjevački zbor. Završio je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. »Osim što sam vjeroučitelj, u našoj župi imam katehezu srednjoškolcima prve i druge godine priprave za krizmu, vodim župnu Facebook-stranicu, Instagram-profil i YouTube-kanal«, navodi teolog Vrkić. »Također, voditelj sam župne filmske grupe ‘Dugoratsko međuzemlje’, kao i župnoga mješovitoga zbora sv. Josipa. Voditelji dječjega zbora su Maja Longin Bulić koja svira klavijature i Ivana Matijević koja je na gitari, a voditeljica VIS-a ‘David’ je Ivana Mekinić. Svaki od navedenih zborova tjedno održava probe.«
Vrkić ističe da mješoviti zbor okuplja 24 člana koji su velikim dijelom članovi mješovitoga zbora od osnutka župe. »Povremeno imamo i nove članove koji se pridruže zboru. Budući da sam tijekom studiranja bio svirač akademskoga zbora KBF-a pod vodstvom mo. Šime Marovića, to mi je iskustvo neizmjerno pomoglo u vođenju župnoga zbora, kao i u izboru pjesama. Tako su pjesme koje izvodi župni mješoviti zbor liturgijske crkvene pjesme iz kantuala, prilagođene crkvenom vremenu u kojem se trenutačno nalazimo. Velik je broj liturgijskih pjesama i misa od našega maestra Marovića, kao i od ostalih hrvatskih crkvenih skladatelja.«
»Naš mješoviti zbor ima uistinu širok repertoar pjesama, počevši od pučkih do zborskih skladba. Osim liturgijskoga pjevanja, poseban naglasak kao voditelj zbora želim staviti na odgoj u vjeri, razumijevanje liturgije te na međusobna druženja i stvaranje dobrih međuljudskih odnosa. Nekoliko puta godišnje imamo zajednička druženja i večere, izlete, redoviti smo gosti na smotrama poljičkih zborova koje se svake godine održavaju u Tugarama. Zbor je stabilan, članovi redovito dolaze na probe, željni su rada i usavršavanja te prihvaćaju sve smjernice koje kao voditelj pred njih postavim kako bi liturgijsko pjevanje u našoj župi bilo što kvalitetnije na slavu Božju.«
Vjeroučiteljica Darija Mladin radi u osnovnoj školi Jesenice u Dugom Ratu i članica je župnoga pastoralnoga vijeća još od devedesetih. »Pomažem u održavanju župne kateheze od petoga do osmoga razreda. Suprug Goran hrvatski je branitelj i zaposlen je kao domar u školi Jesenice, a roditelji smo Josipa, Ane, Marina, Petre, Matije i najmlađe Lucije. Ulažemo trud u življenje vjere. Nastojimo tako odgajati i svoju djecu.«
O tome kako funkcionira župno pastoralno vijeće ističe: »Pojedini članovi pastoralnoga vijeća redovito čitaju na misi, a pojedini već godinama pomažu u postavljanju pozornice i organizaciji obreda na otvorenom za blagdan zaštitnika župe. Treba potaknuti posebice mlade da pomognu nositi kip sv. Josipa u procesiji, što je velika čast za naše župljane. Osim toga, netko treba biti zadužen za nadziranje prometa i čuvanje reda u procesiji. Članovi prvih pastoralnih vijeća osobno su pomagali u izgradnji crkve, a sadašnji članovi vješti su u izgradnji, uočavaju moguće propuste i u suglasnosti sa župnikom rade na njihovu ispravljanju. Svaki je dosadašnji župnik bio otvoren i prihvaćao je nove izazove, počevši od prvoga župnika Mate Čulića i njegovih nasljednika Borisa Vukasovića i Zdravka Vučka. Tako i danas, u suglasnosti s članovima pastoralnoga vijeća, na korekciji mogućih propusta radi i sadašnji župnik Ćubelić, koji nije krenuo realizirati ni jednu svoju zamisao bez naše suglasnosti. ‘I kao što ste vrijedni u toj pomoći i savjetu’, zna reći sadašnji župnik, ‘tako vas rado želim vidjeti i u našim župnim pobožnostima.’«
Župna vijećnica i vjeroučiteljica Mladin navodi da je župno pastoralno vijeće važno, posebice da su svi uključeni u dogovor i planove. »Ponekad nastojimo održati neke stare običaje, a isto tako s argumentima prihvatiti i novine ako donose boljitak župnoj zajednici. Možda i nemamo uvijek svi isto mišljenje, ali nastojimo se uvažavati i ostaviti što bolji osobni i zajednički trag u vlastitoj župi. Neke od zajedničkih inicijativa su promjena smjera i puta procesije na Tijelovo, dakle kako usmjeriti dolazak na pričest s obzirom na prostor, a izbjeći nepotrebne velike zastoje, postavljanje rukohvata za starije, dogradnja prilaznoga puta za osobe s invaliditetom i još mnoga druga promišljanja koja čekaju na realizaciju. Sve je to za dobrobit naše župne zajednice.«
Župljani Dugoga Rata ponosni su na svoje mlade, posebno nogometaše koji su članovi malonogometne katoličke lige. U predstavljanju Ante Dragošević ističe da imaju zapažene rezultate u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. »Član sam malonogometne katoličke ekipe sv. Josipa iz Dugoga Rata i aktivno nastupam već sedam godina te se nadam da ću još igrati bar toliko godina«, navodi Dragošević. »Naša malonogometna ekipa okuplja između 15 i 20 igrača, a manje-više to su sve igrači koji nastupaju za županijske nogometne klubove. U posljednje četiri sezone bili smo prvaci u našoj nadbiskupiji, a na nacionalnoj završnici dva puta smo dobili nagradu za poštenu igru (fair play) te smo jednom bili treći. Radost je igrati za malonogometnu katoličku ekipu jer to se razlikuje od drugih ekipa u ligi. Na primjer svaka utakmica započinje s molitvom. U igri nema psovke i nema grubih startova, sve se to na neki način podrazumijeva, ali ako se dogodi koji ispad, on se sankcionira. Zapravo, to su i odgojne metode, suzdržavanje od psovki, od grubosti, od varanja. Organiziraju se i duhovne obnove, a najmanje dva puta godišnje dolazak je obvezan. Sve katoličke udruge, pa tako i naša malonogometna ekipa, imaju snažan utjecaj na izgradnju zajedništva i međusobno razumijevanje. To je uvažavanje i poštovanje svakoga pojedinca u udruzi, a s time ujedno promičemo evanđelje. Nastojimo živjeti po onoj evanđeoskoj da je najvažnije ljubiti Boga i čovjeka. A poštujući i ljubeći drugoga, poštujemo i ljubimo Boga«, navodi kapetan malonogometne ekipe sv. Josipa.
Predstavnik mladih Duje Tokić završio je srednju tehničku školu, smjer mehatroničar. »Kroz životne situacije vjera je najveći oslonac mladom čovjeku, jer tako se jednostavnije postavi u suvremenom društvu«, ističe Tokić. »Naša župa u Dugom Ratu vrlo je dobro povezana s mladima kroz župni zbor, kulturna događanja, kateheze, organiziranje športskih događaja i slično. Zanimljivo je da se brojni mladi odazovu i na duhovne obnove koje se organiziraju bilo u župi ili na dekanatskoj, odnosno nadbiskupijskoj razini. Mladi čovjek, svaki, a posebno vjernik, traži sigurnost u poslu, to jest da se osjeća ugodno u društvu, da može biti ono što istinu jest. Kad je u pitanju Dugi Rat, za mene je dobro mjesto posebno za mlade jer imamo dosta vršnjaka i može se relativno lako pronaći posao. Zato se mladi pretežno vraćaju poslije školovanja. Mnogo ih se obiteljski bavi turizmom, a kroz turizam mnogi se mladi ostvaruju tu u svom mjestu, daju doprinos svojoj rodnoj grudi. Nažalost, pojedini mladi odlaze u inozemstvo ‘zbog stanja u državi’, a to je jednostavno medijski napuhano. Jasno je da treba uvijek popravljati i upozoravati na nepravilnosti kao što su nesigurnost, korupcija i nepravda«, navodi Tokić.
U župi je aktivan Josip Vukasović rođen 1970. u Kučićima. Oženjen je, otac je dvoje djece, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, hrvatski ratni vojni invalid, dragovoljac Domovinskoga rata. U župi je član župnoga ekonomskoga vijeća već 17 godina. Ističe da pomaže svomu župniku što god treba, u čemu može biti od koristi za opće dobro. Socijalno stanje u župi opisao je zadovoljavajućim »s obzirom na to da je to nekad bilo industrijsko mjesto, a danas prevladava turizam, i to sve više u privatnom smještaju«. »Narod je radišan, pa tako ima i privatnih poduzetnika. Jasno je da postoji pitanje kako ujednačiti socijalne kriterije da svi budu sretni i zadovoljni te da svi mogu živjeti od svoga rada. To je uvijek pitanje za lokalnu, županijsku i državnu vlast. Mi u župi to neprestance promičemo. Kao član župnoga ekonomskoga vijeća uključen sam u sva događanja u župi i nastojim se odazvati na svaki poziv našega župnika. Na primjer, na njegovu inicijativu organizira na adventska kućica u kojoj se svake adventske nedjelje poslije večernje mise prikupljaju sredstva za potrebite. Sva prikupljena sredstva idu potrebitim obiteljima iz naše župe.«
Hrvatski ratni vojni invalid i ekonomski vijećnik Vukasović ističe da su hrvatski branitelji privrženi vjeri i Crkvi, samo je potrebno strpljenje u pastoralnom radu s tom populacijom. »Većinom su hrvatski branitelji koji su bili u Crkvi i prije Domovinskoga rata ostali privrženi. Jasno, ima onih koji nisu prakticirali vjeru prije rata, a sad je prakticiraju. Smatram da su branitelji potrebni Crkvi i Crkva njima jer u većini slučajeva to su tihi i pošteni ljudi. Njima treba podrška, posebno u obrani njihova dostojanstva u društvu. U tome se mora aktivnije uključivati Crkva. Mudrost i životna iskustva hrvatskih branitelja treba iskoristiti na pozitivan način. Ako se to radi u zajedništvu, cjelokupna se slika o braniteljima u društvu može promijeniti.«
Župa Dugi Rat bilježi videozapisom svoja događanja. Taj dio vodi Roko Lelas koji je iz Omiša, ali sada živi u Dugom Ratu. »Studiram računalstvo na FESB-u i u slobodno vrijeme sviram mandolinu u orkestru KUD-a Dalmacije – Dugi Rat i montiram videa«, svjedoči Lelas. »Župnoj zajednici pridonosim tako što snimam i montiram skečeve za filmsku skupinu ‘Dugoratsko međuzemlje’. U skupini nas je 14, a naša videa na YouTubeu prikupe i nekoliko tisuća pregleda.«
