KAD TIŠINA ZASMETA Zvuci majčinstva

Foto: Shutterstock

Zveket vlastitoga nakita i užurbanih potpetica. Osluškivanje dječjega žamora, ulična glazba. Zvono dostave, prodavači povrća. Glasni prolaznici, brzi auti, sirene… tramvaji u zavoju, pozdravi preko ulice. Razgovori preko mobitela, dječja pitanja, pokoja prepirka ili tvrdoglavi vrisak, novi film na televiziji. Obavijesti i oznake na internetu, pozivi društvenih mreža, klikovi elektroničke pošte. Glazba iz slušalica protiv dosade, radio kao zvučna kulisa. Kapi kiše na prozoru, grmljavina pred san…

Jednoj majci život je krcat zvukovima, i onim koji na tren prekinu tišinu i – danas još više – onim namjernim koji su joj postali potreba. U nekoliko sati jednoga dana stane toliko toga što ometa tijek misli i doziva pozornost na neke nestvarno bezbrižne obale. Na njima se nakratko nalazi bijeg od stvarnosti, u kojem su njezina maštanja, potrebe i ideje opet na prvom mjestu. Gdje je ugodno i može puno toga dati. Zato mnogim majkama takav život odgovara.

Prestravljena jeka samoće

No zato mnoge majke danas ne cijene tišinu. Ne znaju kako bi je nosile. Što s njom učiniti? Ona je i dosadna i naporna. Nju se mora nečim popuniti. Ona ne smije biti tu tek tako. Jer ako dođe… ostavlja čovjeka sa samim sobom! S vlastitim mislima, djelima, propustima. I postavlja previše pitanja. Gotovo da ta tišina muči. Nasmrt. Ona gromoglasno odjekuje dušom! Često… praznom dušom. I ta jeka se uzdiže, traži granice. Traži mjesto gdje će se smiriti. Traži zagrljaj nekoga puno većega od sebe.

I ta nemirna, prestravljena jeka samoće smiruje se tek u naručju svoga Stvoritelja. Onoga koji u tišini svetohraništa nenametljivo i jasno zove k sebi. Da, tišina je Božji poziv na povratak kući.

I ta nemirna, prestravljena jeka samoće smiruje se tek u naručju svoga Stvoritelja. Onoga koji u tišini svetohraništa nenametljivo i jasno zove k sebi. Da, tišina je Božji poziv na povratak kući. Mnogi ljudi misle da je ona sama sebi svrha. No istina je zapravo da je ona plodna njiva koju treba ustrajno njegovati da bi donijela plodove. Tišina u sabranosti, usmjerena k Bogu, obogaćuje, uznosi dušu. Oblikuje ju i zahvaća. Čini da se duša napaja na Izvoru s kojega oplemenjuje svoj život, otvara se za služenje, oraspoložuje se za obitelj… mijenja se u potpunosti.

Koliko toga može učiniti jedna – tišina! Iz nemira donijeti mir. Iz bijega proniknuti vlastite korijene i mjesto. Od sebične načiniti Bogu okrenutu osobu. Koja ne gleda više na to što sve ima prigodu reći, nego otkriva ljepotu i dubinu – slušanja.