GLAZBENI PISAC I SKLADATELJ BRANKO BIRT Stvaralačka postojanost nevoljama unatoč

Branko Birt
U kratkom stvaralačkom razdoblju Branko Birt objavio je vrijedne članke u »Svetoj Ceciliji« te, uz »Hrvatsku misu«, skladao više crkvenih i svjetovnih napjeva, koji se do danas rado pjevaju.

Među spomena vrijednim i za hrvatsku kulturu zaslužnim glazbenicima valja spomenuti i glazbenoga pisca i skladatelja Branka Birta.

Rođen je 27. ožujka 1910. u Srijedskoj u župi Ivanjska kod Bjelovara. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Bjelovaru, Daruvaru, Osijeku, Križevcima i Vukovaru, gdje je maturirao 1930. Studij teologije diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1934. te je te godine zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Potom je došao kao kapelan u Feričance, i od 1937. bio župnik. Ondje su ga 1. ožujka 1943. uhitili partizani i odveli na »sud« u Duzluk pod optužbom da je idejni neprijatelj jer iz njegove župe nitko nije otišao u partizane.

Sto dana proveo je u lancima

Nakon ispitivanja i maltretiranja ipak je bio pušten kući. No nisu mu dali mira pa je pred prijetnjom novoga uhićenja otišao u Zagreb. Srećom, jer su do kraja rata bili ubijeni i orahovački župnik Ivan Đanić i voćinski Josip Martinac i župnik u Podravskoj Slatini Julije Bürger, pa bi ista sudbina očito i njega stigla. Razriješen župničke službe u Feričancima 3. studenoga 1943., u Zagrebu je službovao kao kapelan u župi sv. Petra. Od 1946. godine bio je duhovni pomoćnik u Bisagu, a od 1947. do ponovnoga uhićenja 19. veljače 1949. duhovni pomoćnik u župi Visoko u Križevačkom dekanatu. Pod istragom je bio u Sv. Ivanu Zelini i Orahovici, a sudilo mu se u Osijeku.

Sto dana proveo je u lancima. Smrtnu kaznu potvrdio je Vrhovni sud u Zagrebu, ali je Prezidijum u Beogradu izrekao pomilovanje i kaznu preinačio na 20 godina strogoga zatvora. Robijao je u Staroj Gradiški. Nakon smanjenja kazne na 18 godina i oprosta pet godina amnestijom 1962. pušten je iz zatvora 4. travnja te godine. Djelovao je potom, već narušena zdravlja, u župi sv. Blaža, gdje je, uz ostalo, radio s mladima, katehizirao, vodio zborove, skladao i pisao. Umro je 13. travnja 1966. te je dva dana potom pokopan na Mirogoju.

Podučavao je pjevanje i sviranje
Gdje god je djelovao podučavao je pjevanje i sviranje, a u Feričancima je utemeljio mješoviti pjevački zbor te tamburaški zbor »Malih križara« i osnovao tamburaško društvo u crkvi Sv. Duha. Nakon rata utemeljio je mješoviti zbor u Visokom. Spisateljsku glazbenu djelatnost započeo je kao student teologije početkom tridesetih. Surađivao je u glazbenom časopisu Cecilijanskoga društva »Sveta Cecilija«, pišući u rubrici »Iz hrvatske glazbene prošlosti«.
Riječ je o prikazima izdanja glazbenih djela, zapisima o glazbenicima, člancima o hrvatskim blagdanskim običajima. Ti tekstovi nezaobilazno su štivo za rekonstrukciju povijesti crkvene glazbe u Hrvata, posebice djelovanja bogoslovnoga zbora Zagrebačke nadbiskupije »Vijenac«. U »Hrvatskoj tamburici« i »Hrvatskom listu« redovito je objavljivao vijesti o svom radu. Kao bogoslov djelovao je u »Vijencu« te kao član odbora Cecilijanskoga društva. Neko je vrijeme bio njegov tajnik. Potkraj i neposredno nakon rata glazbeno se usavršavao kod poznatih crkvenih glazbenika Franje Dugana i Albe Vidakovića.
Prvi tajnik Instituta za crkvenu glazbu

Istaknuo se i kao skladatelj. Pisao je skladbe za tamburaške zborove, a za mješovite crkvene zborove skladao je dvoglasne pučke popijevke i motete. Motet »Evo svećenik veliki« posvetio je zagrebačkomu nadbiskupu Alojziju Stepincu prigodom dijeljenja krizme u Feričancima 1936. U izvješću u »Svetoj Ceciliji« 1935. (br. 3) naveo je sljedeće svoje skladbe: »Blagoslovljen budi Bog«, »Puče moj«, »Cigani«, »Jur tri noći«, »Venček na glavi« i »Fašnikovi svatovi«. Skladao je, dakle, duhovnu i svjetovnu glazbu. Možda je nekima najpoznatija njegova svjetovna skladba »Spušta se mrak« (»Povratak«), koju je posvetio majci. U vlastitoj nakladi objavio je skladbe posvećene sv. Anastaziji, sv. Florijanu, sv. Mariji Magdaleni, sv. Josipu, sv. Nikoli, Litanije lauretanske, Litanije Presvetomu Srcu Isusovu. Uglazbio je i poznati himan »Divnoj dakle«.

Najbolje je godine života proveo na robiji, a ostatak relativno kratka života u bolesti. Unatoč progonima, postojano je stvarao i glazbeno djelovao.

U ostavštini je ostala notna obrada molitve »Anđeo Gospodnji«, koja se do danas rado pjeva. Nakon izlaska iz zatvora skladao je »Hrvatsku misu« za pučko pjevanje, tri himna za pučko pjevanje i »Vatrogasnu himnu« te lagane skladbe za početnike na orguljama. Liturgijskim skladbama želio je pridonijeti liturgijsko-glazbenoj obnovi u Crkvi prema zaključcima Drugoga vatikanskoga sabora. Kad je 1963. osnovan Institut za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, postao je prvi tajnik.

Ne doima se mnogo, ali valja uzeti u obzir da je najbolje godine života proveo na robiji, a ostatak relativno kratka života u bolesti. Unatoč progonima, postojano je stvarao i glazbeno djelovao.